Razumijevanje i dokazivanje psihičkog odnosa počinitelja krivičnih djela,
kod kojih se kao počinitelj javlja službena ili odgovorna osoba, prema tim djelima
predstavlja, prvenstveno za tužilaštva, vjerojatno najveći izazov. Umišljaj, kao fokalna tačka krivičnopravnog sistema, u realnosti u kojoj krivični progon počinilaca
ove vrste krivičnih djela nesporno predstavlja zadatak od izuzetnog društvenog i
kriminalnopolitičkog značaja, jeste institut koji se izdvaja po svom značaju i čijem
dokazivanju je potrebno posvetiti značajnu pažnju. Od presudne je važnosti percipirati ovaj institut na način koji je utemeljen u krivičnopravnoj doktrini, kako bi se
izbjegli bilo kakvi oblici arbitrarnosti procesnih subjekata u danom pogledu, i kako
bi se pravilnim razumijevanjem ovog oblika krivnje u toku postupka u potpunosti
realizirala svrha krivičnopravnog progona i sankcioniranja. U tom smislu, potrebno
je istaknuti neke od dilema koje se javljaju prilikom ocjene postojanja umišljaja na
strani počinioca navedenih krivičnih djela. U ovom radu, autori su ponudili doktrinarni pregled suštinskog poimanja umišljaja u okvirima domaće i strane krivičnopravne dogmatike, prezentirajući opća zapažanja o ovom institutu, njegov pojam
i elemente, nastojeći naglasiti potrebu za distinkcijom između umišljaja, zablude o
supsumpciji, svijesti o protupravnosti, stvarne i pravne zablude, uz praktične primjere iz sudske prakse koji govore u prilog argumentima iznesenim u radu. Pored
navedenog, dat je osvrt na krivnju kao element krivičnog djela Zloupotrebe položaja
ili ovlaštenja kao genusnog djela pravih službeničkih krivičnih djela, a zatim su prezentirani najčešći problemi u dokazivanju umišljaja s aspekta tužilaštva, uz nastojanje autora da na temelju vlastitog viđenja potencijalnih načina prevazilaženja tih
problema ponude rješenja prisutnih nedoumica.Understanding and proving the psychic relationship of perpetrators of
criminal offenses, in which the perpetrators appear as official or responsible persons,
is primarily for the prosecution, probably the biggest challenge. Intent, as the focal
point of the criminal law system, in a reality in which prosecution of perpetrators of
this type of crimes is indisputably a task of exceptional significance in social terms as
well as in regards to criminal policy, is an institute that is distingiuished by its characteristic. Therefore it is necessary to devote considerable attention to the question
of proofing intent. It is crucial to perceive this institute in a way that is based on
criminal law doctrine, in order to avoid any form of arbitrariness of process entities,
and in order to fully accomplish the purpose of criminal prosecution and sanctioning
by correct understanding of the given form of guilt. In this regard, it is necessary
to highlight some of the dilemmas that arise when assessing the existence of intent
on the side of perpetrators of the aforementioned crimes. In this paper, the authors
offer a review of essential doctrinal notions of intent within the framework of domestic and foreign criminal law dogmatics, presenting general observations about the
institute. At the same time, the authors are emphasizing the necessity of making a
distinction between intent, and other institutes of criminal law such as error about
subsumption, awareness of unlawfulness, real and legal errors, along with providing
practical case-law examples that support the argumentation presented in the paper.
In addition to the above, authors provide a review on intent as element of the crime
of abuse of official duty or authority as the basic criminal offense in regard to this
type of criminal offenses. In the end, authors present the most frequent problems that
arise in the process of proving intent from the aspect of the prosecution, discussing
potential ways of overcoming these problems, based on their own view
