Siniša Vuković

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Sinisa Vukovie Selca »Cakavska ric« XXVIII (2000) • br. 1-2 • Split • sijecanj - prosinac BOLJE IKAD NEGO NIKAD Tonko Radisie: RICNIK SPLISKOG GOVORA, Samizdat, Mala splitska biblioteka, Split, 1999. Kad jedan drugi grad po velicini u nekoj zemlji - pa makar ona bila s tek 5-6 milijuna stanovnika, sto brojcano predstavlja prosjecnu europsku metropolu - ima svoj tipican govor koji se razlikuje od standardnoga (citaj: sluzbenoga) u skolskim klupama, sasvim je sigumo da taj rudiment zavrjeduje dostojnu knjigu, odnosno rjecnik, a koji bi obuhvaeao dobar dio te leksikografske grade. Dalmatinska metro-pola, dakle Split, takav projekt nema, premda bi bilo normalno da je on nacinjen vee odavno. Jos je teze naei smisleno opravdanje za takav propust, pa je bilo kakvo javljanje s tiskanim rjecnikom - makar i u brosiranom obliku - itekako dobrodoslo. Zahvaljujuei entuzijazmu, ljubavi i nostalgiji, Tonko Radisie se je odvazio i usudio tu rupu u inace bogatoj splitskoj (pa i novijoj) povijesti dijelom i zacepiti; godinama sakupljajuei i mamo biljezeei lekseme splitskoga govora. NajveCi dio tog posla obavio je na americkom kontinentu, daleko od Dioklecijanove palace i »najlipse rive na svitu«. U neobicnom i ekstravagandnom, pritom naglaseno orig-inalnom i nadahnutom, predgovoru pisanom bas »mandrilskim« narjecjem, na veoma neposredan nacin Radisie tumaci i objasnjava sto ga je potaklo na sasta-vljanje rjecnika; ali jamacno i podastire paletu deskriptivnih i inih osobitosti iz zivota Splita, sto posebice moze biti vrlo vrijedno i iz historiografskih motrista i, dakako, s onih etnoloskih. Zapravo, taj uvodni dio, ... da se ne zaudobi, moze se okarakterizirati i kao mini povijesnica, odnosno zanrovski ju odrediti okvirom pripovijesti - s obiljem autobiografske fragmentamosti i dnevnicke intimnosti. Tonko Radisie rodenje u Trogiru 4. lipnja 1917., a vee od 1919. godine zivi u Splitu (na Sperunu). Pucku skolu, Realku do male mature, a potom i Srednju tehnicku pohada u Splitu, te maturira godine 1938. Kao arhitektonsko-gradevin-ski tehnicar radi na vise zgrada u gradu pod Marjanom, da bi period Drugoga svjetskog rata proveo u Zagrebu u Ministarstvu javnih radova. Od 1944. ponovno 185 S . V u k o v i c , Bolje ikad nego nikad ( 185-186) »Cakavska ric« XXVIII (2000) • br. 1-2 • Split • sijecanj - prosinac je u Splitu, a sest godina nakon toga bjezi preko Italije u Kanadu. Poslije 12 go-dina seli u SAD-e, gdje zivi do smrti u Kalifomiji 1999. Sastav1jac ovoga rjecnika kategoricki se ograduje od znanstvenog pristupa razradbi rjecnicke materije iii strucnosti prigodom zapisivanja iste. Taj korak je, kao odraz samokriticnosti i objektivnosti, kod prosuditelja zacijelo naisao na puno razumijevanje i pohvalu, a u svakom slucaju je nastojanje Tonka Radisica, da od zaborava otrgne stare rijeci grada pod Marjanom, hvalevrijedno i pohvalno. No, jedan veliki previd, koji bitno moze utjecati na pravilno koristenje rjecnikom, i oslabjeti pokusaj provedbe pojedinih izraza u zivu kolokvijalnu praksu, jest nedostatak akcentuacije na rijecima! Skrte definicijc i gdjegdje dvoj-benu semanticku hermeneutiku moze se tolerirati zbog donescnoga morfoloski ispravnoga korijena rijeci, pa se stoga moze prodrijeti u njen postanak. Ipak pro-blem je u tome sto te arhaicne rijeci koje autor ovdje biljdi bez akcenta nije vise moguce cuti ni za kartaskim stolom, ni na zogu za balote, a bogme ni na klupa-ma pod palmama na rivi pa stoga, teze mogu prodrijeti iz ovoga tjecnika u svako-dnevnu komunikaciju (dakako pod uvjetom da se izgovore u duhu staroga split-skog govora). Stoga bi ideja i glavna p(rep)oruka ove misli (ili kritike, kako hocete), bila apel da se konacno, ako nije prekasno, netko uhvati u kostac s ovom bogatom gradom, te terenskim proucavanjem dozna prave akcente i pazljivo ih ubiljdi. Logicno je da se dobar dio rijeci moze i odmah oznaciti, no zbog onoga (iako manjeg!) broja nepoznat(ij)ih rijeci, tog posla valjalo bi se ozbiljno prihvatiti. Sam Ricnik splitskog govora, osim nadahnutog predgovora urednika Ante Ganze Cica i uvodne (quasi)studije samog Tonka Radisica, te bogate rjecnicke grade, saddi i dosta zanimljivosti koje karakteriziraju Split. Medu njima su poimenice navedeni svi kvartovi u gradu, sveci zastitnici, pozdravi i odgovori, razne izreke koristene u svakodnevnom govoru, vjetrovi, strane svijeta, vrste jela, vina, plesa, kletve, zakletve, pametne beside ... Cak se citac moze testirati na stranici Jeste li pravi Splicanin?, gdje se nalazi dvanaest upita nalik onima iz zenskih magazina, ana koja odgovaraju iii populame osobe iii pak sami Citatelji. Rjecnik koji je pred nama, obuhvaca oko 6000 rijeCi uredno poslozenih abecednim redom. Prvo izdanje tiskano je 1991. u vlastitoj nakladi »za sebe i svoje prijateje«, 1993. drugo, a 1997. i trece izdanje. Svaki put su u meduvre-menu prikupljene rijeci bivale >>Uzuntane« u Rjecnik, dok se nisu, evo, u cetvr-tom izdanju popele do malocas navedene brojke. Velik posao je napravljen, impozantna leksicka grada je zabiljdena, predstoji tek uceni i strucni pristup, koji bi ovaj neambiciozni projekt pucanina Tome Radisica, prcobrazio u potent-ni znanstveni uradak, pritom ga pretvorivsi u istinski spomenik Splitu i na diku svim Splicanima. 186 

BOLJE IKAD NEGO NIKAD Tonko Radišić: Ričnik spliskog govora, Samizdat, Mala splitska biblioteka, Split, 1999.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia