Scenario method in spatial planning: a case study of the southern Croatian littoral

Abstract

Predmet istraživanja rada je metoda scenarija s aspekta prostornog planiranja, a glavni cilj izrada scenarija kombinacijom kvantitativnih i kvalitativnih pristupa na primjeru Južnoga hrvatskoga primorja/Dalmacije. Razmatra se pojam, teorijski pristupi i modeli prostornog planiranja; razvoj i područja primjene metode scenarija; postupci izrade scenarija i tipovi scenarija; te primjena metode scenarija u istraživanju i planiranju prostora na različitim prostornim razinama. Kroz postupak faktorske analize 51 pokazatelja na razini 131 grada i općine u Dalmaciji prepoznato je šest osnovnih faktora utjecaja na razvojna obilježja nakon 2001. godine: 1. zaposlenost i općenito dinamična ekonomska aktivnost; 2. negativna prirodna promjena i demografsko starenje; 3. koncentracija stanovništva; 4. povećanje broja stanovnika i stambenog fonda, uz značajan udio stanova za odmor i rekreaciju; 5. turistički razvoj, te 6. općenito smanjena ekonomska aktivnost, uz orijentaciju na primarni i sekundarni sektor djelatnosti. Klaster analiza je rezultirala prepoznavanjem pet tipova gradova i općina prema razvojnim obilježjima. U kvalitativnom dijelu istraživanja primijenjena je metoda Delfi kroz dva kruga upitnika. Na temelju promišljanja 19 znanstvenika i stručnjaka izrađena su tri eksplorativna scenarija razvoja Dalmacije do 2031. godine: „Monokultura turizma“, „Održivi turizam“ i „Integralni razvoj“, i razmotrene implikacije za prostorno planiranje. Rezultati istraživanja pokazuju važnost primjene metode scenarija upravo u strateškom prostornom planiranju te prednosti kombinacije kvantitativnih i kvalitativnih pristupa u izradi scenarija. Pokazalo se da metoda scenarija u prostornom planiranju Dalmacije, pored trendova i predviđanja procesa, treba uključiti odgovarajuće implikacije ili korektivne mjere koje su važne za prostorno planiranje u užem smislu, ali i širi razvojni kontekst.The research topic is scenario method from the spatial planning point of view and the main goal is building scenarios by combining quantitative and qualitative tools using the example of Southern Croatian Littoral/Dalmatia. The definition of spatial planning; theories, rationalities, and models of spatial planning; development and application of scenario method; specific procedures of scenario building and scenario types; examples of scenario application in research and planning at different spatial levels are all analysed. Factor analysis of 51 development indicators for 131 towns and municipalities in Dalmatia resulted in 6 key factors of recent development characteristics: 1. employment and generally dynamic economic activity; 2. negative birth-to-death rate and population ageing; 3. population concentration; 4. increase in population number and housing, with a significant share of vacation homes; 5. tourist development; 6. generally smaller economic activity, with orientation to primary and secondary sector of economic activity. Cluster analysis resulted in 5 types (clusters) of towns and municipalities in Dalmatia, corresponding to development characteristics. The qualitative part of the research encompassed the application of the Delphi method through two rounds of questionnaires. Based on the responses of 19 scientists and experts three explorative development scenarios for Dalmatia until 2031 were developed: ‘Monoculture of tourism’, ‘Sustainable tourism’, and ‘Integral development’. Implications for spatial planning of Dalmatia were listed. The research results show the importance of the application of scenario method principally in strategic spatial planning, and the advantages of combining quantitative and qualitative approaches in scenario construction. It was confirmed that scenario method in spatial planning of Dalmatia, besides trends and prediction of processes, needs to encompass implications or corrective measures, that are important not only to spatial planning, but also to a wider development context

    Similar works