Course of events and cardiopulmonary resuscitation outcomes in Clinical Hospital Centre Rijeka

Abstract

Cilj: Ishod srčanog zastoja i mjera kardiopulmonalne reanimacije ovisi o implementaciji smjernica ERC-a, kao i njihovom pravovremenom provođenju. Cilj istraživanja bio je utvrditi razlike u provođenju mjera kardiopulmonalne reanimacije unutar pojedinih odjela Kliničkog bolničkog centra (KBC) Rijeka. Ispitanici i metode: Prospektivnom studijom obuhvaćena su 63 bolesnika liječena u KBC-u Rijeka kojima je utvrđen srčani zastoj i nad kojima su provedene mjere kardiopulmonalne reanimacije u razdoblju od 1. lipnja 2011. godine do 1. rujna 2012. godine. Rezultati: U 23 bolesnika (36 %) došlo je do povratka spontane cirkulacije, dok je u 40 bolesnika (64 %) ishod bio letalan. Mjere osnovnog održavanja života (BLS, engl. basic life support) do dolaska tima za reanimaciju poduzete su u svih 63 bolesnika (100 %). U 79 % bolesnika prvi ritam zabilježen na monitoru bio je ritam koji se ne defibrilira (asistolija ili električna aktivnost bez pulsa), dok je u ostalih bolesnika (21 %) početni ritam bio ritam koji se defibrilira (ventrikularna tahikardija bez pulsa ili ventrikularna fibrilacija). U navedenih bolesnika u kojih je došlo do povratka spontane cirkulacije, 6 bolesnika (26 %) imalo je pozitivan neurološki ishod (CPC-vrijednost 1 i 2) dok je 17 bolesnika (74 %) imalo značajna neurološka oštećenja (CPC-vrijednost 3, 4 i 5). Rasprava i zaključak: Kako bi reanimacije imale što bolji ishod neophodno je provoditi edukaciju medicinskog osoblja o mjerama osnovnog i naprednog održavanja života u Jedinicama intenzivnog liječenja i Centrima za hitnu medicinu, kao i na ostalim bolničkim odjelima. Potrebno je uspostaviti tim za reanimaciju i sustav jedinstvenog obavještavanja o vitalno ugroženom bolesniku te standardizirati opremu i materijal na odjelima i mjestima visokog rizika za nastup srčanog zastoja.Objective: The outcome of cardiac arrest and cardiopulmonary resuscitation measures depends on the implementation of the ERC guidelines as well as their timely enforcement. The aim of the study was to determine differences in measures of cardiopulmonary resuscitation (CPR) provided within different departments of Clinical Hospital Centre (KBC) Rijeka. Patients and methods: Prospective analysis covered 63 patients who underwent CPR following cardiac arrest in KBC Rijeka during 15-month study period (June 2011 to September 2012). Results: Return of spontaneous circulation was achieved in 23 patients (36 %), whereas 40 patients (64 %) had lethal outcome. Until the arrival of resuscitation team basic life support (BLS) was provided to all patients (100 %). In most cases (79 %) initial rhythm was non-shockable rhythm (asystole or pulseless electrical activity), while the rest (21 %) were shockable rhythms (pulseless ventricular tachycardia or ventricular fibrilation). After the return of spontaneous circulation 6 patients (26 %) had favorable neurological outcome (CPC-score 1 and 2) while 17 patients (74 %) had significant neurological disorder (CPC-score 3,4 and 5). Discussion and conclusion: In order to improve the outcome it is necessary to provide education in basic and advanced life support for all medical personnel on hospital wards as well as Intensive care units and Emergency medicine department. Rapid response team and the use of ‘track-and-trigger systems’ to detect the deteriorating patient should be organized together with equipment and material normative standards at wards and departments with high risk of cardiac arrest occurrence