Cilj: U pacijenata u kojih je odstranjen mokraćni mjehur neophodno je učiniti urinarnu diverziju. Ona podrazumijeva umetanje izoliranog dijela crijeva (najčešće ileuma ili kolona) u mokraćni sustav. Urinarna diverzija može služiti za provođenje urina (konduit) ili kao spremnik urina. Pacijenti s urinarnom diverzijom imaju zbog metaboličkih poremećaja, bakterijske kolonizacije i rezidualnog urina sklonost nastanku urolitijaze. U ovom radu prikazujemo pacijenticu s kamencem u urinskom spremniku i način liječenja. Prikaz pacijenta: U 65-godišnje pacijentice zbog recidivnog karcinoma vulve učinjena je prednja egzenteracija zdjelice uz derivaciju urina spremnikom urina po metodi Mainz pouch I. Zbog recidivne makrohematurije učinjena joj je kompjutorizirana tomografija kojom je pronađen kamenac u spremniku najveće duljine 24 mm. S obzirom na tip spremnika i veličinu kamenca odlučili smo se na endoskopsku litotripsiju kamenca transstomalnim pristupom. Litotripsija je uspješno učinjena s elektrokinetičkim litotriptorom uz eliminaciju svih fragmenata. Poslijeoperacijski tijek je protekao uredno, bez kirurških komplikacija. Rasprava i zaključak: U pacijenata s urinskom diverzijom i kamencem u spremniku preporučuje se endoskopsko liječenje, jer je uspješnost takvog zahvata vrlo visoka. Kod kamenca manjeg promjera, kao kod naše pacijentice, preporučuje se transstomalni pristup uz korištenje uobičajenog urološkog instrumentarija. Oporavak nakon ove operacije je vrlo brz, a komplikacije izuzetno rijetke.Aim: Some type of urinary diversion must be performed in patients after cystectomy, usually with an isolated part of bowel (ileum or colon) transposed into the urinary tract, serving for derivation or containment of urine. Metabolic disorders, bacterial colonization and significant residual urine are risk factors in patients with urinary diversion, which increase risk of urolithiasis. In this case report we present a patient with pouch stone and treatment modality. Case report: Anterior pelvic exenteration with urinary diversion (Mainzpouch I) was performed in a 65-years-old woman because of recurrent vulvar cancer. Due to recidual macrohematuria, the patient underwent computerised tomography, which revealed a stone in the pouch. Maximum stone length was 24 mm. Considering the pouch type and stone length, we chose endoscopic lithotripsy with trans-stomal approach. Lithotripsy was successfully performed with the electrokinetic lithotripter and all stone fragments were removed. Postoperative course was uneventful, without surgical complications. Conclusion: Endoscopic treatment is recommended in patients pouch stones due to its efficacy. Trans-stomal approach is suitable when the stone diameter is relatively small and all standard urologic equipment can be used, as demonstrated in our patient. Recovery after such operation is fast and complications are rare
