Pripovijedanje u kršćanskom navještaju, u školskom vjeronauku i u život

Antonio Bollin

Bruno Ferrero

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

348Kateheza 25(2003)4, 348-352 Bruno Ferrero – Antonio Bollin, Pripovijedanje ...PRIPOVIJEDANJE U KR[]ANSKOMNAVJE[TAJU, U [KOLSKOMVJERONAUKU I U @IVOTU*BRUNO  FERRERO – ANTONIO  BOLLINCentro Evangelizzazione e Catechesi »Don Bosco«Elledici10096 Leuman (To)ItaliaPrimljeno: 15. 11. 2003.UDK 268:82º(047.53)1. PRIPOVIJEDANJE U VJERONAUKUDon Bruno Ferrero, torinski sve}eniksalezijanac, stru~njak u problemima odgo-ja, poznat je prije svega po svojim pripovi-jestima, pri~ama i bajkama. Zamolili smoga da nam pomogne produbiti zna~enjevrednote i ljepote pripovijedanja u ‘ivotu,u kr{}anskom navje{taju i, napose, u {kol-skom vjeronauku.Me|u brojnim vje{tinama vjerou~iteljaspominje se i njegova sposobnost pripovije-danja. Pripovijedanje je naime va‘an ~im-benik u pristupu religijskoj stvarnosti, a tose u {koli doga|a naro~ito i sustavno u{kolskom vjeronauku. Tu u~enik u~i, usva-ja religiozni govor, koji je obilje‘en tipi~-nim elementima kao {to su npr. simbol i me-tafora, koji su svojstveni i pripovijedanju.1Pripovijedanje u {kolskom vjeronaukupodsje}a na san, privla~i i ~esto o~arava,uklju~uje i odgaja. Brojni odgojitelji na{i-roko su koristili pripovijedanje u svom for-mativnom djelovanju. I sam je Isus – kao{to nam to svjedo~e Evan|elja – bio vrstanpripovjeda~.Zahvaljuju}i don Brunu upoznali smomnoge »lijepe pri~e«. Ovom prigodom za-hvaljujemo mu i za njegovu spremnost das na{im ~itateljima podijeli svoja razmi{lja-nja o pripovijedanju i o svom konkretnomiskustvu pripovjeda~a.2. VELIKO ZANIMANJE ZA PRI^E• AB: Don Bruno, kako se i kada u vamarodilo zanimanje za pripovijedanje pri~ai pripovijesti?BF: Vrlo spontano, jer sam rado reciti-rao. Tako bih tijekom ljeta tra‘io tekstoveza pripremu malih predstava s mojim pri-jateljima. Zapo~eo sam s komi~nim teks-tovima i s preradom klasika. Sve se to doga-|alo i stoga {to sam jo{ kao pu~ko{kolacimao dragu prijateljicu koja je poha|alasrednju u~iteljsku {kolu i posjedovala malokazali{te. Tako smo zajedni~ki pripremilii predstavu Mali anti~ki svijet.• AB: Objavili ste brojne pri~e. Gdje ih nala-zite odnosno kako ih stvarate, izmi{ljate?BF: Pri~e su u zraku. ̂ ovjek je bi}e ko-je pri~a. Postoji abeceda ‘ivota, a pri~e supovla{teni na~in za priop}avanje te abecedenovim nara{tajima. Ritam pri~e je duhov-ni izri~aj koji ujedinjuje svijet odraslih i svi-jet malenih. Pri~e su skok u svijet simbolakoji ne pripadaju nekoj odre|enoj dobi,nego jednostavnoj ~injenici da smo »ljud-ski«. Na sebe samoga primjenjujem savjet:»Pro~itaj sa svojim sinom po jednu strani-* Na dnu stranice: Il racconto nell’annuncio cristia-no, nell’IRC e nella vita, u: »Insegnare religione«16(2003)5,26-31.1 Usp. npr.: G. DEL BUFALO – A. QUADRINO– P. TROÌA, L’altro perché. Elementi di culturareligiosa per l’IRC nella scuola secondaria superio-re 1, EDB, Bologna 1988, str. 33-56; A. AITKENi dr., Raccontare a catechismo e a scuola di religione,Elle Di Ci, Leumann (To) 1989; B. FERRERO,Pou~ne pri~e za katehezu, propovijedi i vjeronauk,Katehetski salezijanski centar, Zagreb 2003, str. 7-19 (Uvod: Za{to pri~ati pri~e?); R. FILIPETTI,Fiabe d’identità tra incanto e disincanto, Valenzaeducativa delle fiabe. »L’uomo di neve« di An-dersen (sussidio), u: »Insegnare religione« 16 (2003)3, 54-64.349Kateheza 25(2003)4, 348-352 Bruno Ferrero – Antonio Bollin, Pripovijedanje ...cu svake ve~eri«. To je savjet ameri~kih pe-dijatara roditeljima djece koja imaju pro-blema sa {kolskim neuspjehom, koja suprenemirna ili su ~ak mentalno bolesna.Lijepe pri~e pokazuju se djelotvornijimaod mjeseci lije~enja pomo}u lijekova zasmirivanje ili poticanje. Stoga svaki dannastojim ~itati barem jedan sat. Pripovijestise javljaju na najnepredvidljivije na~ine.3. ZA[TO PRIPOVIJEDATI?• AB: Kako kateheta ili vjerou~itelj mo‘eizabrati pri~u? [to treba imati na umu?BF: Odgovaram izri~ito i izravno se po-zivaju}i na vjerou~iteljevo djelovanje: bit }elako primijeniti na {kolski vjeronauk ono{to mu govori njegova specifi~na situacija.Zapo~nimo podsjetiv{i da se kr{}anskazajednica oblikuje oko zajedni~koga spo-mena – spomena na Bo‘ja ~udesa me|uljudima. Upravo spominju}i se muke i uskr-snu}a Isusova kr{}ani postaju zajednicavjernika. Tu se u potpunosti shva}a izvan-redna snaga »pripovijedanja pri~a«. »Povi-jest spasenja« je daleki doga|aj, koji je pri-kladan, ugodan i poticajan za pripovijeda-nje. On je me|utim i ne{to vi{e: to je pripo-vijest koja se ‘eli nastaviti, »o‘iviti«. Kr{}an-ski spomen nije ve}a ili manja nostalgija zapro{lim doga|ajima, nego korijen ‘ivotavjere, nade i ljubavi prema dana{njici ono-ga tko pripovijeda. To je vrlo va‘na ~inje-nica, koju valja imati na umu kako se upo-rabu pripovijedanja u katehezi ne bi svelona razinu pedago{kog infantilizma.O vrijednosti pripovijedanja postoji li-jepo svjedo~anstvo Mircea Eliadea o za-to~enicima u koncentracijskim logorima:»Oni koji su imali sre}u da je u njihovimbarakama bio netko tko je pri~ao pri~euspjeli su pre`ivjeti u ve}em broju negodrugi. Slu{anje pri~a pomoglo im je da pre-`ive pakao logora.«Pripovijedati ne zna~i jednostavno po-navljati neku pripovijest, nego sudjelovatiu odre|enoj dimenziji ‘ivota. U katehezije to posebno va‘no jer nije rije~ o nau~a-vanju evan|elja, nego o komuniciranju ‘i-vog spomena Isusa, spomena koji tuma~ipostojanje.Pripovijedati prema tome zna~i aktua-lizirati. I taj se aspekt mo‘e prona}i u sva-kom pripovijedanju. Pripovjeda~ i slu{ate-lji zajedno zapo~inju hod prema ne~emudubljemu, prema skrivenom izvoru kojibismo mogli nazvati savjest ~ovje~anstva,koju provizorno i konkretno utjelovljuju.Od komunikacije pripovijedanje postajezajedni{tvo, ono {to se komunicira odnosise na konkretni ‘ivot pripovjeda~a, koji tosvjedo~i, i na ‘ivot slu{atelja, koji su timedirnuti.»Govor tuma~i, zakon izdaje zapovije-di, pripovijedanje Šobra}a’.«To zna~i da pripovijedanje dose‘e oso-bu i u njezinom osobnom i u njezinomdru{tvenom bi}u te je obvezuje da zauzmestav prema bitnim vidovima ‘ivota: samo-}i, nemo}i, zlu, patnji, smrti, vlastitomidentitetu.Pripovijedanje, u svojem banalnijemobliku, mo‘e biti i informativno: to je npr.slu~aj s ~injenicama koje ~itamo u novina-ma. Ali kad pripovijedanje postane para-bola, epsko pjesni{tvo, mit, pripovijedanjeIsusove muke ili njegova uskrsnu}a, tadaono poti~e na{e osje}aje, izgra|uje vredno-te, poma‘e ‘ivotne izbore i izaziva promje-nu, preoblikovanje, »obra}enje«.4. PRAVILA»DOBROG PRIPOVIJEDANJA«• AB: Postoje li pravila »dobrog pripovije-danja«? Koja su najva`nija?BF: Odgovaram kratko: Da. Evo nekihkoja valja posebice istaknuti:350Kateheza 25(2003)4, 348-352 Bruno Ferrero – Antonio Bollin, Pripovijedanje ...– Pa‘ljivo slu{aj pri~e. Nitko ne mo‘epripovijedati ono {to nije slu{ao.– Slu{aj »sve« pri~e (po~ev{i od onih okotebe).– Na~ini sebi osobni popis pri~a vlastitoganaroda, svoga kraja, svoje obitelji, pri~aiz Biblije.– Sakupljaj pri~e koje su tebi suvremene,a koje nalazi{ u novinama, ~asopisima,na televiziji, u kinu, kazali{tu...– Slu{aj pri~e ljudi koje susre}e{.– Obrati pozornost na govor tijela onogatko ti govori. Kako se pona{a pripo-vjeda~? Dok govori, kako mi~e ruke?Pa‘ljivo promatraj o~i ljudi s kojimarazgovara{. Jesu li njihove o~i upereneu tebe ili izbjegavaju tvoj pogled?– Prati razliku izme|u pri~a osoba koje tevole i pri~a osoba s kojima si u sukobuili te ignoriraju.– Slu{aj pri~e koje ti sâm pripovijeda{.– Zabilje‘i pri~e koje te spontano privu-ku. One mogu biti pokazatelj podru~jana kojemu }e{ dalje graditi.– Nau~i promatrati odgovor svoga slu{a-teljstva na gestualnoj i oralnoj razini.»Kako bi mogla u punini priop}iti svojeutje{ne poruke, svoje simboli~ne poruke i, na-dasve, svoja interpersonalna zna~enja, bajkuvalja radije pri~ati negoli ~itati. U ovom dru-gom slu~aju, onaj tko ~ita trebao bi biti emo-tivno uklju~en i u pri~u i u djetetov svijet iosje}ati empatiju za ono {to bi pri~a moglaza nj zna~iti. Pripovijedanju valja dati pred-nost pred ~itanjem jer pripovijedanje dopu{tave}u fleksibilnost.« (Bruno Bettelheim)• AB: Prili~no zahtjevan zadatak na ra-zini osobne priprave i ostvarivanja. @e-lite li jo{ {togod drugo savjetovati pri-povjeda~ima kako bi postali »vrsni pri-povjeda~i«?BF: Dobar pripovjeda~ prisvaja pri~u,oboga}uje je svojom osobom, o‘ivljuje je.Za njega tekst postaje svjedo~enje. @ivi liiznutra ono {to pripovijeda (napose ako jerije~ o biblijskoj pripovijesti), tada se timpripovijedanjem i on sam mijenja.Nu‘no je prema tome:– Imati jasnu predod‘bu onoga bitnoga{to se ‘eli priop}iti.– Biti siguran u odvijanje, tijek radnje,osobe, dijaloge, kako tijekom pripovi-jedanja ne bi dolazilo do oklijevanja.– Slu{atelji moraju biti ispred (nikada upotpunom krugu): va‘no je gledati seu o~i. Mo‘e se gestikulirati i mijenjatiglas, ali umjereno, kako se slu{ateljstvone bi rastresalo ili nasmijavalo.– Stvarati povoljno raspolo‘enje za slu-{anje. Slu{atelji moraju biti udobnosmje{teni. I tijelo treba slati poruku:»Ovdje se dobro osje}am.«– »Odr`avati toplim« emocionalno oz-ra~je: u~enik mora mo}i shvatiti da jeu~itelj »prisutan« i da je na raspolaga-nju, da se ne boji gubiti vrijeme, da ni-je zabrinut ili nervozan. Jo{ nekoliko uputa.– Ako ti je te{ko shvatiti smisao neke pri-~e, odspavaj nad njom. Intuicija se jav-lja nakon trenutaka opu{tanja.– Ne stavljaj na prvo mjesto didakti~ku na-kanu, tj. ne nastoj po svaku cijenu istak-nuti moralnu pouku pri~e. »Slu{ati nekubajku i shvatiti slike koje ona predstavljamo`e se usporediti sa sijanjem sjemenjakoje tek dijelom proklija u djetetovojglavi« (Bruno Bettelheim). Pripovijestnije nikada tuma~enje nekoga teksta.– Nikad ne uspostavljaj izravnu vezu iz-me|u slike iz bajke i biblijske slike. Pamakar Snjegulji~ina jabuka podsje}alana Evinu jabuku. Isus nije princ iz bajke.351Kateheza 25(2003)4, 348-352 Bruno Ferrero – Antonio Bollin, Pripovijedanje ...– Pri~e ne slu‘e tome da bi se »progura-la« neka religiozna poruka a da to u~e-nici i ne primijete.– Nemoj se ograni~iti na pripovijedanje:u~enici ga trebaju ‘ivjeti.– Stvori prikladno ozra~je. Pusti da djecana ma{tu odgovore svojom ma{tom.Polaze}i od pri~e, ona mogu pripremi-ti plakate, pantomime, monta‘e, pjes-me, pri~e suprotnoga sadr‘aja itd.– Budi strpljiv sa samim sobom i sa slu-{ateljima.– Pazi na opasnost od pretjerane doze.5. [TO KOME PRIPOVIJEDATI?• AB: Mo‘e li se u religioznom odgoju (ka-teheza i {kolski vjeronauk) upotrijebitibilo koja vrsta pripovijedanja?BF: Samo je po sebi jasno da je biblij-sko pripovijedanje u sredi{tu religijske pe-dagogije. Osnovno pripovijedanje, daka-ko, tvore biblijska pripovijest i one pripovi-jesti koje se izravno odnose na povijest za-jednice. Ipak, ima mjesta i za bajke i zadruge fantasti~ne pripovijesti. Iskustvo svje-do~i o njihovoj korisnosti. Mo‘da nisudoslovno »predvorje koje vodi u svijet ob-jave«, kao {to to savjetuje Kampmann, alisu zasigurno put pristupa svijetu unutar-njosti, sposobnosti zami{ljaja i gotovo uvi-jek vode do »religioznog« razmi{ljanja.• AB: Postoji li neko razdoblje u ‘ivotu kojeje podobnije za pripovijedanje, za pri~e,basne i bajke?BF: Pri~e su za sve dobi. Odrasli su vrlo‘eljni pri~a: televizija ih svakodnevno nji-ma opskrbljuje. U gostionici i u autobususvi pripovijedaju »pri~e«.• AB: Kakav je odnos izme|u pri~a i ‘ivota?BF: Uza sve rasprave koje se u na{e danevode oko fizi~kog i intelektualnog razvojadjeteta, zaboravlja se emotivno »bu|enje«,koje je tako tipi~no ljudsko. Usvajanje emo-tivnog rje~nika prethodi daljnjem intelek-tualnom razvoju. Prve stvari koje nau~imosu »`alost« ili »u`itak«. Pripovijedanje pri-~a jedan je od na~ina pripremanja djetetana afektivni `ivot i na oboga}ivanje dje~-jeg `ivota. Pomo}u sposobnosti zami{ljajamo`ete ponuditi rje{enja za dileme koje ihuzbu|uju, zbunjuju ili zbog kojih ~ak i trpe.Pripovijedanje je izvrstan na~in za vredno-vanje emocija i za pokazivanje do koje sumjere one va`ne i prirodne.Ono {to valja imati na umu kad se pri-povijeda neka pri~a jest prvotna razina osje-}aja. Nije va‘na vrijednost stvari, nego osje-}aj koji nadahnjuju. Odgojitelju koji pro-matra i po{tuje emocije svojih malenih lakose opra{taju njegovi mali grijesi. Lako jeironizirati suze djeteta koje je izgubilo ne-ku malovrijednu i mo‘da ~ak odvratnu lut-ku. Zadr‘ite se me|utim nad rije~ju »gu-bitak«: kolika vrata otvara u ma{ti i u du{i!Svi koji su se navikli pripovijedati po-stali su svjesni jednostavne ali gotovo ne-izbje‘ne pojave: mali slu{atelji nestrpljivoi{~ekuju trenutak »pri~e«, a kad se tomepridru`e pam}enje i osje}aj uvijek se dola-zi do jedne druge dimenzije, neodvojive odumije}a pripovijedanja, a to je zajedni{tvo.6. NEKOLIKO RIJE^I O BIBLIJIKAO VELIKOJ PRI^I• AB: Ka‘e se da je Biblija velika, ~udesnapri~a. U kojem smislu? Koji je – po Va-{em mi{ljenju – dio Biblije najpogodnijiza pripovijedanje?BF: Ono {to me u vezi s time najvi{e‘alosti jest {to u Italiji nema te~ajeva za»biblijske pripovjeda~e«, kao {to to postojiu mnogim zemljama. Onih nekoliko vrloskromnih koje sam poku{ao ostvariti uisti-nu su me za~udili velikim odjekom na kojisu nai{li kod sudionika. Biblija je veli~an-stvena povijest isprepletena pri~ama, a is-352Kateheza 25(2003)4, 348-352 Bruno Ferrero – Antonio Bollin, Pripovijedanje ...tovremeno je i svjedo~anstvo naroda kojivjeruje: ne{to jedinstveno.7. ZAKLJU^IMO PRIPOVIJEDAJU]I• AB: Kako bismo bili dosljedni, valjalo bizaklju~iti kakvom pri~om. Kratkom, mo‘-da dosad neobjavljenom. [to ka‘ete? Una-prijed zahvaljujem!BF: Ova pri~a nije neobjavljena, ali do-bro izri~e ono {to mislim.Bio jednom neki ~ovjek koji se zvao Jakov.@ivio je siroma{no, ali bez briga, sretan iakonije ni{ta imao i slobodan kao ptica na gra-ni, a glava mu neprekidno bija{e ispunjenasnovima.Svijet oko njega pri~injao mu se sivim, gru-bim, bezosje}ajna srca, bolesnim u du{i. Zbogtoga je mnogo patio.»[to da u~inim«, pitao se, »kako bi svijet biobolji? Kako da privedem dobroti ta tu`na bi-}a koja odlaze i dolaze i ne gledaju}i svojebli`nje?« Razmi{ljao je o tim stvarima idu}iulicama svoga grada. Sve polaznike je po-zdravljao, ali nitko nikada nije odzdravljaona njegov pozdrav.Jednoga jutra, dok je prelazio suncem oba-sjani trg, pade mu na um jedna ideja. »A daim pri~am pri~e?« pomisli. »Mogao bih impri~ati o okusu dobrote i ljubavi, zasigurnobih ih poveo prema sre}i.«Popeo se na klupu i po~eo govoriti gromkimglasom. Starci, iznena|ene ‘ene i djeca za-ustavljali bi se na tren da ga poslu{aju, za-tim bi se okrenuli i nastavili svojim putem.Jakov, koji je dobro znao da se svijet ne mo‘epromijeniti u jedan dan, nije se obeshrab-rio. Dan za danom vra}ao se na isto mjestoi iznova gromkim glasom bez ikakvoga re-zultata iznosio najdirljivije rije~i iz svogasrca. Ljudi bi se opet zaustavljali, ali manjenegoli prethodnoga dana. Netko bi mu senasmijao. Drugi bi ga nazvao lu|akom. Onje me|utim nepokolebljivo nastavio pripo-vijedati.»Rije~i koje sijem, proklijati }e«, mislio je.»Jednoga }e dana u}i u du{e i probuditi ih.Moram govoriti, jo{ govoriti.«Uporno se svakoga dana vra}ao na trg kakobi govorio ljudima, nude}i svoje pri~e o lju-bavi i ~udesima. Znati‘eljnici su me|utimbili sve rje|i i uskoro je pripovijedao samooblacima i sjenama prolaznika koji su ga po-sve nezainteresirano mimoilazili.Ali on nije odustao.Otkrio je da nije znao i da nije htio raditini{ta drugo nego pripovijedati uzorne pri~e,premda one nisu nikoga zanimale. Po~eo ihje pripovijedati zatvorenih o~iju, jedino sto-ga da ih ~uje, ne brinu}i se slu{a li ga tko.Ljudi su ga ostavili samoga iza njegovih za-tvorenih vje|a te su, kad bi ~uli njegov glas,po~eli iz navike izbjegavati kutak trga u ko-jem je stajao pripovjeda~.Prolazile su godine. Jedne zimske ve~eri, dokje pripovijedao ~udesnu pri~u o ravnodu{nomsumraku, osjeti da ga netko vu~e za rukav.Otvori o~i i vidje dje~aka. Dje~ak mu se pod-rugljivo nasmije: »Zar ne vidi{ da te nitko neslu{a, nikada te nije slu{ao i nikada te ne}eni slu{ati? Za{to uop}e gubi{ vrijeme?«»Volio sam svoje bli`nje«, odgovori Jakov.»Zato sam ih, kad ti jo{ nisi bio ni ro|en,po`elio usre}iti.«Dje~ak se podrugljivo nasmije: »Jadni lu|a-~e, jesu li ljudi doista postali sretniji?«»Ne«, odgovori Jakov, odmahnuv{i glavom.»Za{to si onda tako uporan?« upita dje~ak,obuzet iznenadnom su}uti.Jakov je na trenutak razmi{ljao.»Nastavljam pripovijedati, dakako. I pripo-vijedat }u do svoje smrti. Neko} sam to ~inioda bih promijenio svijet...« Na trenutak u{u-ti, a zatim se njegov pogled razbistri. Zatimnadoda: »Danas pripovijedam kako svijet nebi mene promijenio.«

Pripovijedanje u kršćanskom navještaju, u školskom vjeronauku i u životu

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia