Rad nastoji prikazati pozitivnopravnu normu kaznenog djela krađe u hrvatskom zakonodavstvu te prikazuje provedeno istraživanje krađe u sudskoj praksi Općinskog suda u Rijeci. U prvom djelu rada prikazano je pravno dobro koje se štiti od krađe, objekt koji je pogodan biti predmetom krađe, zatim problematika radnje oduzimanja te oblik krivnje potreban za počinjenje kaznenog djela krađe. Zatim se u radu prikazuje teorijsko poimanje pokušaja, ali i problematika u praksi. Poseban naglasak stavljen je na razgraničenje pripremnih radnji od pokušaja koji u praksi stvaraju nesuglasice. Slijedi prikaz dovršenog djela te problematika kada se može kazneno djelo krađe smatrati dovršenim. Problematika dovršenog djela javlja se zbog različitih poimanja radnje oduzimanja te se pažnja pridaje razgraničenju dovršenog djela od pokušaja s naglaskom na različita stajališta u teoriji i u sudskoj praksi. Rad se bavi i problematikom krađe male vrijednosti tzv. „sitna krađa“ te kada se postupa s oduzimanjem stvari velike vrijednosti. Konačno, na kraju rada prikazano je istraživanje provedeno na Općinskom sudu u Rijeci i prikaz statističkih podataka vezanih u kaznena djela protiv imovine. U ovom dijelu nastoji se usporediti prijašnja kažnjavanost počinitelja te kako ta činjenica utječe na određivanje kazne