Prijelazom postupaka grafičke reprodukcije s konvencionalnih na digitalne, koji je započeo u drugoj
polovici 80‐ih godina 20.st., otvorio se prostor razvoju različitih tehnologija. Tada su različiti proizvođači
softvera i opreme razvijali vlastite sustave upravljanja bojama. Kako su ti sustavi bili ograničeni na
platforme i softverske pakete za koje su bili razvijeni, proizvođači su 1993.g. osnovali Međunarodni
konzorcij za boje (ICC – International Color Consortium), s ciljem razvoja univerzalnog sustava
upravljanja bojama, neovisnog o platformi, operacijskom sustavu i softverskim paketima. Glavna
namjera je bila, a i danas je, razvoj standarda zapisa profila uređaja te registracija potpisa i opisa
podatkovnih struktura profila. Profili uređaja opisuju njihova svojstva reprodukcije boja, definirajući vezu
između izvornog ili odredišnog prostora boja i poveznog prostora boja. Tijekom 2003.g. ICC i Tehnički
odbor za grafičku tehnologiju, TC130 pri Međunarodnoj organizaciji za standarde, sklopili su ugovor
kojim su se obavezali na suradnju u razvoju ISO standarda na osnovama dotadašnjeg rada ICC‐a. ICC
profil je računalna datoteka, čiji je zapis i podatkovne strukture standardizirao ICC. Uz to, ICC u svojim
publikacijama daje načelne smjernice za korištenje podatkovnih struktura profila prilikom karakterizacije
uređaja. No, to je sve što je kod tih datoteka standardizirano. Kako se pri izradi profila uređaja na osnovi
mjerenja izrađuje matematički model uređaja, izbor matematičke funkcije, kao i njezine raspodjele po
podatkovnim strukturama profila, ostavljaju se razvojnim inženjerima softvera. Pri tome se koriste
modeli za koje je dosadašnjim istraživanjima dokazano da dobro opisuju određeni tip uređaja. No, oni se
u pojedinačnim slučajevima mogu pokazati nepreciznima. Razvijeni su različiti modeli za opis uređaja, a
često se u tu svrhu koriste regresijski modeli. Polinom proizvoljnog, unaprijed zadanog reda i broja
članova prilagođava se podacima u smislu najmanjih kvadratnih odstupanja. Izbor optimalnoga reda i
članova za neki određeni uređaj nije očigledan. Cilj ovoga istraživanja bilo je određivanje signifikantnih
članova modela za različite uređaje i pronalaženje veze između signifikantnosti pojedinih članova i
karakteristika podataka o uređaju. U prvome dijelu istraživanja jednome modelu koji je odabran kao
osnovni dodavani su proizvoljno odabrani članovi. Evaluacijom preciznosti na tri domene i jednom
procesu utvrđeno je kako neki članovi mogu povećati, a neki smanjiti sposobnost prilagodbe i moć
predviđanja modela, a učinak može biti različit na različitim domenama. U drugome dijelu istraživanja
provedena su dva postupka eliminacije, eliminacija skupina članova i eliminacija članova na
maksimalnim modelima za osam procesa i utvrđena je signifikantnost pojedinih članova u različitim
procesima. Iako su se reducirani modeli pokazali preciznijima, zbog velikih međuovisnosti članova
modela nije utvrđeno postojanje uzorka u izboru članova za pojedine procese pa ovim pristupom nije
utvrđena veza između signifikantnosti članova i karakteristika podataka o uređaju