Actes du colloque tenu au château de Bournazel le 24 septembre 2016. Textes réunis par Thierry Verdier.International audienc

Štern, Mira

Verdier, Thierry

Archive Ouverte en Sciences de l'Information et de la Communication

Présentation : Jeux et divertissements à la Renaissance

Jeux et divertissements à la Renaissance

Archive Ouverte a LUniversite Lyon 2

HAL Descartes

Hal-Diderot

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Upravni sud Republike HrvatskeZakon o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91)Članak 49.NOSITELJ PRAVA KORIŠTENJA ODNOSNO VLASNIK GRAĐEVIN­SKOG ZEMLJIŠTA IMA POLOŽAJ STRANKE U INSPEKCIJSKOM PO­STUPKU KOJI SE VODI U SVEZI S BESPRAVNOM IZGRADNJOM NA TO M  ZEMLJIŠTU. STOGA U SVIM FAZAMA POSTUPKA, PA I U IZVRŠNOM POSTUPKU, KORISNIK ODNOSNO VLASNIK ZEMLJI­ŠTA IMA SVA PRAVA STRANKE.(Odluka Upravnog suda Republike Hrvatske, broj Us-4467/1996 od 12. veljače 1998. )“Sud ne prihvaća stajalište tuženog tijela izloženo u obrazloženju osporenog rješenja i nalazi daje to tijelo nepravilno postupilo kad je osporenim rješenjem odbacilo žalbu tužiteljice uz obrazloženje kakvo je dano u osporenom rješenju.Naime, iz dopisa tuženog Ministarstva, klasa: 362-02/96-01/143, un broj: 531-06-96-03 od 27. lipnja 1996. godine, upućenog Zastupničkom domu Sabora Republike Hrvatske - Odboru za predstavke i pritužbe, koji dopis tu­žiteljica prilaže uz tužbu, proizlazi daje prema prijavi tužiteljice Građevinska inspekcija G. Z. naprijed citiranim rješenjem poduzeću T)’ iz Z. naložilo uklanjanje građevine koju gradi na zemljištu oznake k.č.br. 641/1, k.o. T. bez građevne dozvole. Iz navedenog dopisa također proizlazi daje tužiteljica pod­ HRVATSKA JAVNA UPRAVASUDSKA PRAKSA/Upravni sud Republike HrvatskeHRVATSKA JAVNA UPRAVA, god. 1. (1999.), br. 3., str. 729.-735.730HRVATSKA JAVNA UPRAVAnijela prijavu Građevinskoj inspekciji zato što se uz još dvije osobe smatra no­siteljem prava korištenja zemljišta oznake k.č.br. 641/1, k.o. T.Prema pravnom shvaćanju ovoga suda nositelj prava korištenja, odnosno vla­snik građevinskog zemljišta, ima u smislu članka 49. Zakona o općem uprav­nom postupku položaj stranke u inspekcijskom postupku koji se vodi u svezi s bespravnom izgradnjom na tom zemljištu. Stoga u svim fazama takvog po­stupka, pa prema tome i u izvršnom postupku, korisnik, odnosno vlasnik zemljišta, ima sva prava stranke, pa prema tome i pravo izjavljivati žalbu zbog šutnje administracije’.Zbog toga je tuženo Ministarstvo dužno u ponovnom postupku nepobitno utvrditi je li tužiteljica žalbu izjavila kao sunositelj prava korištenja odnosno suvlasnik k.č.broj 641/1 k.o. T. te je li tužiteljica prije izjavljivanja žalbe traži­la kod prvostupanjskog upravnog tijela donošenje zaključka o dozvoli izvrše­nja rješenja kojim je naloženo rušenje objekta sagrađenog bez građevne doz­vole na tom zemljištu, pa valja u skladu s utvrđenim odlučiti o žalbi tužitelji-»ce.Članak 49.OSOBE UPISANE U KATASTRU KAO POSJEDNICI ZEMLJIŠTA IMA­JU PRAVNI INTERES SUDJELOVATI U POSTUPKU IZDAVANJA LO- KACIJSKE DOZVOLE BEZ OBZIRA NA VLASNIČKE ODNOSE. (Odluka Upravnog suda Republike Hrvatske, broj Us-366/1997 od14. listopada 1998.)“Prema članku 249. stavak 1, točka 9. Zakona o općem upravnom postupku (‘Narodne novine’, broj 53/91), postupak okončan rješenjem ili zaključkom protiv kojeg nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku ponovit će se ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mo­gućnost da sudjeluje u postupku. Odredbom članka 256. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da kad tijelo koje je nadležno za rješavanje o prijedlogu za ponavljanje postupka primi prijedlog, dužno je ispitati je li prijedlog pra­vovremen ili izjavljen od ovlaštene osobe i je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Prema članku 49, navedenog Zakona o općem upravnom postupku, stranka je osoba na čiji je zahtjev pokrenut postupak, ili protiv koje se vodi postupak, ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih inte-...... ..........—  ■ ..........  .........................  731resa ima pravo sudjelovati u postupku.Bez obzira na ugovor o ortakluku, kako iz dostavljenog spisa predmeta uz od­govor na tužbu proizlazi da su tužitelji upisani u katastru kao suposjeđnici predmetnog zemljišta, ne može se otkloniti prigovor tužitelja da bi im se tre­balo priznati svojstvo stranke, odnosno pravo sudjelovanja u postupku izda­vanja lokacijske dozvole, radi zaštite njihovih prava ili pravnih interesa. Pre­ma ocjeni ovoga suda tuženo tijelo i tijelo prvog stupnja neosnovano smatra­ju da su tužitelji neovlaštene osobe za postavljanje prijedloga za ponavljanje postupka predmetne lokacijske dozvole, jer su tužitelji kao suposjeđnici pred­metnog zemljišta trebali sudjelovati u tom postupku kao stranke radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa, bez obzira na to imaju li tužitelji pravo kori­štenja predmetnog zemljišta. Naime, vlasničkopravni odnosi odlučni su za iz­davanje građevne dozvole, dok je za stranačku sposobnost u postupku izdava­nja lokacijske dozvole dovoljno postojanje pravnog interesa prema zatraženoj izgradnji.”Članak 49.VLASNIK SUSJEDNOG ZEMLJIŠTA KOJI JE PODNIO PRIJAVU GRA­ĐEVNOJ INSPEKCIJI IMA SVOJSTVO STRANKE U POSTUPKU GRA­ĐEVNE INSPEKCIJE TE MOŽE IZJAVITI I ŽALBU ZBOG NEDONO- ŠENJA RJEŠENJA U SKLADU S ODREDBAMA OVOGA ZAKONA. (Odluka Upravnog suda Republike Hrvatske, broj Us-3746/1997 od11. studenog 1998.)“Prema odredbi članka 124. Zakona o općem upravnom postupku (‘Narodne novine’, broj 53/91), nadležno tijelo pokrenut će postupak po službenoj duž­nosti kad to određuje zakon ili na zakonu utemeljen propis i kad utvrdi ili sa­zna da, prema postojećem činjeničnom stanju, valja radi zaštite javnog intere­sa pokrenuti upravni postupak, a pri tome uzima u obzir i eventualne pred­stavke građana.Prema odredbi članka 126. Zakona o općem upravnom postupku u stvarima u kojima je prema zakonu ili prirodi stvari za pokretanje ili vođenje upravnog postupka potreban zahtjev stranke, nadležno tijelo može pokrenuti i voditi postupak samo ako postoji takav zahtjev.SUDSKA P RAKSA/U pravni sud Republike HrvatskeHRVATSKA JAVNA UPRAVA, god. 1. (1999.), br. 3., str. 729.-735HRVATSKA JAVNA UPRAVASUDSKA PRAKSA/Upravni sud Republike HrvatskeHRVATSKA JAVNA UPRAVA, god. 1. (1999.), br. 3., str. 729,-735.732HRVATSKA JAVNA UPRAVAU smislu navedene odredbe članka 124. inspekcijski nadzor prema Zakonu o građenju (‘Narodne novine’, broj 77/92, 82/92,26/93 i 33/95) obavlja se po službenoj dužnosti. Međutim, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, samim tim nije, prema prirodi stvari, isključena stranačka legitimacija u tom postup­ku vlasnika zemljišta na kojem se gradi, odnosno vlasnika susjednog zemlji­šta, pa te osobe imaju stranačku legitimaciju i u postupku izdavanja građevne dozvole. Navedene osobe imaju pravo sudjelovati u tim postupcima radi za­štite svojih prava, odnosno pravnih interesa, u smislu odredbe članka 49. Za­kona o općem upravnom postupku.Za takvo pravno shvaćanje ovoga suda neodlučno je stoje Zakonom o građe­vinsko-urbanističkoj inspekciji koji je stavljen izvan snage Zakonom o izmje­nama i dopunama Zakona o građenju (‘Narodne novine’, broj 33/95), bila izrijekom propisana stranačka legitimacija podnositelja prijave u inspekcij­skom postupku.Stoga, neosnovano se tuženo tijelo poziva na zaključak sjednice Suda od 15. ožujka 1994. o primjeni odredbe članka 124. Zakona o općem upravnom po­stupku.”Članak 117.0  TROŠKOVIMA POSTUPKA M O ŽE SE DONIJETI POSEBAN ZA­KLJUČAK (STAVAK 4. OVOGA ČLANKA) SAMO AKO JE  U RJEŠENJU 0  GLAVNOJ STVARI NAVEDENO DA ĆE SE O TROŠKOVIMA PO­STUPKA ODLUČITI POSEBNIM ZAKLJUČKOM.(Odluka Upravnog suda Republike Hrvatske, broj Us-6594/1996 od 28. siječnja 1998.)“Iz podataka sveza spisa proizlazi da je N. J., odvjetnik iz S., podneskom od 22. ožujka 1996. zatražio od tijela prvog stupnja da mu se naknade troškovi pravnog zastupanja u postupku sporazumnog određivanja naknade za depo- sedirano zemljište A. M.Nadalje proizlazi da je postupak naknade za nekretnine, označene kao čest. zem. 3217/2 i 3217/8 k.o. S. prijašnje vlasništvo A. M. iz S. koje su depose- dirane rješenjem Komisije za imovinskopravne poslove Skupštine općine S. iS. od 11. prosinca 1989. u korist Republičke samoupravne interesne zajedni­ce za ceste radi izgradnje druge dionice obilaznice S., završen, i to donoše­SUDSKA PRAKSA/Upravni sud Repubiike HrvatskeHRVATSKA JAVNA UPRAVA, god. 1. (1999.), br. 3., str. 729.-735.733njem rješenja, klasa: UPI-944-07/94-01/07, ur. broj, 2181-08-95-11, od 2. li­stopada 1995. Nadalje, iz prije citiranog rješenja tijela prvog stupnja od 2. li­stopada 1995. vidljivo je da nije odlučeno o troškovima postupka, a niti je na­vedeno da će se o tome donijeti poseban zaključak.Odredbom članka 114. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku (‘Na­rodne novine, broj 53/91) propisano je da zahtjev za naknadu troškova pre­ma odredbama stavka 2. i 3. ovog Članka mora biti stavljen na vrijeme, tako da tijelo koje vodi postupak može o njemu odlučiti u rješenju. U protivnom stranka gubi pravo na naknadu troškova. Službena osoba koja vodi postupak dužna je na to upozoriti stranku.Odredbom članka 117. stavak 1. navedenog Zakona propisano je da u rješe­nju kojim se postupak završava tijelo koje donosi rješenje određuje tko snosi troškove postupka, njihov iznos i kome se i u kojem roku imaju isplatiti.Odredbom stavka 4. navedenog članka citiranog Zakona propisano je da ako tijelo u rješenju ne odluči o troškovima, navest će se da će se o troškovima do­nijeti poseban zaključak.Iako su osnovani tužbeni navodi daje službena osoba koja vodi postupak duž­na upozoriti stranku da zahtjev za naknadu troškova mora biti postavljen na vrijeme, valja reći daje tužitelja zastupao odvjetnik koji je stručno kvalificira­na osoba. Osim toga, tužitelj u tužbi niti ne tvrdi da se žalio na rješenje od 4. listopada 1995, a tim rješenjem nije odlučeno o troškovima, niti je navedeno u rješenju da će se o troškovima donijeti poseban zaključak.Uočavajući navedeno, pa i citirane zakonske propise, pravilno zaključuje tu­ženo tijelo da se o troškovima postupka može odlučivati samo ako je u rješe­nju o glavnoj stvari navedeno da će se o troškovima odlučiti posebnim za­ključkom, te je tuženo tijelo pravilno poništilo zaključak tijela prvog stupnja od 23. travnja 1996. i odbilo zahtjev tužitelja za naknadu troškova pravnog zastupanja u predmetu određivanja naknade za deposedirano zemljište.”HRVATSKA JAVNA UPRAVASUDSKA PRAKSA/U pravni sud Republike HrvatskeHRVATSKA JAVNA UPRAVA, god, 1. (1999.), br. 3., str. 729.-735,734HRVATSKA JAVNA UPRAVAČlanak 249.ZA PRAVOMOĆNO RJEŠENJE DONESENA U PRIJAŠ­NJEM UPRAVNOM POSTUPKU KOJIM JE BIO ODBIJEN ZAHTJEV STRANKE NIJE RAZLOG ZA PONAVLJANJE UPRAVNOG POSTUP­KA OKONČANOG RJEŠENJEM KOJIM JE ZAHTJEV STRANKE DJE­LOM IČNO UVAŽEN.(Odluka Upravnog suda Republike Hrvatske, broj Us-534/1997 od 21. listopada 1998.)“Iz obrazloženja osporenog akta vidljivo je da je već rečenim drugostupanj­skim rješenjem Zavoda od 1. srpnja 1996, donesenim u izvršenju presude ovoga suda, broj Us-7094/1994 od 11. travnja 1996, usvojena djelomično žal­ba tužiteljice i poništeno prvostupanjsko rješenje Područnog ureda Z., klasa UP/I-502-09/94-02/46, ur. br. 251-17-09-121-94-2, od 6. srpnja 1994. Tu­žiteljici je navedenim rješenjem Direkcije Zavoda priznato pravo na nadok­nadu troška za lijek Intron A u iznosu od 1.773,25 DEM  u protuvrijednosti kune, a prema računima apoteke u Njemačkoj izdanim 8. siječnja 1993, 28, siječnja 1993. te 24. veljače 1993.U postupku izvršenja navedenog rješenja tijela Zavoda su ustanovila daje tu­žiteljica več bila podnijela zahtjev za nadoknadu troškova u svezi a predmet­nim lijekom prema istim računima. Postupajući prema tome zahtjevu, tuženo je tijelo okončalo upravni postupak rješenjem tadašnjega Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske od 18. lipnja 1993, kada je žal­ba tužiteljice bila odbijena, a tužiteljica protiv tog drugostupanjskog rješenja pravnog prednika Zavoda nije pokrenula upravni spor, čime je rješenje steklo formalnu pravomoćnost.Tužiteljica je ponovno pokrenula upravni postupak sa zahtjevom od 5. srpnja 1994, tražeći nadoknadu troškova za nabavljeni lijek Intron A, ampule, pre­ma istim računima. Postupak započet drugim zahtjevom tužiteljice okončan je spomenutim rješenjem od 1. srpnja 1996. donesenim u izvršenju rečene presude ovoga suda broj Us-7094/1994 od 11. travnja 1996.Uočavajući navedeno Sud ocjenjuje osporeni akt nezakonitim. Naime, spo­znaja o postojanju pravomoćnog rješenja donesenog u prijašnjem upravnom postupku, kojim je bio odbijen zahtjev stranke, nije razlog za ponavljanje ( upravnog postupka okončanog rješenjem tuženoga tijela donesenog u izvrše­SUDSKA PRAKSA/Upravni sud Republike HrvatskeHRVATSKA JAVNA UPRAVA, god. 1, (1999.), br. 3., str. 729.-735.735nju presude Suda prema službenoj dužnosti u smislu odredaba Zakona o op­ćem upravnom postupku (‘Narodne novine’, broj 53/91), koje se odnose na ponavljanje postupka (Glava XV).Isto tako, tuženo se tijelo neosnovano poziva na odredbu članka 261. ZUP-a, jer se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji u kojoj tuženo tijelo do okon­čanja upravnog spora, uvažavajući zahtjeve tužbe, poništava svoje, tužbom osporavano rješenje.”Priredila: Mira Stern** Mira Sterri, dipi, pravnica, sutkinja Upravnog suda Republike Hrvatske HRVATSKA JAVNA UPRAVA