I ROMANISMI NELLA POESIA DI SLAVKO KALČIĆ E TOMISLAV MILOHANIĆ

Abstract

Svrha ovog rada jest proučiti odnos dvaju istarskih autora iste generacije – Slavka Kalčića i Tomislava Milohanića Slavića – prema romanizmima u njihovu dijalektu te proučiti način na koji ih oni upotrebljavaju. Napravljena je zato stilistička i jezična analiza romanizama na ukupno 145 pjesama dvojice autora. Romanizmi dvaju pjesnika ispitani su s etimološkog i stilističkog stajališta te su svrstani u semantička polja (vremenske prilike, geomorfologija, običaji i institucije, tijelo i osjetila, opažaji i utisci, vrijeme i kalendar, život, brak i obitelj, životinje, poljoprivreda i stočarstvo, osjećaji, radnje i druge) kako bi se rasvijetlila njihova stilska i jezična upotreba, njihovo podrijetlo te kako bi se dobilo perspektivu kojim sferama ljudske djelatnosti pripada većina ispitanih riječi. U Milohanićevim pjesmama pronađen je zamjetan broj romanizama na poziciji rime, kod oba autora uočeni su i neologizmi nastali iz riječi romanskog porijekla. Osim toga, istaknute su najznačajnije jezične posebnosti i retoričke figure (aliteracije, izokolon, anafore, epifore, polisindeton, neologizmi, upotreba talijanskog jezika i dr.) koje autori upotrebljavaju u svojem pisanju.Lo scopo di questo lavoro è quello di analizzare e comparare l’uso dei romanismi in due poeti istriani della stessa generazione – Slavko Kalčić e Tomislav Milohanić Slavić. È stata svolta l’analisi stilistica di 145 poesie dei due autori, come anche l’analisi etimologica dei romanismi più interessanti. I romanismi sono stati raggruppati in diciassette campi semantici (meteorologia, geomorfologia, i costumi e le istituzioni, il corpo ed i sensi, le percezioni e le impressioni, il tempo e il calendario, la vita, il matrimonio e la famiglia, gli animali, l’agricoltura e l’allevamento, sentimenti, azioni, ecc.). Nelle poesie di Milohanić è stato trovato un numero significativo di romanismi in posizione di rima, in entrambi gli autori sono stati osservati neologismi creati dalle parole di origine romanza. Inoltre, sono state messe in luce le più significative particolarità linguistiche e figure retoriche (allitterazione, isocolon, anafora, epifora, polisindeto, neologismi, l’uso della lingua italiana standard eccetera), che gli autori hanno utilizzato nella loro scrittura

    Similar works

    Available Versions