Sanela Pavlek

Croatian

Pavlek, Sanela

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

221Primljeno 22. studenog 2012., prihvaeno za tisak 10. prosinca 2012.Sanela PavlekO SKLADNJI ADOLFA VEBERA TKALEVIA,                             POVODOM 150. OBLJETNICE Druga polovina 19. stoljea, razdoblje djelovanja jezikoslovca Adolfa Vebera Tkal-evia, obilježena je raspravama o stvaranju jedinstvenog hrvatskog jezinog standarda i jedinstvu norme. Karakteristino je i djelovanje, odnosno sukobljavanje stavova zadar-ske, rijeke i zagrebake  lološke škole te škole hrvatskih vukovaca, iji je znaajan pred-stavnik bio Tomo Mareti. Istaknuti  lolozi zagrebake škole nazivani su još i ahavcima, budui da su zastupali gledište kako se u genitivu množine imenica treba služiti morfe-mom –ah. Posebno se istie Veberovo gledište da temelj hrvatskoga književnoga jezika bude štokavština s „dobrim rijeima i frazama“ iz kajkavskoga i akavskoga narjeja ukoliko su ti oblici pravilniji. Cijenjeni jezikoslovac Adolfo Veber (1825.–1889.) potpisivao je veinu svojih djela književnim prezimenom (prevedenicom) Tkalevi, imajui na umu da prijevod njemake rijei Weber  u hrvatskom jeziku glasi tkalac. Roen je 1825. godine u Bakru, gdje je završio osnovno školovanje, gimnaziju u Rijeci, a zatim bogoslovlje u Pešti. Po-znavao je mnoge strane jezike meu kojima su i njemaki, maarski, francuski te poljski. Osim jezikoslovnog rada, bio je i književnik, estetier i didaktiar te je, nakon što je 1849. godine položio uiteljski ispit iz slavistike, latinske  lologije i povijesti, postavljen za uitelja latinskoga i hrvatskoga jezika u zagrebakoj gimnaziji. Nekoliko godina kasni-je postaje i ravnatelj, a i aktivan saborski zastupnik narodne „samostalake“ stranke. Bio je žestoki protivnik Hrvatsko-ugarske nagodbe koja je potpisana 1868. godine pa ubrzo istupa iz politikog života. Postavljen je na mjesto tajnika vladina odjela za bogoštovlje i nastavu te nadzornika pukih škola. Godine 1867. postaje lanom novoosnovane Jugosla-venske akademije znanosti i umjetnosti, a kasnije je djelovao i kao ravnatelj zagrebakog sjemeništa i upravitelj zagrebakoga plemikog konvikta. Najistaknutije mjesto meu Tkalevievim gramatikim prirunicima zauzima Skladnja jezika ilirskoga, no o njoj e biti rijei kasnije. Zadržimo se na ostalim ostva-renjima njegova upornog rada koji se može podijeliti na programatske spise, polemike, jezikoslovne studije i rasprave, ocjene i prikaze, versi kaciju, književnu kritiku, putopise, pripovijesti, itanke te prijevode. Polemizirao je s predstavnikom rijeke  lološke škole Kurelcem, Vatroslavom Jagiem, Mirkom Divkoviem, Franjom Ivekoviem.Spomenuti Veberov gramatiki prirunik Skladnja ilirskoga jezika za niže gimnazi-je objavljen je u dva izdanja 1859. i 1862. godine u Beu. Veberova Skladnja prva je sin-taksa objavljena u zasebnoj knjizi. Skladnja ima ukupno 191 stranicu te je podijeljena na tri dijela: Odsk pèrvi. Skladnja slaganja, Odsk drugi. Skladnju dlovanja i Odsk tretji. Skladnju poredanja. Tim trima dijelovima dodano je i pravopisno poglavlje O pisanju  te hrvatistika studentski jezikoslovni asopis222Dodatak koji nosi podnaslov O stihotvorstvu. Pravopisno je poglavlje O pisanju sastavlje-no od dva dijela O razgodicih (interpunkcijah) kojim naglašava važnost razgodaka za sla-ganje reenica te drugi dio O pisanju tudjih vlastitih imenah. Dodatak ima tri dijela: O sti-hotvorstvu, Ritmiki stihovi i Nenaglašeni stihovi. Nakon svih tih iscrpnih dijelova slijedi i dio Opazka pisca skladnje u kojemu autor naglašava da je njegova Skladnja sastavljena prema slovnici Antuna Mažurania te s njom ini podpunu slovnicu hèrvarskoga jezika. Zadržao je i Mažuranievu podjelu slovnice na dva dijela te je prvi dio rjeoslovje, a drugi skladnja. Piše i o namjeni Skladnje – uenje hrvatskoga književnoga jezika, a može po-služiti i gimnazijskim uenicima i uiteljima. Istie kako je pravila potkrijepio primjerima iz djela pisaca:  Narod u poslovicah i psmah. Vuk Štefanovi, oba Mažurania, Ternski, Vraz, Kurelac, Šulek, Stojanovi i Bogovi zatim pisac Pogleda u Bosnu, sami izvèrstnici i temenjaci našega jezika. Slijedi Dodatak u kojemu donosi ispravke Daniieve Sklad-nje. Posljednja stranica nosi naslov Izreke. u kojemu se daju pravila slaganja vremena u zavisnosloženim reenicama i u participskim ustrojstvima.U Skladnji slaganja Veber govori o reenici, reeninim dijelovima te nam donosi podjelu reenica na proste, razširene, jednostavne, stegnute, sastavljene, mnogostruno sastavljene i pokratjene. Naglašava važnost slaganja predikata sa subjektom, odnosno više subjekata; slaganju imenikih dodataka atributa i apozicije. Donosi de niciju sklad-nje, reenice, subjekta, predikata, a govori i o sronosti predikata i subjekta, pridjevnoj sronosti. Najduži dio Skladnje na 132 stranice, Skladnja dlovanja, sastoji se od uporabe padeža, pri emu ih dijeli na samostalne i ovisne te objašnjava svojstva svakoga pade-ža. Zanimljivo je uoiti kako umjesto naziva padeža lokativa rabi naziv prepozicional. Nastavlja s porabom pridjeva (pridavnikah), brojeva (brojnikah), zamjenica (zaimenah). Zatim je rije o sastavljenih izrekah, odnosno o složenim reenicama. Opširno govori o gramatikim i znaenjskim svojstvima glagola, o vrsti veznika pa prema nazivima vezni-ka možemo raspoznati da je rije o vrstama nezavisnosloženih i zavisnosloženih reenica. Zanimljivo piše o pokratjenih izrekah te ih odreuje kao reenice kojima se ispušta koji dio, ali može ih se jasno razumjeti (npr. mladost ludost, reci koju, starost slabost...). Na samome kraju toga poglavlja govori o višestruko složenoj reenici (mnogostrunoj izreci) te o svojstvima perioda. Vrijedan je i njegov opis pasiva, stegnutih izrekah i participijah.Trei, najkrai, ali najvredniji dio Skladnje nosi naslov Skladnja poredanja i tie se reda rijei u reenici, reda reenica u složenoj reenici i o razgodcih. Reenini dijelovi mogu biti stilski neobilježeni, odnosno redovnog i obinog reda u reenici pa i Veber kaže da postoji naravno poredanje. Osim naravnog poredanja, postoji i umtno poredanje koje je stilski obilježeno (afektivano, obrnuto, prigodno). Nadasve zanimljivo je da zapa-ža kako se naravnim redom ne može uvijek govoriti, nego onako kako se misli raaju i ovisno što želimo naglasiti.   Veberova Skladnja cjelovito je djelo, izvorna je, a takoer i sinkronijska. Vebera se  smatra jednim od utemeljitelja sustavnijega prouavanja sintakse hrvatskoga jezika. Svoja objašnjenja sintaktikih jedinica i zakonitosti Veber potkrepljuje primjerima iz dje-la suvremenih pisaca toga vremena. Znaajna je vrijednost svih njegovih djela, a osobito njegove Skladnje, budui da daje cjelovit sintaktiki opis jezika, time pridonosei i jaa-nju hrvatskoga književnoga standarda. 

O Skladnji Adolfa Vebera Tkalčevića povodom 150. obljetnice

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia