Living history techniques in Staro selo Kumrovec

Abstract

Baština je važno političko i kulturno oruđe u definiranju i legitimizaciji identiteta, iskustva i socio-kulturnog položaja. Nematerijalna baština spada pod kulturnu baštinu, a uključuje različite pojave duhovnog stvaralaštva kao štu su jezik, dijalekt, govor, usmena književnost, folklorno stvaralaštvo u obliku plesa, predaje, igara te tradicijskih umijeća i obrta. Kako bi se nematerijalna baština komunicirala učinkovito, interpretator mora pobuditi interes publike i omogućiti im lakše razumijevanje. Oživljena povijest razvila se iz interpretativnih izložbi čiji je cilj bio smjestiti artefakte u kontekst, a posebice u ljudski kontekst u kojem su se ti artefakti koristili. Na lokalitetima oživljene povijesti značenja se stvaraju kroz vjerodostojna iskustva, a ne kroz prezentaciju činjenica. Neke od tehnika oživljene povijesti su interpretacije u prvom i trećem licu, demonstracije, radionice, iskustvo boravka, sudjelovanje, muzejsko kazalište, eksperimentalna arheologija, rekonstrukcija, vodstva uz interpretaciju, a cilj ovog rada bio je istražiti koje od tih tehnika se provode u Muzeju „Staro selo“ u Kumrovcu. Tehnike koje se provode u Muzeju su demonstracije, edukativne radionice, interpretacije u prvom i trećem licu, eksperimentalna arheologija i stručno vodstvo.Heritage is an important political and cultural tool in defining and validating identity, experiences and socio-cultural position. Intangible heritage is part of cultural heritage and it includes different parts of immaterial creativity such as language, dialect, speech, oral literature, folklore in form of dancing, storytelling, games, tradional skills and crafts. Interpreter needs to captivate its audience's attention and make sure they understand what is being presented so that communication between intangible heritage and visitors is effective. Living history has developed from interpretative exhibitions with their goal was to put artifacts in particular context, especially in human context in which these artifacts were used. In living history museums meanings are not made through simple presentation of facts but trough authentic experiences. Some of living history techniques are first person interpretation, third person interpretation, demonstrations, participation, workshops, live-in experience, museum theatre, experimental archaeology, reenactment and guided interpretation. The objective of the thesis was to find out which of these techniques are being used by curators of Staro selo museum in Kumrovec. Techniques which are used in Staro selo museum are demonstrations, educational workshops, first and third person interpretation, experimental archaeology and guided interpretation