Govor Svetoga Lovreča Labinskoga dijelom je južne podskupine labinske skupine koja se u dijalektološki relevantnoj literaturi uvrštava u središnji istarski poddijalekt čakavskoga ekavskog dijalekta. U ovom se radu donose osnovni povijesno-zemljopisni podatci o Svetom Lovreču Labinskom te pregled temeljnih fonoloških (vokalskih, konsonantskih i prozodijskih) značajki toga mjesnoga govora. Središnji je dio rada posvećen detaljnoj raščlambi antroponimijske građe prikupljene terenskim istraživanjem. Posebna se pozornost posvetila osobnim imenima, prezimena te osobnim i obiteljskim nadimcima. Te se tri osnovne antroponimijske kategorije promatraju s obzirom na njihovo jezično podrijetlo, a analizirane su i s motivacijsko-semantičkoga i s tvorbenoga aspekta.The dialect of Sveti Lovreč Labinski is a part of the Southern subgroup
of the Labin group of dialects included in the dialectologically relevant literature as a part of the Central Istrian subdialect of the Čakavian Ekavian dialect. This paper presents the basic historical and geographical information about Sveti Lovreč Labinski as well as a review of the basic phonological (vocalic, consonantal, and prosodic) features of that local dialect. The central part of the paper is dedicated to a detailed analysis of the anthroponymic material collected in field research. Special attention was given to first names, last names, and personal and family nicknames. Those three basic anthroponymic categories are observed with regard to their linguistic origin and analysed from both the semantic-motivational and the formative aspect.La lingua parlata di San Lorenzo d\u27Albona fa parte del sottogruppo di
Labin (Albona) e che nella letteratura rilevante a livello dialettale è inclusa nel sottodialetto dell’idioma centrale ciakavo-ecavo dell’Istria. Questo lavoro presenta i dati storici e geografici fondamentali della parlata locale d’interesse. La parte centrale è dedicata alla suddivisione dettagliata del corpo antroponimico rilevato grazie alla ricerca sul campo. È stata prestata particolare attenzione ai nomi personali, ai cognomi e soprannomi di famiglia. Queste categorie antroponimiche principali sono state considerate in relazione alla loro origine linguistica e analizzate da un punto di vista della semantica e della formazione verbale