Članak sadrži rezultate etnomuzikološkog istraživanja grada Križevaca i križevačkog kraja. Podaci o prethodnim etnomuzikološkim istraživanjima na području Križevaca pronađeni su u rukopisima i snimkama koji se čuvaju u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Ti dokumenti obuhvaćaju neobjavljenu građu troje etnografa iz 1930-ih, 1950-ih i 1980ih: Nikole Hercigonje, Ksenije Brodarić i Krešimira Galina. Riječ je o transkripcijama repertoara bivših folklornih skupina iz Majurca i Apatovca, zatim o snimci cimbala iz Zaistovca i, u slučaju Ksenije Brodarić, o terenskom izvješću iz Majurca, Đurđica i Malog Potočeca. Uz to, zbirke pjesama koje su tijekom druge polovice 19. stoljeća objavili Franjo Kuhač i Ludvík Kuba uključuju nekoliko pjesama i jedan ples iz Križevaca i iz Lepavine. Glazba koju su prikupili ti istraživači dokazuje postojanje i popularnost tradicijskih instrumenata, naročito cimbala, tambura i duda. Glazbena obilježja pjesama pokazuju tendenciju prema dijatonici i dvoglasnom pjevanju u paralelnim tercama ili u stilu pjevanja na bas. Osim toga, glazbeni materijal svjedoči o tome da su pjesme iz drugih dijelova Hrvatske, kao i repertoar starogradskih pjesama, rano stigli na područje Križevaca i da su postali popularni, pri čemu je moguće da su potisnuli dotadašnji nedijatonski repertoar. Sva ta obilježja u skladu su s onim što su drugi etnomuzikolozi pronašli na širem kulturnom području središnje i sjeverozapadne Hrvatske. Stoga bi područje Križevaca i križevačkog kraja također trebalo uključiti u opću literaturu o regionalnoj tradicijskoj glazbi Hrvatske u kojoj je njihova prisutnost dosad često bila zanemarena.This article contains the results of ethnomusicological research on the town of Križevci and the Križevci area. The data on previous ethnomusicological research carried out in the Križevci area were found in manuscripts and audio recordings that are kept at the Institute of Ethnology and Folklore Research in Zagreb. Those documents include the unpublished materials by three ethnographers from 1930s, 1950s, and 1980s: Nikola Hercigonja, Ksenija Brodarić, and Krešimir Galin. The materials are transcriptions of repertoires of former folklore groups from Majurec and Apatovec, followed by the cimbalom sound recording from Zaistovec, and, concerning Ksenija Brodarić, a field report from Majurec, Đurđic, and Mali Potočec. Moreover, collections of songs published by Franjo Kuhač and Ludvik Kuba in the second half of the 19th century include several songs and a dance from Križevci and Lepavina. The music collected by those researchers proves the existence and popularity of traditional instruments, especially the cimbalom, tambura, and the “dude” bagpipes. The musical characteristics of the songs demonstrate the tendency toward diatonic tonality and two-part singing in parallel thirds or in a specific singing style known as “na bas” singing. Furthermore, the musical material indicates that the songs originating in other parts of Croatia, as well as the repertoire of old-town songs, appeared early in the Križevci area and became popular, suppressing the previously existing non-diatonic repertoire. All those characteristics comply with the other ethnomusicological findings on the broader cultural area of central and northwest Croatia. Therefore, Križevci and the Križevci area should be included in the general literature on the regional traditional music in Croatia, in which their presence has thus far often been overlooked
