Habitat Suitability for Capercaillie (Tetrao urogallus L.) on the Velebit mountain

Abstract

Veliki tetrijeb ili tetrijeb gluhan u vanborealnom području predstavlja ugroženu životinjsku vrstu. Nakon zadnje odledbe na pojedinim gorskim i planinskim masivima zapadne, srednje, istočne i južne Europe opstale su pojedine manje međusobno izolirane populacije. Stoga je zaštita ove vrste usmjerena na analizu kvalitete staništa kako bi se ova vrsta očuvala ili poduzele mjere za obnovu populacije (reintrodukcija, translokacija). U ovome radu analizirani su stanišni uvjeti za obitavanje velikog tetrijeba na Velebitu, u području iznad 1 000 m nadmorske visine. Na tom području, ploštine 72 107 ha, analiziran je utjecaj ukupno 37 klimatskih i topografskih čimbenika te strukture staništa. Pri tome je signifikantan utjecaj na nazočnost tetrijeba imalo njih 16, od čega 11 klimatskih, 3 topografska te 2 čimbenika koji se tiču strukture staništa. Prema rezultatima analize tetrijeb preferira područja: u kojima su količine oborina tijekom ljeta i zime učestalije više od prosjeka područja, na što višim nadmorskim visinama (počev od 1 000 m na više), u kojima je što dulje zadržavanje snijega, sa što više hladnih dana, s višim količinama oborina tijekom jeseni, što bliže šumskim prometnicama te sa što većim udjelom šuma u području. Tetrijeb izbjegava područja: u kojima su temperature zraka tijekom jeseni, proljeća i zime učestalije više od prosjeka područja, s većim količinama oborina tijekom zime, s višim prosječnim temperaturama zraka u travnju, s višim srednjim godišnjim temperaturama zraka te izrazito nagnute terene i grebene. Na cijelom istraživanom području ploština najpogodnijih površina za obitavanje velikog tetrijeba iznosi 7 079 ha, od čega 5 027 ha u Parku prirode „Velebit“, a 2 052 ha u Nacionalnom parku „Sjeverni Velebit“