Mate Hraste

Hraste, Mate

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Ni ovu riječ, na žalost, nisam mogao provjeriti na terenu, ali m1 se čini da je dobra. 5. Vrlo mali broj imenica na -ivo znači mjesto vršenja radnje označene glagolskom osnovom. Vuk je zabilježio jednu. To je: jagnjivo, n. (st.) das Lammen, agnorum partus: »Da grdne crkve! a bijesnih svetaca! čudna mjesta za jagnjivo! ustavi-dete konje, da se pusta Boga namolimo« (pripovijedaju, da je rekao nekakav Hercegovac kad je udario preko nekog velikog manastira). cf. jagnjilo«. (o. c„ str. 244 a). Jedan moj, već spomenuti ispitanik iz Taraša kod Zrenjanina tvrdi da se kod njega u selu govori: telivo, prasivo, i navodi primjer: Kravu, koja treba da se oteli, seljaci gone na telivo. Može mu se vjerovati s obzirom na Vukov primjer. To su, eto, značenja imenica na -ivo. Nije isključeno da u govoru raz-ličitih krajeva postoji još neka nijansa u značenju ili drukčije značenje. Ja nisam ni imao cilj da popišem i objasnim sve slučajeve, jer je to stvar dija-lektologa i leksikologa. Htio sam samo da ukažem na šačicu riječi koje gra-matičari zaobilaze, iako su neobično lijepe i mogu mnogo pridonijeti daljem razvoju našeg jezika. O VOKATIVU PREZIMENA MUšKOGA RODA NA -A Mate Hraste U svim gramatikama hrvatskosrpskoga jezika počevši od Maretićeve pa preko Belićeve, Divkovićeve i Musulinove do Stevanovićeve i Brabec-Hraste-živkovićeve pisalo se dosta o deklinaciji imenica, općih i vlastitih, kao i o ličnim imenima, ali se o deklinaciji prezimena ili nije ništa pisalo ili vrlo oskudno. Poznato je da se danas prezimena koja nose žene uopće ne sklanjaju. Prije su se i ona sklanjala i tvorila na poseban način za udate žene, a na drugi za neudate. To je bilo u vrijeme kad je žena bila podređena mužu, kad je ovisila o njemu, jer žena nije bila kao samostalan čovjek u javnoj službi. Danas je ona_ u svemu izjednačena s muškarcem. Ona se osamostalila u svemu, pa i u odabiranju prezimena, jer može kad se uda ostaviti svoje prezime, uzeti muževljevo i dva prezimena: muževljevo i svoje. Još se'samo u nekim narodnim govorima na stariji način tvore i dekliniraju ženska pre-zimena, npr. Miličićka lvanka ili Miličića Ivanka (udata), a Miličićeva Ivanka (neudata). Ipak se još danas sklanjaju ženska prezimena na -a: Matovina, 1 Isp. M. Hraste, O ženskim prezimenima, Jezik II, 5, Zagreb 1954, str. 136-139. 81 Pavlina, Iternička, Ivelja, Torbarina, Balija, Večerina. Njihov genitiv uz ime koje se uvijek sklanja bit će: Matovine Ivanke, Iterničke Vlaste, Pavline Mare, Torbarine Ljubice, lvelje Smilje, Balije Dušanke, Večerine Ruže; dat. · Matovini lvanki, Iternički Vlasti itd. prema genitivu prezimena drukčije tvorbe: Vukušić Ivanke, Miličić Ljubice, Timotijević Ruže, Knopfmacher Emilije i u dativu: Vukušić lvanki, Miličić Ljubici itd. Vokativ jednine pre-zimena na -a koja nose Žene jednak je nominativu: Matovina, Iternička, Pav-lina. Neka ženska imena u vokativu imaju oblik nominativa kao: Dušanka, lvanka, Vlasta, ali: Maro, Milice, Ljubice, Smlljo, Ružo! Međutim, kad su ta imena uz prezime koje se u drugim padežima sklanja, i ona će kao i pre-zime u vokativu imati oblik nominativa, pa ćemo ih zvati: Matovina Mara, Karaga Milica, Ivelja Smilja, Pavlina Ljubica, Večerina Ruža. Prezimena muškoga roda u pravilu se u književnom jeziku sklanjaju sva, domaća i strana, ako je to ikako moguće, npr. Pranjić I van - Pranjića lvana - Pranjiću lvanu - Pranjića lvana - Pranjiću lvane - Pranjiću lvanu -Pranjićem lvanom; Maixner Petar - Maixnera Petra, vok. Maixneru Petre; Schwalbe Marin - Schwalbea Marina, vok. Schwalbe Marine. Kad nastaju kakve teškoće, vokativ je i u njih jednak nominativu: Gospodine Vigny, druže Hašek i sl. U posebnu kategoriju spadaju prezimena na -a za muške osobe. Takva prezimena, kao i sva druga, nose u obitelji muške i ženske osobe. Njih ima domaćih i stranih. Domaća su npr.: Guteša, škarica, Cetina, Desnica, Livada. Komadina: Grba, Pletikosa, Ličina, Bubica, Mušica, Mužina, Mećava, Ostoja, Rukavina, Smokvina, Travica, Lozica, Iljadica, Pećina, Pećarina. Strana su npr.: Blaha, Riha. Svo boda, Marčelja, Rika, Hudoba. Domaća prezimena ovoga tipa možemo prema njihovoj tvorbi i značenju podijeliti u više sku-pova. Jedna su obična, dobivena po nekom vlastitom imenu: Cetina. ili obič­nije po nekom apelativu: Desnica, Livada, Grba, Ličina, Mećava, Vodopija. Klima, ili su deminutivi nekog apelativa: Bubica, Mušica, Travica, Lozica, Iljadica, škarica, ili augmentativi nekog apelativa: Pećarina, Rukavina. Tor-barina, Komadina, Smokvina, Turina, Guberina. Sve te imenice kao apela-tivi, deminutivi i augmentativi imaju poseban oblik za vokativ kao i s\'e ostale takve imenice: desnice, livado, grbo, ličino, mećavo, vodopijo, klimo: bubice. mušice, travice, lozice, iljadice; rukavino, komadino, smokvino. turino. a osobito one koje su nastale od imena osoba: pećarino, torbarino. Kad te ime-nice postanu prezimena, one danas zadržavaju i u vokativu oblik nominati\"a. Do toga je, svakako, moralo doći najprije kad su ta prezimena pripadala ženama i kad su se nalazila uz ženska imena koja imaju u nominati,·u i \'O-kativu isti oblik. Kasnije je to zahvatilo i prezimena za muške osobe. jer je tendencija u našem jeziku da i ostala prezimena za muška lica kad ih zo,·emo imaju i u vokativu isti oblik kao u nominativu: Vukušić (Petar). :\Iarčelić (Ivan), škarić (Milan) mjesto: Vukušiću (Petre), Marčeliću (Ivane). škariću 82 (Milane), kako čitamo u narodnim pjesmama »Oj boga ti, Višnjiću Jovane!« ili: »A prokleti Vuče Brankoviću«. Vjerojatno bi danas običnije bilo da upo-trijebimo poseban oblik vokativa u prezimenu kad se ime .nalazi ispred pre-zimena, npr. Petre Vukušiću, lvane Pavloviću, Jovane Josiću. To je češći slučaj i u narodnoj pjesmi. U narodnim govorima nekih krajeva već je izvršena zamjena vokativ-nog oblika nominativnim osobito u kajkavskim govorima. To ulazi u naš jezik u sjevernim krajevima pod utjecajem njemačkog jezika, a u zapadnim pod utjecajem talijanskog jezika. U tim jezicima nema posebnog oblika za vukativ ni za opće imenice. Takvo je stanje danas u slovenskom narodnom i književnom jeziku, pa se vokativ i u gramatikama slovenskoga jezika jedva spominje. Oblika za vokativ nema ni u makedonskom i bugarskom jeziku, ali je u tim jezicima ta pojava druge vrste, jer su se padežni oblici uopće izgu-bili za sve padeže, osim za nominativ i akuzativ. Za izražavanje značenja ostalih padeža s1uže se oblikom za akuzativ s pomoću prijedloga. Ta crta zahvatila je dobrim dijelom i srbijanske govore, a osobito u jugoistočnom di-jelu, tzv. prizrensko-timočkom, a pomalo to prodire i na sjever. Oblika za vokativ nema danas ni ruski jezik. Gubitak posebnog oblika za vokativ i gu-bitak oblika za druge padeže novija je osobina u spomenutim slavenskim je-zicima jer su svi Slaveni u starije vrijeme, u vrijeme ćirila i Metoda i dugi niz stoljeća kasnije, imali za svaki padež poseban oblik, ali je s vremenom došlo do osiromašenja tih oblika. Nastavak toga osiromašenja je svakako i izjednačivanje oblika za vokativ s oblikom za nominativ, najprije u nekim narodnim govorima i u saobraćajnom jeziku, a danas sve više i u književ-nom jeziku, u prezimenima najprije za ženske osobe, a zatim sve više i za muške. NARODNI NAZIVI MJESECI U BOSNI I HERCEGOVINI Alija Nametak U našem narodu su već dosta davno zabilježena narodna imena mje-seci: siječanj, veljača (velja noć), ožujak (lažak), travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad (listopan), studeni i prosinac. Ova imena mjeseci ili neka od njih jamačno su donesena iz pradomovine, ali su u sta-rijim listinama i knjigama poznatiji latinski nazivi. Jedini izuzetak nalazi se u jednoj ispravi pisanoj u Jajcu, gdje stoji: meseca travna 1412.1 Karakteristično je da je upravo Bošnjak, fra Matija Divković, prvi štampao sve narodne nazive mjeseci koji se danas smatraju specifično hrvat-skim, u svome djelu »Nauk krstjanski«, u Mlecima 1611. Ti nazivi glase 1 Pucić: Srp&ki spomenici, I, 176. 83 

O vokativu prezimena muškoga roda na -a

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia