'Faculty of Political Science, University of Zagreb'
Abstract
Autor se prvo bavi pojmom nacionalnih manjina, prikazujući razne, ali rijetke
pokušaje njihova pravnog i konceptualnoga određenja. Budući ne postoji
općeprihvaćena definicija nacionalnih manjina, čak ni u Europskoj uniji, to
stalno otvara kontroverzije o njihovu shvaćanju i instrumentima njihove političko-
pravne zaštite, ali i omogućuje državama potpisnicama konvencija o
manjinama veliku fleksibilnost u njihovu tumačenju i provođenju. Druga je
tema, povezana s prvom, pitanje političkoga predstavljanja nacionalnih manjina
na parlamentarnoj državnoj razini. U članku se raspravlja o prednostima
i nedostacima različitih modela manjinskoga predstavništva i zaključuje da je
u svakom slučaju važno uključiti manjinske predstavnike u nacionalne parlamente.
U slučaju Hrvatske pokazuje se da ni zakonodavac ni politička teorija
nisu osmislili koncept nacionalne manjine koji bi odgovarao hrvatskoj etničkoj
multikulturalnosti, što pokazuje i krajnje raznorodna lista službeno priznatih
‘nacionalnih manjina’. Cijela rasprava usmjerena je na kraju na pitanje nedorečenosti
i proturječnosti parlamentarnih mandata manjinskih predstavnika, koji
(više)etničkim malobrojnim glasovima dobivaju opći politički mandat.The author first deals with the concept of national minority, presenting various
attempts of their legal and conceptual defining. Since there is no generally
accepted definition of national minorities, even within the EU, there are still
controversies on the issue of defining a group as “national minority”. In addition,
there are disputes over the issue of representation and political-juridical
protection of minorities. At the same time such international legal uncertainty
allows for broad flexibility in conceptualising and implementing instruments
for protection and representation. The article focuses also on some of these
models, especially when it comes to Croatia. We argue that there is no clarity
in who constitutes a national minority in Croatia, and thus the practice of political
representation remains driven by political considerations rather than by
principles. This is a source of inconsistency in legal solutions for parliamentary
representation of national minorities. The author argues in favour of special
representation of national minorities in the Parliament and for the instrument
of double vote for citizens who belong to national minorities. This instrument
is justified also because of the very significant contribution that national minorities
have given to Croatian society in the past