Globalizacija i suvremeno društvo nametnuli su standard kod kojeg je većini građana omogućeno da si mogu priuštiti poneko putovanje za vrijeme godišnjeg odmora, često i više njih. Prijevoz putnika je kroz vrijeme napredovao, naročito zračni prijevoz, koji je u iznimno kratkom roku postigao neslućene razmjere te omogućio posjećivanje dalekih destinacija uz znatno kraće vrijeme putovanja. Stoga ga je, kao i ostale vrste prijevoza bilo potrebno definirati odredbama i konvencijama kako bi se ugovorne strane imale na što osloniti u slučaju dvojbenih situacija. Zakon o obveznim odnosima jedan je od osnovnih akata kojim se svaki ugovor definira, a pojedine vrste prijevoza putem međunarodnih konvencija koje se primjenjuju na njih reguliraju odnose ugovornih stranaka. Za zračni prijevoz tu ulogu vrši Montrealska konvencija, za željeznički Bernska, a za pomorski Atenska konvencija. Brojni su primjeri kod kojih su se navedene konvencije primjenjivale i služile kao oslonac u pravnim sporovima širom svijeta, te za prijevoz putnika imaju nemjerljivu ulogu. Kako je vrijeme proticalo one su se korigirale i mijenjale, te će se zasigurno s obzirom na tehnološke i infrastrukturne promjene također i dalje usavršavati kako bi prijevoznici i putnici imali jasno uporište za svoja prava i obveze.Globalization and modern society have imposed a standard whereby most citizens are granted the opportunity to afford a certain journey during their vacation, often more of aforementioned. Passenger transport has advanced over time, especially air transport, which has reached undreamed-of proportions in a very short time, and has enabled it to visit distant destinations with much shorter travel time. Therefore, as with other types of transport, it was necessary to define the directives and conventions so the contracting parties can rely on them in the event of doubtful situations. Certain types of transport are defined through international conventions that apply to them, regulating the relations of the contracting parties. For air transport, this role is played by the Montreal convention, the Bernese convention for railway, and the Athens convention for maritime relations. Numerous examples are present in which the aforementioned conventions have been applied and served as a basis for legal disputes around the world. For the transport of passengers they play an immeasurable role. As time went by, they were upgraded and changed, and will certainly be further improved with regard to technological and infrastructure changes so that carriers and passengers have a clear basis for their rights and obligations
