U jednoj od tipičnih seoskih zajednica u nerazvijenom
do srednje razvijenom području SR Hrvatske,
u Mjesnoj zajednici Belec u Hrvatskom Zagorju,
ispitivan je standard stanovanja, vodoopskrbe i
dispozicije otpadnih tvari kao temeljnih činilaca
higijenskih prilika, s ciljem da se utvrdi u kojoj
mjeri higijenski standard prati ekonomski napredak
kraja.
Utvrđeno je da postoji intenzivna stambena gradnja,
tehnološki napredak u pogledu upotrebe građe
značajno povećanje stambene površine u novog
rađenim kućama. No premda sanitarna opremljenost
kuća u Belcu pokazuje napredak, ona je još
uvijek deficitarna prema prosjeku u SR Hrvatskoj,
što se ogleda u općenito neprimjerno riješenoj dispoziciji
ljudske otpadne tvari, jer svega 30% novosagrađenih
kuća ima zahod u kući. Čak više novih
kuća ima kupaonicu a nema zahod. Zbog toga
ovaj kraj ima znatno niži higijenski standard od
sela u priobalnom području.
S obzirom da higijenski standard izravno utječe
na zdravstveno stanje populacije, nužno je poduzimati
zdravstveno-odgojine mjere, pa i određene
mjere društvene zajednice kako foi se utjecalo na
duboko ukorijenjene navike stanovništva, koje zasad
nisu u skladu s općim gospodarskim napretkom
zagorskog sela
