Transportna mreža može se prikazati pomoću težinskoga grafa. U težinskom grafu
vrhovi predstavljaju gradove, raskršća, naplatne stanice, pristaništa, aerodrome, željezničke
stanice i slično a bridovi, zajedno sa svojim težinama, ceste, ulice, vodne ili zračne putove,
željezničke pruge i slično između danih čvorova. U ovom radu korištena je Bellman-Fordova
metoda (napisan je kod u programu SageMath) kako bi se riješio problem pronalaska
optimalnog puta između Pazina i Rijeke, s obzirom na dvije varijable: troškove i vrijeme. U
prvom slučaju, pretpostavlja se da su troškovi važniji od vremena. U drugom slučaju vrijeme i
troškovi su jednako važni. Konačno, u trećem slučaju, pretpostavlja se da je vrijeme važnije
od troškova. Važnost promatranih varijabli ugrađena je u težine danih bridova. Promatrane su
tri moguće rute između Pazina i Rijeke. Prva kroz tunel Učka, druga preko Učke, kroz
Veprinac i treća uz more, kroz Plomin i Opatiju. Budući se kroz tunel Učka plaća cestarina u
obzir su uzete dvije opcije: sa ili bez ENC uređaja. U radu je pokazano da ne postoji
jedinstven optimalan put između Pazina i Rijeke. Put se mijenja ovisno o preferencijama
putnika, odnosno je li putniku važnije stići brže ili uz manje troškove. Kao jedan od ciljeva
rada, pokazana je i koralacija matematičkih metoda i prometne struke
