Beside European beavers (Castor fiber) from Poland, Belarus and Sweden also individuals of C. canadensis have been released to the Austrian Danube watershed east of Vienna during the years 1976 and 1990. Based on reintroduction activities the Lower Austrian beaver population developed well to a current size of more than 3000 individuals. However, it remains ambiguous, which of the originally released animals account for this success. Here, we present mitochondrial (mt) DNA data to answer the questions whether C. canadensis is still traceable in Lower Austria and which intraspecific lineages of C. fiber are currently present?Our Maximum Likelihood (ML) analysis based on 81 newly generated DNA sequences from the mitochondrial control region plus 30 reference beaver samples from the literature, revealed no evidence for the existence of C. canadensis in Lower Austria. With respect to C. fiber, three different intraspecific lineages (mainly corresponding to different subspecies) were identified. While the majority of samples represent either Scandinavian (subsp. fiber) or Central European beavers (likely C. f. albicus x belorussicus/orientoeuropaeus), one sample of C. f. pohlei was rather genetically distinct and unexpected from the documented reintroduction history. In addition, possible hybridisation among intraspecific beaver lineages is discussed, although the maternally inherited mtDNA analysed here did not give the ultimate answer to this question.SažetakPored europskog dabra (Castor fiber) podrijetlom iz Poljske, Bjelorusije i Švedske, u razdoblju od 1976. do 1990. godine u porječje Dunava istočno od Beča u Republici Austriji unešene su i jedinke kanadskog dabra (C. canadensis). Zahvaljujući naporima oko reintrodukcije populacija dabra dobro se razvijala i danas se procjenjuje na više od 3000 jedinki. Postavlja se pitanje koje su od svojedobno unešenih jedinki (linija) "zaslužne" za ovaj uspjeh. U radu se prikazuje analiza mitohondrijske DNA (mtDNA) prikupljena iz uzoraka tkiva i dlake dabrova odstrijeljenih u razdoblju 2007–2011. Istraživanjem se željelo odgovoriti na pitanja o današnjoj zastupljenosti unutarvrsnih linija kojima su pripadale jedinke kod reintrodukcije te pitanje detekcije prisutnost gena udaljene vrste C. canadensis. Analiza metodom najveće vjerojatnosti (ML) bazirana na 81 generiranih DNA sekvenci mitohondrijskog kontrolnog područja u sprezi s 30 referentnih uzoraka dabra iz literaturnih izvora nije potvrdila prisutnost vrste C. canadensis u Donjoj Austriji. Što se pak europskog dabra (C. fiber) tiče, utvrđena je prisutnost tri unutarvrsne linije, uglavnom korespondirajuće sa tri različite podvrste. Dok je najveći broj uzoraka odgovarao skandinavskoj (ssp. fiber) ili srednjoeuropskoj podvrsti (vrlo vjerojatno C. f. albicus x belorussicus/orientoeuropaeus), jedan je uzorak genetički odstupao (definiran kao C. f. Pohlei) i pojavio se neočekivano s obzirom na poznate podatke o izvršenoj reintrodukciji. U radu se također razmatraju mogući aspekti križanja između prisutnih unutarvrsnih linija, mada mtDNA analiza nije uspjela u potpunosti odgovoriti na ova pitanja.In addition, possible hybridisation among intraspecific beaver lineages is discussed, although the maternally inherited mtDNA analysed here did not give the ultimate answer to this question
