'Croatian Philosophical Society (Hrvatsko filozofsko drustvo)'
Abstract
U vrtlogu akademskog kapitalizma, marginalizacija humanističkih znanosti predstavlja osobit primjer. Slijedom podvrgavanja utilitarističko-pozitivističkim načelima i kriterijima, njihovu ugroženost pojačava taksonomijska razdvojenost od društvenih znanosti. No, dekonstrukcijska zadaća novih humanističkih znanosti nije zamisliva bez permanentnih transgresija propisanih akademskih granica. Naime, genealogija diskurzivnih struktura humanistike izvediva je jedino kroz prizmu njene upletenosti u historijsku genezu aktualnih struktura moći. Drugim riječima, potrebna je nova filozofija sadašnjosti/povijesti kao holistički okvir za istraživanje simultanog razvoja kako kapitalizma, kolonijalizma i eurocentričnog svjetskog sustava, tako i temeljnih kategorija modernih humanističkih znanosti. Na tragu Vattimove interpretacije Heideggerova pojma Verwindung, narečeni projekt dijagnozu i perspektivu humanistike stoga postavlja u adekvatniji horizont Dusselove »planetarne paradigme«.In the vortex of academic capitalism, the marginalization of humanities represents a peculiar case. Besides subjugation to principles and criteria of utilitarianism and positivism, their precariousness has been aggravated by means of their taxonomic separation from social sciences. Nevertheless, the deconstructionist task of the new humanities is not conceivable without the permanent transgressions of prescribed academic borders. Namely, the genealogy of discursive structures of humanities is possible only through the prism of their involvement in the historical genesis of actual power structures. In other words, the new philosophy of present/history has been called for. It should operate as a holistic framework for the investigations of the simultaneous developments not only of capitalism, colonialism and the Eurocentric world system, but of the main categories of modern humanities as well. Following Vattimo’s interpretation of Heidegger’s concept of Verwindung, this project inserts the diagnosis and prospective of humanities within the more adequate horizon of Dussel’s “planetary paradigm”
