Kod ovrhe na žigu valja uzeti u obzir obilježja žiga kao prava intelektualnog vlasništva kojim se označuje podrijetlo proizvoda ili usluge. U tome smislu predmet ovrhe može biti nacionalni žig, kao i žig stečen na temelju međunarodne registracije u Madridskom sustavu. Za nacionalne žigove relevantan je nacionalni registar dok je za žigove stečene na temelju međunarodne prijave relevantan međunarodni registar. Nakon pristupanja Hrvatske u Europsku uniju predmet ovrhe moći će biti i žig Zajednice u onim slučajevima kada za ovrhu postoji nadležnost hrvatskog suda i primjenjuje se hrvatsko pravo.
Načelo teritorijalnosti kod ovrhe na žigu djeluje u dva smjera. S jedne strane, žig je vezan uz područje države koja ga je u odnosu na svoj teritorij priznala. S druge strane, prema ovršnom pravu ovrhu stranih sudskih odluka na području neke države provode sudovi države na čijem se teritoriju ovrha provodi. Stoga ovrhu na žigu koji proizvodi učinke u Hrvatskoj mogu provoditi isključivo hrvatski sudovi prema hrvatskome pravu.
Provedbom ovrhe na žigu stjecatelj žiga stječe apsolutna i monopolna prava koja proizlaze iz toga žiga i to kako u odnosu na znak tako i u odnosu na cijeli popis proizvoda ili usluga za koje je registriran. Iako je žig je samostalan dio imovine, prijenos žiga bez poduzeća nosi sa sobom rizike od gubitka funkcija žiga. Također, stjecatelj žiga u ovrsi koji nema namjeru rabiti žig u odnosu na proizvode i usluge za koje je registriran ne ostvaruje gospodarsku svrhu pravne zaštite žiga. Neuporabom žig gubi na vrijednosti, a može postati i prikladan za opoziv.
Pljenidba žiga provodi se dostavom ovršeniku rješenja o ovrsi kojim mu se zabranjuje raspolaganje žigom. Tim aktom ovrhovoditelj ujedno stječe i prisilno založno pravo na žigu koji je predmet ovrhe. Upis ovrhe u registar nije konstitutivan za stjecanje prisilnog založnog prava. Od trenutka registracije činjenice da se provodi ovrha treći su ujedno posredno obaviješteni o tome da je moguće da u odnosu na žig koji je predmet ovrhe postoji i prisilno založno pravo.
Pravila o unovčenju pokretnina mogu se na odgovarajući način primijeniti i na unovčenje žiga. Posebnost u odnosu na pokretnine jest to da je postupak utvrđivanja vrijednosti žiga kao predmeta ovrhe vrlo složen u smislu metoda koje se primjenjuju u svrhu utvrđivanja njegove tržišne vrijednosti a uključuju i projekcije zarade od uporabe žiga u budućnosti. Stoga se tome postupku ne smije pristupiti bez posebnih stručnih znanja.Both national trademarks and trademarks acquired by international registration which is of legal effect on the Croatian territory, can be subject to execution. Execution on trademarks which produce legal effects in Croatia can be conducted exclusively by Croatian courts applying Croatian law. However, after the Croatian accession to the European Union, the Union trademark will also be available as an enforcement object according to the Croatian law in cases where there is competence of a Croatian court rendering the Croatian law applicable.
Execution on trademarks is effectuated by serving the writ of execution to the debtor, prohibiting him or her from disposing of the trademark. By the same act, the creditor also acquires a lien. The registration of the enforcement in the register does not create a lien. Furthermore, from the registration of the fact that enforcement proceedings have been initiated, third parties are indirectly notified that it is possible that there is a lien encumbering the trademark subject to pending execution.
Rules on the liquidation of movable property may be applied accordingly to the sale of a trademark. A special feature concerning movables is the fact that the procedure for determining the value of the trademark as an object of enforcement is very complex with respect to the applicable methods for determining its commercial value
