Anthropometrische Eigenschaften und Leistung bei den 110-m- und 400-m- Hürdenläufern

Abstract

The men’s hurdle runs (110-m hurdles and 400-m hurdles) belong to a group of complex athletics events. Performance in hurdle races depends on motor abilities, technique and anthropometric profiles. The aim of this longitudinal study (1994-1999) was to find relationships between male hurdle performance and various anthropometric and body composition parameters on 60 Polish hurdlers and 60 students of the Academy of Physical Education in Hatowice, divided in two samples: 110-hurdlers and 400-m hurdlers (N1,2=30). A Polish hurdler is the athlete who is tall (184.3 cm), has long lower limbs (97.7 cm) and large muscle circumferences (specially thigh and calf) as well as a low level of fat percentage (mainly thigh, triceps and abdominal). Also significant correlations (p < 0.001) between hurdle performances and body mass, muscle mass, LBM (kg), stature and arm and thigh circumferences appeared, stronger in the group of 110 than 400-m hurdlers. None of three somatotype components influenced the results in hurdle races. Principal component factor analysis condensed anthropometric and body composition parameters into three (stature, muscle and fat) dimensions which accounted for 52.4% of common variance. The correlation of the muscle factor with the hurdle performance yielded 0.45 (p < 0.01). The best combination of variables for the prediction of hurdle-run results consisted of: stature, thigh girth and thigh skinfolds (R = 0.66, r2 = 0.44, F = 14.53, p < 0.001).Uvod Konačna izvedba i sportski uspjeh u atletskim disciplinama uvjetovani su genskom konstitucijom, ostvarenjem trenažnih ciljeva i zadataka te izvantrenažnim utjecajima iz okoline. Disciplina trčanja preko prepona (110m i 400m) za muškarce pripada skupini složenih atletskih disciplina. Uspješnost u trčanju preko prepona ovisi o motoričkim sposobnostima, tehnici i antropometrijskom profilu sportaša. Cilj je ovog rada bio ispitati odnose između uspješnosti u trcanju preko prepona i pojedinih antropometrijskih i konstitucijskih obilježja muškaraca. Metode Uzorak ispitanika činilo je 60 poljskih preponaša i 60 studenata (AS ± S.D.: dob 21.3 ± 2.1 godina) Akademije tjelesnog odgoja iz Katowica. Preponaši su bili podijeljeni u dvije skupine (N=30) prema disciplini u kojoj se natjecu: preponaši na 110m (dobi 21.1 ±3.1 godina, visine 185.2 ±3.5 cm, tjelesne mase 77.0 ±5.9 kg te najboljeg vremena u trčanju preko prepona 14.5 ±2.1 s) i preponaši na 400m (dobi 20.9 ±1.9 godina, visine 183.5 ±4.8 cm, tjelesne mase 74.4 ±4.9 kg te najboljeg vremena u trčanju preko prepona 52.9 ±2.1 s). U te poduzorke bili su uključeni i europski prvak na 400m prepone iz 1998. godine te dva polufinalista olimpijskih igara (iz 1996. i 2000. godine) na 110m prepone. Ispitivanje je trajalo šest godina (od 1994. do 1999. godine). Kvaliteta preponaša na 100m i 400m (uspješnost) određena je prema atletskim tablicama rezultata (prema Spiriev i Kovacs, 1987). Od antropometrijskih karakteristika izmjerene su longitudinalne mjere tijela (7), transverzalne mjere tijela (4), opsezi (6), kožni nabori (7) te tjelesna masa. Također su procijenjeni masa i postotak tjelesne masti (BF), nemasna tjelesna masa (LBM) i mišicna masa (MM), a odrebeni su i somatotipovi. Podaci su analizirani t-testom za nezavisne uzorke, izračunati su Pearsonovi koeficijenti korelacija, provedena je faktorska analiza metodom glavnih komponenata (Hottelingova faktor- ska analiza) te stupnjevita regresijska analiza. Rezultati i rasprava Statistički značajne razlike između dviju skupina preponaša dobivene su za sve parametre longitudinalne dimenzionalnosti (p<0.01), nemasnu tjelesnu masu (LBM) i mišićnu masu (MM). Poljski preponaš je visok sportaš (184.3 cm), dugih je nogu (97.7 cm) i velikih mišićnih opsega (osobito natkoljenice i potkoljenice) s niskim postotkom masnog tkiva (vrijednosti kožnih nabora osobito su niske na natkoljenici, tricepsu i trbuhu). Rezultati ukazuju i na statis- ticki znacajnu povezanost (p<0.01) između uspješnosti trčanja preko prepona i tjelesne mase, mišićne mase, LBM (kg) te opsega trupa, ruku i natkoljenice. Veće vrijednosti korelacijskih koeficijenata dobivene su za grupu preponaša na 110m nego za one koji trče 400m prepone. Nijedan od tri utvrđena somatotipa ne utječe na rezultate u trčanju preko prepona. Analiza glavnih komponenata manifestni je prostor antropometrijskih varijabli i parametara tjelesne konstitucije sažela u tri dimenzije (STAS, MIŠIĆI i MAST) te je tako objašnjeno 52.4% zajedničke varijance. Faktor MIŠIĆI uključuje sve opsege, i to natkoljenice (projekcija -.83), prsa (.83), potkoljenice (.80) i ruke (.78). Koeficijent korelacije izmebu ovog faktora i trčanja preko prepona iznosi 0.45 (p<0.01). Najbolja kombinacija varijabli za predikciju rezultata u trcanju preko prepona ukljucuje: visinu, opseg natkoljenice i kožni nabor natkoljenice (R=0.66, r2=0.44, F=14.53; p<0.01). Uspješnost predikcije ovom kombinacijom antropometrijskih varijabli veća je na uzorku preponaša koji trče 110m nego na uzorku preponaša na 400m (R2=0.59 naspram R2=0.30). Zaključak Dobiveni rezultati ukazuju na to da su antropometrijske varijable korisne za prognozu rezultata vrhunskih preponaša, osobito onih koji trče 110m s preponama.Männerhürdenläufe (der 110-m-Hürdenlauf und der 400-m-Hürdenlauf) gehören zu den komplexen athletischen Disziplinen. Sportliche Leistung im Hürdenlauf hängt von motorischen Fähigkeiten, Technik und dem anthropometrischen Profil ab. Das Ziel dieser longitudinaler Studie war, den Zusammenhang zwischen der sportlichen Leistung im Männerhürdenlauf und verschiedenen anthropometrischen und Hörperbauparametern fest zu stellen, bei 60 polnischen Hürdenläufen und 60 Studenten der Akademie für Sportausbildung, Hatowice. Die Hürdenläufer wurden in zwei Gruppen von 30 Personen verteilt: die 110-m- Hürdenläufer und 400- m-Hürdenläufer. Die Untersuchungen wurden in einem 6-jährigen Zeitraum (1994-1999) durchgeführt. Der polnische Hürdenläufer ist ein hoher Sportler (184,3 cm), mit langen unteren Gliedermaßen (97,7 cm), großen Umfängen (besonders am Ober- und Unterschenkel) und einem niedriegen Hörperfettanteil (meistens am Oberschenkel, Trizeps und Abdomen). Die Ergebnisse zeigten die bedeutende Horrelation (p < 0,001) der Hürdenlaufresultaten mit der Hörpermasse, Muskelmasse, mit der fettfreien Hörpermasse (kg), Statur sowie mit dem Arm- und Oberschenkelumfang. Die Horrelationen waren enger in der 110-m-Gruppe als in der 400-m-Gruppe. Heine der Somatotypkomponenten beeinflusste die Hürdenlaufresultaten. Die Hauptkomponentenanalyse, die anthropometrischen und Hörperbauparameter auf drei Faktoren (Statur, Muskel und Fett) verteilte, erklärte 52,4% der gemeinsamen Varianz. Die Horrelation zwischen dem Hürdenlaufergebnis und dem Faktor „Muskel”ertrug 0,45 (p < 0,01). Die beste Variablenkombination zur Voraussage des Hürdenlaufergebnisses umfasst: die Statur, den Oberschenkelumfang und die Oberschenkelhautfalten (R = 0,66, r2 = 0,44, F = 14,53, p < 0,001)

    Similar works