Ivan Lučev

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Georges Gurvitch: Sociologija (Traite de sociologie) Ivan Lučev •Priručnik sociologije« u redakciji 2 . Gurviča spada u najopsezmJa djela (po svojoj sveobulwatnosti) iz područja sociologije. Ta opsežnost do-lazi do izražaja u š irokim kontaktima na susjednim naučnim područjima, s kojima sociologija kontaktira i koji doprinose razvoju sociologije. Uspjeh 2 . Gurviča kao redaktora je u tome, što je uspio pomoću svojih saradnika da na najjasnij i način i na relativno malom prostoru, pruži osnove socio-loške znanosti. Svrha ovog •Priručnika ... je da posluži kao orijentaciono djelo s tudentima, istraživačima, predstavnicima susjednih nauka i konačno širokoj obrazovnoj javnosti«. U tom svom ci lju ostvarenje zamisli redaktora pos tiglo je pu n uspjeh . Građa je podijeljena na d eset odjeljaka sa po pedeset poglavlja, u dva toma i na oko tisuću stranica. Formalni uvid nam kaže da je sadržaj iznesen na najkraći način (poglavlje ima najviše dvadeset stranica). Raspored ma· terije blizak je općeprihvaćenoj shemi, koja je zastupljena u udžbenicima marksističke sociologije. Uvodni i hl torijski aspekt, ekonomska struktura, te »nadgradnja« a svim oblicima svijes ti, kulture itd. koje je Gurvič nazvao djelima civilizacije. U prvom odjeljku je iznesen his torijski nastanak, predmet i metod sociologije, te odnosi socio logije sa drugim društvenim naukama. Problem predmeta sociologije i njenog odnosa prema drugim naukama vodi e na pitanje »kakva je ona nauka, da li je ona prema njima (drugim naukama), nauka višeg reda, ili im je jednaka po rangu, ili im je podređena«. Ta ko postavljanje pitanja pred tavlja suštinu mnogobrojnih di kusija o odnosima sociologije prema drugim društve nim naukama i o njenom predmetu kao nauke. Tu treba svaka ko naglasit i borbeni odnos sociologije i his torije, koji po riječima F. Braudela treba prevazići i stvoriti najplodonosniju sa· radnju. Ta sa radnja nije s tvorena do sada, jer ne postoji skladni i zajed· nički napor historije i sociologije. Skladnost je disharmonična s obzirom na nivoe sinteze sociologije i his torije. Dok historija izučava društvo n;.~ događajnom konjunkturalnorn i strukturalnom nivou. Sociologija ne diferen-cira takav pristup. Is to tako, s druge s trane, sociologija i psihologija su opterećene • lažnim problemom• odnosa pojedinca i društva. Pote ncirano od s trane Dirkema i Tar dea, u njihovoj kolektivnoj psihologiji, taj sukob je postepeno gubio na snazi zahvaljujući s jedne strane marksizmu, »koji pokazujući da se čovjek sam izgrađuje dok izgrađuje stvarnost«, his torijom nastoji prevazići taj ukob, dok s druge s trane, fenomenologijom M. Se lera i »kulturalizmomu M. Vebera, povezuje se »unutrašnja« i »vanjska« strana manifes tacije svjesnoga. Američka antropologija Mima i Kulija , u mnogome je prevazišla gornji problem i otvorila puteve saradnje. Uvađanjem u psi· hologiji Gestalt fenomena i u sociologiji »totalnog socijalnog fenomena« ti su se sukobi potpuno izgladili i stvorena je čvrsta saradnja. Drugi odjeljak obrađuje problemeopće sociologije i napisao ga je u cjelosti Gurvič, sadrži njegove sociološke koncepcije. Sociologija je za Gur· viča nauka o tota lnim socijalnim fenomenima, koji se u svakom društvu LUCEV, GURVITCHEVA SOClOLOGIJA 153 manifestiraju m nogodimenzionalno. Promatrajući društvenu stvarnost, »izvje-žbano oko sociologa otkriva u društvenoj s tvarnosti stupnjeve, nivoe, katove ili dubinske slojeve«. Totalni društveni fenomeni, svoju dubinsku mnogodi-menzionalnost nemaju samo na nivou globalnog društva, već na nivou dru-štvenih klasa, grupa i mikrosociološkim oblicima društvenosti. Iako ne po-stoj i precizno i za svagda utvrđen b roj »katova«, Gurvičeva sistematizacija ih ima deset. Dirkem, čiju je koncepciju Gw·vič proširio, ima pet struktu-ralnih e lemenata ( L. morfološka baza društva, 2. dru štvene institucije, 3. društveni simboli , 4. kolek tivni ideali i vri jednosti i 5. kolektivna svijest) Gurvič je na prva tri Dirke mova dodao još i ove »katove«: kolektivna po-našanja, kolektivni stavovi, kolektivne ideje i vrijednosti, kolektivna stanja i kolektivna stvaralačka ponašanja, organ izirani sustavi, društve ni obrasci, spletovi druš tvenih uloga. Društvena stvarnos t po Gurviču odvija se kroz različite društvene okvi-re. Razlikovanje okvira društvenosti vrš i se s obzirom na čvrstinu poveza-nosti dru štvenih manifestacija i stepena učešća pojedinaca u društvenim grupama. S obzirom na takva diferenci ra nja manifestacije dr uštven osti ima-mo slijedeće društvene okvi re : manifestacija druš tvenost, društvene grupe, društvene klase i globalna društva. Globalna društva se razlikuju u vremenu i prostoru prema svojoj struk-turi. Struktura globalnog d ru š tva određena je različitim faktorima. Ipak, determinirajuću ulogu u s trukturiranju globalnih društava igra hijerarhija dubinskih s lojeva. Različi te kombin acije te hijerarhije daju određeni oblik globalnog druš tva u historiji . Kr iteriji za kom biniranje su slijedeći: hijerar-hija funkcionalnih grupacija, kombinacija manifestacija društvenosti, na-glašavanje dubinskih s lojeva, skala načina u podjeli rada i u akumulaciji, hijerarhija socijalnih reglementaoija (socijalna kontrola ), sistem uzora, zna-menja, znakova, simbola , ideja, vrijednos ti, ukratko djela c ivilizacije i nji-hova hijerarhija, skala socija lnih tempora liteta, hijerarhija socijalnih deter-minizama. Kombinacija navedenih struktura lnih e le menata i njihova hije-rarhija daju s lijedeća globalna društva kroz his toriju: l. Harizmatička teo-kratija, 2. Društva zvana patrijarhalna, 3. Feuda lna društva, 4. Globalna druš tva obilježena prevlašću gradova države koji se pretvaraj u u imperije, 5. Druš tva u kojima se rađa početna faza kapi talizma i takozvani »prosvij<!-ćeni« apsolutizam, 6. Demokratsko-liberalna globalna društva koja odgova-raju kapitalizmu u stadiju s lobodne konkurencije, 7. Društva s dirigiranom e konomikom koja odgovaraju pot puno razvijenom organiziranom kapita-lizmu, 8. Fašistička dr uštva s tehnokratsko-birokratskom osnovom , 9. Dru štvo plans ki rukovođeno po načelima kolektivističkog e tatizma, 10. Društvo planski rukovođeno po načelima pluralističkog kolektivizma. Ovakva siste-matizacija i k lasi fikacija historije prestavlja u stvari proširene društveno-e konomske formacij e. Osim s trukturalne ana lize globalnih društava, interesa11tna je Gurvi-čeva zamisao nižih oblika druš tvenos ti. Temelj Gurvičeve sociologije nalazi se baš na ovom n ivou. U svom dr uštvenom životu pojedinac se za Gurviča pojavlj uje kao pripadnik globalnog društva, druš tvenih k lasa, grupa ili raz-nih vidova manifestacije društvenosti, među kojima se ističu slijedeći oblici: Masa, Zajednica i Skup istomišljenika . Razlikovanje među ovim oblicima društvenosti zavisi o stepenu os tvare nja odnosa između intenziteta učešća u skupini (u tom obliku manifes tacije druš tvenosti) i obima te skupine s jedne s trane, te ostvarenja r avnoteže između pritiska i privlačenja pojedin-ca u skupinu. Prosječno os tvarenje tih odnosa nalazimo u Zajednici, naj-niži oblik ostvarenja tih odnosa nalazimo u Masi, najviši oblik u Skupu istomišljenika. Navedeni oblici manifestacije društvenosti imaju svoj dina-mički karakter u raznim vidovima aktivnosti ili pasivnos ti, dominaciji ili saradnji, služenju općim ili posebnim in teresima. Pa tako imamo aktivna Masa ili pasivna Masa, koja s luži općim ili posebnim interesima. Tako i za svaki oblik manifestacije društvenosti. Dinamični aspek t manifestacije dr uštvenos ti ili akciona motivacija po-jedinaca u grupama, ovisi o kolektivnim intuicijama koje postoje kod nje-nih pripadnika. Kolek tivne intuicije su motorna snaga svakog oblika dru· 154 POLITICKA MISAO štvenosti i one pokreću pojedince u njihovim društvenim manifestacijama. Tako postavljajući osnovni problem sociologije, Gurvič se legitimira kao pripadnik kolektivno-psihološkog odlučujućeg faktora u društvenom živo-tu, a time kao pripadnik kolektivno-psihološke škole u sociologiji. Ovu ka· rakteristiku i legitimaciju Gurvič je nastojao izbjeći oštro kritizirajući sve sociološke pravce koj i se tem elje na bilo kojem odlučujućem fa ktoru. Ovako etiketiranje Gurvičeve sociologije ni u kom slučaju ne umanjuje njegov ogroman doprinos savremenoj sociologiji. Vrijednost njegovih naučno-socio­loških dostignuća još u vi jek je pokrivena velom sumnje. Ta sumnja je po-tencirana teškoćama operacionalizacije i praktične primjene Gurvičeve so-ciologije. Prevazilaženjem tih nedostataka, Gun•ičeva sociologija će dobiti svo-je puno priznanje. Treći odjeljak je posvećen problemima morfologije društva. U geo-grafskoj sociologij i se nastoji potencirati važnost prostorn ih činilaca u izu-čavanju jednog globalnog dru tva. Ne želi se potencirati važnos t geograf-skog faktora kao odlučujućeg či nioca, već samo njegov relevantni značaj u strukturi jednog druš tva. U ovom odjeljku se želi naglasiti važnost nekih činilaea koje izučavaju druge društvene nauke u značajni su i za sociolo-giju. Posebnu pažnju privlače demografski fakto r, problem ne razvijen ih po-dručja sa nj ihovom sociološkom prohlcma tikom, te problemi sociologije sela i sociologije grada. Cetvrti i peti odjeljak posvećen je problemima ekonomije. Zapaženo je tretiran problem odnosa sociologije i poli tičke ekonomije. I s to kao i kod odnosa sociologij e i his torije, postavlj a e pitanje dominacije i potčinjenosti između političke ekonomije i sociologije. Za sociologiju se smatra ako je ona općenita nauka o društvu onda je pitanje dominacije time rješeno , jer se u nju uklapaju sve ostale društvene na uke. Međutim, ako je sociologija pa-ralelna nauka, onda se ne smije pos taviti problem dominacije ili saradnje već ostaje samo odnos saradnje. Drugi problem koji je interesantan u tom odjelj ku je sistematizacija ekonomskih s truktura, režima i s istema. U tom smislu pokušaj Lomea da nadopuni Ojkenovu klasifikaciju •privrednog sistema• i »privrednog reda«. Po njemu se privredni sistemi sastoje od spe-cifično s truktu riranih privrednih režima, koji se karakteriziraju prvenstveno s obzirom na način privređivanja. Peti odjeljak je posvećen industrijskoj sociologiji , karakteriziran vi-sokovrijedrum doprinosima žoda Fr idmana na tom području. Suš tina in-dustrijs ke sociologije na Zapadu svodi se n a problem čovjeka u industrij-skom društvu i njegovom mjestu u sistemu lančanog rad a , maš inizma i au-toma tizacije. Potčinjenost čovjeka mašini dostigla je na Zapadu takav ste-pen, da se s ve češće postavlja zahtjev, kojega je Marks formulirao kao uprav-ljanje stvarima umjesto upravljanje ljudima. Posebni djelovi na tom pod-ručju su uspjesi radnika u pa rticipaciji upravljanja poduzećem i dos tig-nuća u sindikalnom organiziranju i zajedničkim nastupima prema posloda\·· cima. Vrijedne pažnje su pohvale autora na naše uspjehe u ostvarenju sa-moupravljanja. Poseban problem je u tjecaj otuđenosti radn ika u procesu proizvodnje i stanje savremenog kapitalističkog druš tva u industrijskom mašinizm u, koje je From nazvao »bolesnim druš tvom«. U drugom tomu (šes ti odjeljak) dominiraju napisi čuvenog francuskog politologa Morisa Divedea, sociologija političkih režima, i sociologija politič­kih stranaka. Za Diveržea »polit ička sociologija• i ~>politička znanost«, (koje u americi diferenciraju) su sinonimi. Di ferenciranje politike i sociologije na području političkih fenomena vrši se samo na osnovu primata analize i s in-teze. Tko treba da vrš i analizu, a tko sintezu? Politikolozi ili sociolozi? Svaki teži sintezi jer je ona superiornija. Po njemu jedna jedinstvena n auka -politička sociologija - bi vršila i ana lizu i sintezu . U da ljnjem tekstu on pokušava sistematizira ti razne pokušaje tipologizacij e poli tičkih režima. U tom smislu grčka tipologija »monarhija, aris tokracija (oligarhija) i de-mokracija« se pokazala najuspješnijom i dominira do Monteskjea i dalje. Danas se smatra da je ta tipologija •jedan, više ili svi• samo p rividna. Mon-teskjeova misao o podjeli vlasti nadahnjuje današnje politikologe i oni po-s tavlj aju teoriju o tri oblika vladavine; r ežimi gdje su vlasti objedinjene, LUCEV, GURVITCHEVA SOCIOLOGIJA 155 režimi gdje su vlasti odvojene i parlamentarni režimi (gdje vlasti surađu­ju ). I ova tipologija podliježe vel ikim kritikama, jer nije povezana sa eko· nomskim strukturama. U tom smislu Diverže otvara novi pris tup analizi političkih režima. Oni se moraju analizirati s obzirom na ekonomsku struk-turu , ideologiju, geografski faktor, historij ski razvoj, te u odnosu na ko-lektivne predodžbe. U tom smislu politički režimi dobijaju svoj globalni oblik i nisu samo izraz jednog aspekta (pravnog) već čitave društvene s truk-ture. Izučavanje političkih stranaka, naročito grupa za pritisak je danas u »mOdi«. U okviru političke sociologije, ovaj aspekt je najrazvijeniji. »U XIX stoljeću kad se govorilo o 's trankama', prvenstveno se mislilo na ideolo-gije, a ne na ljude koji su se na te ideologije pozivali. Marx, a još više Le-njin, pre nijeli su te.lište na društvene infrastrukture: oni su s tranke po-smatrali kao način izražavanja klasa u političkom životu. Ostrogorski i Ro-be rt Mihe ls, američki autori izmec1u 1920. i 1940, pa i mi sami, više smo stavljali naglasak na s trukture, uzimajući u promatranju s tranaka u obzir prije svega aspekt 'mašine', 'organizacije', 'aparata'. S druge strane, p redo-džba š to je član ima o vlastitoj stranci, značenje njegova pristupanja u stranku, karakter njegove pripadnosti s tranci, tek postaju predmetom pro-učavanja. I napokon, najnoviji radovi o odlučivanju stavljaju u prvom redu težiš te na ono š to stranke rade, a ne na ono što stranke jesu: na njihovu strategiju a ne na njihovu organizaciju« (tom II str. 29-30). Sistematski, s tranke se mogu klasificirati na kadrovske stranke, sa svo-jim varijetetima: tradicionalnom tipu (konzervativne, liberalne, »radikalne« stranke u današnjoj Evropi) Američkom tipu; »Indirektni« tip; Masovne stranke socijalističkog, komunističkog, fašističkog tipa te stranke u nedo-voljno razvijenim zemljama, koje je teško tipološki odrediti i gornje tri grupe. Daljnju tipologiju Diverže vrši s obzirom na stranački sistem u ne-koj zemlji. Tu su karakteristični jednostranački i višestranački sistemi, te dominantne s tranke u višestranačkom sistemu. U okviru sociologije izbora (koja je razmatrana u anglosaskim zemlja · ma i u Francuskoj) daje se analiza tehnike izbora i ponašanja prilikom glasanja. Suština sociologije izbora svodi se na analizu saznanja motivi· ranos ti pojedinih glasača da glasaju za određenog kandidata. Takvo sazna nje omogućuje pojedinim strankama da organiziraju predizborne kampanje kako bi ostvarili što uspješnije izbore i samu pobjedu na izborima. Sistem saznanja i tehnika ispitivanja na ovom području su već uveliko usavršene. Ogromne sume novaca se daju da se od pojedinog glasača iscijedi najdublja motivacija koja ga je predestinirala za ovog ili onog kandidata. U tom smi· lozi, ali je njihova općesociološka važnost manja i specifična. Sedmi i osmi odjeljak drugog toma posvećeni su sociologiji tvorevina (djela) civilizacije. To su religija, spoznaja, moral, pravo, zločin, govor, umje tnost, muzika, književnost i djetinjstvo. Teško bi se za ovako komple-ta n zahvat mogla dati jedna sintetička slika. Nivo eksplikacije je različit . Ieki autori govore općenito (teoretski ) dok su za neke eksplikacije odnosi jedino na francusku kulturu. Zato ovaj dio ima manji praktički značaj . Teoretski značaj (naroćito općeteoretski, a to su uglavnom Gurvičevi prilo-zi) je svakako visokovrijedan. Deveti odjeljak je posvećen problemima kolektivne psihologije, a de-seti problemima takozvanih arhaičnih društava. To su svakako vrijedni pri· lozi, ali je njihova općesociološka važnost manja i specifična. Na kraju općenito govoreći treba se ipak priznati da ovaj priručnik sociologije ima više popularizirajući karakter nego praktički. Mnogo bolje će doći kao priručnik u radu predstavnicima drugih nauka, pa čak i prirod-nih nego samim sociolozima. Kad bi se htje lo popuniti sve nedostatke koj i se osjećaju, a oni su uglavnom nedorečenog karaktera, onda bi ovakva za. misao mogla biti ostvarena tek u devedeset tomova. Ovako, ona je ispunila svoju svrhu. 

Georges Gurvitch: Sociologija

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia