Faculty of Food Technology and Biotechnology, University of Zagreb
Abstract
Fermentation of tomato pulp by the bacteriocin-producing lactic acid bacteria (Lactobacillus sakei KTU05-6, Pediococcus acidilactici KTU05-7 and Pediococcus pentosaceus KTU05-8) was applied as a preservation method for the production of tomato products. The changes in L- and D-lactic acid contents during fermentation of different tomato varieties (Ronaldo and Cunero) were analysed. Additionally, the effects of lacto-fermentation on the cis/trans lycopene ratio, β-carotene content, and their relation to colour characteristics of fermented tomato products were investigated. Mass fractions of L- and D-lactic acid in the fermented tomato products varied from (4.25±0.04) to (7.19±0.08) mg per 100 g, and from (4.05±0.05) to (6.34±0.04) mg per 100 g, respectively. Fermentation with P. acidilactici or L. sakei culture resulted in the the decrease of D-lactic acid content by 43.6 and 37.7 %, respectively, compared to spontaneous fermentation. The fermentation with P. pentosaceus or L. sakei increased the content of lycopene on average from 3.70 to 5.68 mg per 100 g, and β-carotene from 0.89 mg per 100 g (in Cunero var.) and from 0.28 mg per 100 g (in Ronaldo var.) to 1.14 mg per 100 g. Fermentation of tomato with selected lactic acid bacteria resulted in a greater lycopene bioavailability accompanied by an increase in cis-lycopene isomer content.Fermentacijom pulpe rajčice s pomoću bakterija mliječno-kiselog vrenja koje proizvode bakteriocin (Lactobaccilus sakei KTU05-6, Pediococcus acidilactici KTU05-7 i Pediococcus pentosaceus KTU05-8) produljen je rok valjanosti proizvoda od rajčica. Određeni su udjeli L- i D-mliječne kiseline tijekom fermentacije dvaju sorata rajčice (Ronaldo i Cunero). Osim toga, ispitan je i utjecaj mliječno-kiselog vrenja na omjer cis/trans likopena i udjel β-karotena, te boju fermentiranih proizvoda. Udjel L-mliječne kiseline u 100 g fermentiranih proizvoda rajčice bio je u rasponu od (4.25±0.04) do (7.19±0.08) mg, a D-mliječne kiseline u rasponu od (4.05±0.05) do (6.34±0.04) mg. U usporedbi sa spontanom fermentacijom, udjel se D-mliječne kiseline nakon fermentacije s pomoću bakterije P. acidilactici smanjio za 43,6 %, a nakon fermentacije s pomoću bakterije L. sakei za 37,7 %. Fermentacijom s pomoću bakterije P. pentosaceus ili L. sakei povećao se udjel likopena u 100 g proizvoda, prosječno u rasponu od 3,70 do 5,68 mg, te β-karotena od 0,89 mg u sorti Cunero i 0,28 mg u sorti Ronaldo na 1,14 mg u 100 g. Fermentacijom rajčice s odabranim bakterijama mliječno-kiselog vrenja povećan je udjel iskoristivog likopena te cis-izomera likopena
