Osjećaj sigurnosti temeljna je ljudska potreba, a njezin izostanak dovodi do negativnih posljedica na psihičko funkcioniranje i akademski uspjeh učenika. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati ulogu vršnjačkoga nasilja (klasičnoga i elektroničkoga) u objašnjenju brige učenika za vlastitu sigurnost koja im otežava učenje. Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom na uzorku od 451 učenika zagrebačkih srednjih škola, a obuhvaćen je velik broj različitih oblika klasičnoga i elektroničkoga nasilja. Kako bi se odgovorilo na postavljeni cilj, provedena je hijerarhijska regresijska analiza kojom se pokazalo da klasično i elektroničko vršnjačko nasilje objašnjavaju značajan udio varijance brige učenika za vlastitu sigurnost, pri čemu se klasično vršnjačko nasilje pokazalo boljim prediktorom. Dodatno, deskriptivni pokazatelji ukazuju na veliku izloženost učenika elektroničkome nasilju pa je čak 18% učenika doživjelo prijetnju ozljedom u školi, a 16% fizički napad. Može se zaključiti kako određeni udio učenika osjeća zabrinutost za vlastitu sigurnost koja im otežava učenje, a koja se dijelom može objasniti prisutnošću vršnjačkoga nasilja u školi. Buduće intervencije trebalo bi usmjeriti na sprječavanje vršnjačkoga nasilja ili smanjenje njegovih negativnih posljedica.The feeling of safety is a fundamental human need, but its absence leads toward the negative consequences in the psychological functioning and the academic success of the students. The goal of this research was to examine the role of peer violence (classical and electronic) in order to explain student’s worry for personal safety which complicates their learning. The research was done using a survey with 451 students in Zagreb’s high schools, also a large number of different forms of classical and electronic violence was included. In order to respond to a set goal, a hierarchical regression analysis was conducted, which showed that a classical and electronic violence explain significant part of variance on the student’s worry for personal safety, whereby a classical peer violence showed to be a better predictor. In addition, a descriptive indicator shows a great exposure of students to electronic violence, while even 18 % of students have experienced being threatened to be injured at school, while 16 % with a physical attack. It could be concluded how a certain number of students feels worrisome for personal safety which complicates their learning, and in a way it could be explained by the presence of the peer violence at school. The future interventions should be directed on preventing peer violence or reduction of its negative consequences
