Klinička citologija je morfološka dijagnostička struka koja u današnjoj medicini nije odgovarajuće iskorištena ponajviše zbog nedovoljne obaviještenosti liječnika o njenim dijagnostičkim mogućnostima i prednostima. Ovim osvrtom na povijesni razvoj kliničke citologije i na njezino dijagnostičko značenje želimo pridonijeti boljoj obaviještenosti o današnjim mogućnostima citološke dijagnostike i njezinom budućem usmjeravanju u eri ubrzanog tehnološkog razvoja i skretanju medicine u profitabilnost, što donosi brojne negativne posljedice. Bitne osobine citološke dijagnostike: neagresivnost, jednostavnost, brzina i točnost moraju se sačuvati i uz praćenje novih tehnoloških mogućnosti. Standardna citomorfologija je osnova na temelju koje se donosi odluka o dodatnim tehnologijama iz citološkog uzorka i/ili direktno na citološkim razmazima (citokemija, imunocitokemija, protočna citometrija, molekularna analiza i citogenetika), kako u svrhu točnije dijagnoze tako i subtipizacije i prognoze novotvorina. Uvjet za to je odgovarajuća izobrazba citologa i citotehničara kao i odgovarajuća organizacija citološke struke pri čemu je potrebna uska suradnja s kliničarima, patolozima i ostalim dijagnostičkim strukama. Kao i u povijesnom razvoju citologije, važan je entuzijazam pojedinaca da se sačuva i unaprijedi sve njezine mogućnosti za dobrobit bolesnika.Clinical cytology is a morphological diagnostic profession, which has not been properly utilized in current medicine, primarily due to inadequate awareness among physicians of its diagnostic possibilities and advantages. The purpose of this historical review of clinical cytology and its diagnostic role is to contribute to higher awareness of the current possibilities offered by cytologic diagnosis and its future development in the era of technological progress and medical striking into profitability, with its negative connotations. The main features of cytologic diagnosis, i.e. non-aggressiveness, simplicity, promptness and accuracy, should be maintained while following new technological possibilities. Standard cytomorphology provides a basis for deciding on using additional technologies (cytochemistry, immunocytochemistry, flow cytometry, molecular analysis and cytogenetics) after thorough microscopic analysis, on cytologic samples or/and cytologic smears. The conditio sine qua non for that purpose is appropriate education of cytologists and cytotechnologists as well as appropriate organization of cytology in the healthcare system. As in the historical development of clinical cytology, enthusiasts are necessary to maintain and even improve all its possibilities to the benefit of our patients
