Hraste, Mate

Serbian

Serbian Academy of Science and Arts Digital Archive (DAIS)

СРПСКА АКАДЕМ И ЈА НА У КАИНСТИТУТ ЗА СРПСКИ ЈЕЗИКЈУЖНОСЛОВЕНСКИ ФИЛОЛОГПОВРЕМЕНИ СПИС ЗА СЛОВЕНСКУ ФИЛОЛОГИЈУУређујеа. б. е. је и ђ.уз са ра Д Њуд-ра Алексића Радомира (Београд), д-ра Вуковића Јована (Сарајево), д-ра КоларичаРудолфа (Љубљана), Конеског Блажа (Скопље), д-ра Павловића Миливоја (НовиСад), д-ра Стевановића Михаила (Београд), д-ра Томановића Васа (Скопље),д-ра Храсте Мата (Загреб)XXIII КЊ. 1—4БЕОГ РАД1958ZNAČAJ ZAPADNOG ŠTOKAVSKOG GOVORA ZA ISTORIJUI DIJALEKTOLOGIJU SRPSKOHRVATSKOG JEZIKA(Koreferat)Kad se govori o zapadnoštokavskom govoru misli se na govore u Posavini i u zapadnoj Bosni.„ Posavski govori su ispitani i prikazani u radovima prof. Stjepana Ivšića„Saptinovačko narječje“, RAD JA 168, 1907, str. 113—162; „Današnjiposavski govor“, Rad ЈА 196, 1913, 124—254 i Rad 197, 1913, str. 9—138.Iako je taj govor Ivšić dobro ispitao, još uvijek ima mjesta osobito na zapadutoga područja, u kojima bi bila potrebna dalja ispitivanja, da se bolje utvrdecrte, koje su zajedničke tim govorima i sjeverozapadnim čakavskim govorimau Hrvatskom Primorju.Govori zapadne Bosne vrlo su slabo ispitani. Sa tog područja dosadasu pored pregledanog rada o štokavskom dijalektu prof. Rešetara „Derštokavische Dialekt“, Beč, 1907 objavljeni ovi radovi: Šurmin Đuro „Osobinedanašnjega sarajevskog govora“, Rad ЈА, knj. 121, 1895, 186—209; ŽuljićMijo „Današnji vareški dijalekat“, Skolski vjesnik, knj. XV, Sarajevo, 1908;Pavlović Milivoj „O stanovništvu i govoru Jajca i okoline“, Srpski dijalektološki zbornik, knj. III., 1927, str. 97—112; Ružičić Gojko „Glavnije osobineikavskih govora zapadne Bosne“, Godišnjak Zadužbine Sare i Vase Stojanovića Mostarca, knj. I., 1934, str. 31—45; „Јеđan nezapažen bosanskigovor“, Prilozi za književnost, jezik, historiju i folklor, knj. XVI, 1936, str.236—254. Treba žaliti, što o govorima najzapadnijeg dijela Bosne, koji seproteže od rijeke Vrbasa do granice NR Hrvatske, nemamo gotovo nikakvihpodataka, premda bi nam ti govori osobito oko Kostajnice mogli pružitidragocjenih podataka za proučavanje historijskog razvoja našega jezika. Iz tihje krajeva odselio u novu domovinu i izvjestan broj Gradišćanskih Hrvata.Ivšić je u svojim radovima obuhvatio cijelu Posavinu. Šurmin i Žuljićispitali su glasove, oblike i ponešto sintaksu, prvi sarajevskog, a drugi vareškoga govora. Pavlović je dao kratak osvrt na glasove, akcenat i oblike govorau Jajcu, a Ružičić kratak prikaz fonetskih, akcenatskih i morfoloških crtaikavskih govora oko rijeke Lašve, Vrbasa, Rame i Neretve i prikaz akcentuacije, fonetike i morfologije ekavsko-jekavskih govora oko Maglaja i Tešnjau Bosni.78 М. HrastePored tih štampanih radova u Zagrebu imamo i dva velika neobjavljena rada, dvije doktorske teze. Prvi rad prof. Ivana Brapca pod naslovom„Govor Tuzle i okolice“, a drugi Dalibora Brozovića „Govor u dolini RijekeRojnice“. Brabec je obuhvatio prostor između rijeke Save, Bosne, Krivajei Drine, a Brozović prostor uzduž rijeke Fojnice oko mjesta Fojnice, Kiseljaka i Visokoga. Svi ti radovi, štampani i neštampani, pružaju nam dragocjene jezične podatke, na temelju kojih možemo s uspjehom proučavati historiju našega jezika, jer se nigdje na području štokavskoga dijalekta ne čuvajutako dobro stare jezične crte kao upravo na tom području. Pored toga ti govori imaju još danas mnoge crte, koje ih vežu s našim čakavskim govorimana sjeverozapadu i na jugoistoku. O tim jednakim ili sličnim crtama posavskihgovora i čakavskih, sjeverozapadnih i jugoistočnih, pisao je dosta prof. Beliću radu „О čakavskoj osnovnoj akcentuaciji“, Glas SAN, knj. 168, 1935, str.1—39, i u radu „Iz srpskohrvatske akcentuacije i dijalektologije“, ЈЕ knj. 19,1951—1952,str. 117—131. i prof. Stj. Ivšić u radu „Iz naše akcentuacije i dijalekatske problematike“, Zbornik radova Fil. fak. u Zagrebu, knj. I/1951, str.359—377. Ni jedan ni drugi ipak nisu u tim radovima ulazili gotovo nigdje uproblematiku govora zapadne Bosne, iako se oni nalaze na području izmeđuposavskih i čakavskih govora, pa su i sačuvali poneke crte, koje nalazimo sjedne strane u Posavini, a s druge na čakavskom području, a ta područja čuvajunajveću starinu našega jezika. Razumljivo je, da je bježanje našega narodapred Turcima sa jugoistoka u pravcu sjeverozapada bilo povodom, da su segovorne crte starosjedelaca na nekom području pomiješale s govornim crtamadošljaka ili je govor došljaka s govorom starosjedilaca formirao nove jezičnecrte na nekom području. Iako se dosta pisalo o migracijama u Slavoniji iBosni, čini se, da smo još uvijek dosta daleko od mogućnosti, da utvrdimoslojeve naseljavanja u Bosni od 15. do 18. stoljeća. To je uzrokom, da nijelako ni u jezičnim pitanjima reći, koje crte pripadaju na nekom područjustarosjedilačkom elementu, a koje su unesene sa strane. I pored svega togapodručje Zapadne Bosne ima dosta jezičnog materijala, koje nas upućujena vjerovanje, da se u tome kraju sačuvalo dosta starosjedilačkog elementa,koji u jeziku čuva starije jezične crte, koje se protežu od Posavine sve doJadranskoga mora i koje nam pomažu, da objasnimo mnoge historijske crtenašega jezika bez obzira na to, na koji se dijalekat našega jezika odnose. Toje potrebno spomenuti, jer je bilo učenjaka, koji su mislili, da starije jezičnecrte u Bosni pripadaju čakavskom dijalektu. Tako Surmin u radu „Osobinedanašnjega sarajevskoga govora“ na str. 188. primjećuje, da „sarajevski govorupućuje sam sobom na čakavštinu i nehotice... Ljudi, koji su prošli Bosnui Hercegovinu s kraja na kraj, nastavlja dalje Šurmin, uvjeravaju me, da susvagdje nailazili na tragove čakavštine među katolicima i muhamedancima,ali dodaju, da sve više... potiskuje i zadnje tragove čista štokavština.“ А.Belić u svom radu „O srpskim ili hrvatskim dijalektima“, Glas Srpske akademije nauka, knj. 78. na str. 136. u bilješci ispod teksta, gdje govori o starojakcentuaciji, točno primjećuje, da nema velike praktične vrijednosti, kojimćemo nazivom nazivati staru akcentuaciju štokavskom ili čakavskom. То јеkasnije primjerima potvrdio prof. Ivšić u svom djelu „Današnji posavskigovor“, koji ima stari troakcenatski sistem kao i čakavski. I dvoakcenatskisistem kakav je kosovsko-resavskim i zetskosjeničkim govorima imamo naZnačaj zapadnog štokavskog govora 79čakavskom području na otocima od Ugljana ispred Zadra sve do Cresa iKrka. To znači, da su crte svih dijalekata našega jezika bile nekada višemanje jednake, a u historijskom razvoju njegovu one su se počele diferencirati na taj način, što su jedni govori iz različitih uzroka počeli razvijatinovije crte, a neki su više ili manje čuvali starinu.Меđu takve govore štokavskoga dijalekta, koji čuvaju dosta starine,spadaju posavski i zapadno-bosanski govori. Ulaziti u svu problematiku tihgovora nije potrebno, jer su mnogi problemi izneseni i prodiskutirani u navedenim štampanim radovima. Ja želim na ovom skupu upozoriti uglavnomna one pojave, koje su ispitane u novije vrijeme i koje još nisu štampane.Važna pojava, koju je u Tešnju, Maglaju i Žepču utvrdio još 1936. GojkoRužičić, jest, da glas b i muslimani u dugim slogovima reflektiraju kao e,a u kratkim kao je. Takva je zamjena glasa e i u Crnogorskom Primorju, jugoistočno od Bara, kod muslimana. Ružičić tvrdi, da ekavizmi nisu nikakvanovija crta primljena od stranaca, ili kajkavskih činovnika, kao što je pretpostavljao prof. Rešetar u svom radu „Der štokavische Dialekt“, Beč 1907,nego organske osebine ovoga kraja, u kome su ekavizmi primjeri redovnezamjene dugoga 5 sa e. Nešto slično utvrdio je Ivšić i u Posavini (Rad 196,str. 132), da se u jednoj velikoj grupi posavskih govora, uglavnom od Brodauz Savu do Županje, dakle u srednjem dijelu toga područja, glas 5 u dugimslogovima reflektira kao i, a u kratkim kao je. U tuzlanskom kraju reflekstoga glasa je redovno je, rijetko i, a e samo u nekim riječima, većinom naistoku toga područja. U našoj javnosti dosta se raspravljalo o izgovoru refleksa dugoga Ђ. Rešetar je držao, da ga u Bosni i Hrvatskoj pravoslavci izgovaraju dvosložno, dakle je, a katolici i muslimani jednosložno je (Der štok.Dialekt, str. 89). U tuzlanskoj oblasti, prema Brapcu, ne može se takva diobavršiti prema vjerskoj pripadnosti — svi ga stanovnici bez obzira na vjerskupripadnost izgovaraju jednako, iako se tamo čuje jedan i drugi izgovor, t. j.jedne riječi sa dvoslogovnim izgovorom, a druge s jednoslogovnim. Poduzlaznim akcentom dugo „jat“ uglavnom je dvoslogovno: mlijeko, sijediti,a pod dugosilaznim akcentom može imati dvoslogovan izgovor: lijepo,slijep i jednoslogovan:ljep, cvjeta (gen. jedn.) sjeno. Taj reflekse uvijek je dug.Rešetar je to tvrdio samo za taj refleks pod uzlaznim akcentom. U okoliniPojnice i u Kreševu prema Brozoviću isti je slučaj kao u tuzlanskoj oblasti.Govor je u osnovi ijekavski. Ijekavski su predstavnici svih triju vjera. Imaikavizama. Refleks i javlja se samo u ograničenim kategorijama riječi, na pr.u oblicima: pri, prid i priko i u onim riječima, koje ga imaju i na ekavskimpodručjima: sikira, dite i druge. Važno je istaći to, da se ti ikavizmi ne čujuu govoru samo katolika i muslimana nego i pravoslavaca. Ima u tome krajui nešto ekavizma. Upotrebljavaju ih uglavnom katolici i muslimani. Brozovićdrži, da je ijekavski govor bio u tome kraju prije spomenutih migracija, a todrži i Brabec za tuzlansku oblast. To potvrđuju i primjeri u toponimiji.Dvoslogovana i jednoslogovan izgovor dugoga „jat“ jednak je kao u tuzlanskoj oblasti.Vrlo važna jezična crta jest i refleks suglasničkih skupova zgj, skj odnosno zg isk + prednjojezični vokal. Govori oko Maglaja, Tešnja i Žepča,čuvaju većinom refleks šć: išćeš, šćap. U tuzlanskoj oblasti, koja je otvorenijaprema sjeveru i istoku, manje se čuva refleks šć, a više št kao u književnom80 М. Hrastejeziku. U dolini Fojnice, u Kiseljaku i Varešu refleks je redovno šć. Prematome ovi su govori od Starijih vremena ijekavski i šćakavski. Ipak, po momemišljenju, najvažnija starija crta, koja je u osnovi zajednička posavskim,zapadnobosanskim, kajkavskim i svim čakavskim govorima, jest ta, što sejoš čuva stari akcenat ili bolje staro mjesto akcenta. Svakako to bolje čuvajustarije generacije nego mlađe. Za Posavinu to je utvrdio prof. Ivšić bezbrojnimprimjerima. U tuzlanskoj oblasti, naročito u zabitnim selima oko Tuzle iGračanice, čuva se staro mjesto dugosilaznog akcenta vrlo dobro: vode, glave,osuši, zapali, pedeset, zabrani. To vrijedi i za akcenat stranih riječi: sekretar,brigadir, oficir, izgaraže. I dužine se ispred akcenta u tim predjelima čuvaju:vojske, vпku, triput. Razumije se, da se staro mjesto akcenta i dužina ispredakcenta čuva samo u govoru muslimana i jednog dijela katolika. Svi pravoslavci imaju noviju prenesenu akcentauciju. Kratkosilazni akcenat uvijekje prenesen. Akcentuacija u dolini Fojnice, u Kiseljaku i Varešu jednaka je,jer i tamo dugosilazni akcenat može stajati na svakom slogu: ruke, valja,zvodom, sadržavaš, sultan, osadi, isplata, desetu, turski. Neprenesen dugosilazniakcenat imaju stanovnici katolici i muslimani. Karakteristično je, da neprenesen dugosilazni akcenat mogu imati u svome govoru i pravoslavci, iakoznatno rjeđe. Dužine ispred akcenta čuvaju se i ovdje. I Žuljić za vareškigovor primjećuje, da muslimani govore: vode, šešir, studene, bit će: vode,šešir, studene. To znači, da se tuzlanska akcentuacija proteže i preko rijekeKrivaje do Vareša i Sarajeva, što se razabire iz primjera, što ih daje Šurminu Radu ЈА, knj. 121. To potvrđuje i Ružičić primjerima iz Tešnja i Maglaja:duše, žene, kovač, snagóm, probudi, okreném, izménim. Velika većina tih primjera upućuje na to, da najbolje čuva svoje staro mjesto dugosilazni akcenat,koji je u historijskom razvoju naše akcentuacije na štokavskom tlu nastao odnovog praslavenskog akuta: duše s duše, okrenem - okrenem.Još je važnija akcenatska osobina u tuzlanskoj oblasti, koju je istakao Brabec ta, što se u njoj obično ne vrši sekundarno duljenje ispred suglasničkihskupova, u kojima je prvi suglasnik jedan od sonanata: j, l, lj, m, n, nj, r, v:trávka, slamka, čavka, jarca, Jurjevo, Marko, Branko, starca, starci, majka. Taje crta naročito uočljiva na prostoru između rijeke Spreče i Krivaje. Nalazimoje i u primjerima, koje navodi Mijo Zuljić u opisu vareškoga govora još 1908:Anka, čorba, nдwci, zdravlje, psovka. Taj akcenat ostaje i u ostalim padežima.Tu pojavu spominje i Gojko Ružičić u radu „Akcenatski sistem pljevljanskoggovora“, Srp. dij. zbornik III, 1928. On je ispitivao govore u kotlini međudolinama rijeka Drine, Tare i Lima. Na str. 126. kaže: „Sekundarno duljenjeneki put izostaje u pljevaljskom govoru: Turci pored Turci i sl. sužanj —sužnja, klinac — klinca, zglávak — zglávka. To nam dokazuje, da se ta staracrta čuva ponegdje i preko rijeke Drine između Tare i Lima u sjevernojCrnoj Gori, istoč. Bosni i zapadnoj Srbiji. Brozović znatno proširuje područje te crte u odlomku „Naknadno duženje vokala“ (str. 122). Po njemuKreševo i Vareš dobro čuvaju kratkoće, a Fojnica i Visoko, koji imaju viševeza sa zapadom razviše već mnoge dužine, pa i drukčije nego u književnomjeziku (Visoko). U Zenici, koja je na granici istočne i zapadne Bosne, govorese neke riječi i s kratkim i dugim akcentom (kartat, vajkat, sunčat, kavga —sve i sa dugosilaznim). Ta akcenatska crta obuhvaća prema Brapcu čitavistočno-bosanski kompleks. Na jugoistoku seže i znatno preko bosanskeZnačaj zapadnog štokavskog govora 81granice. To je u svakom slučaju vrlo važna akcenatska crta, jer je poznato,da se kratkosilazni akcenat u tom položaju u ostalim štokavskim i u svimčakavskim govorima produljio; u štokavskim govorima i u jugoistočnim čаkavskim u dugosilazni ~\ : stärca, släтka, järca. U nekim posаvskim govorima(Siče, Маgičа Маla), i u sjeverozapadnim čakavskim dulji se u čakavskiakut: släтka, jºrca, stürca. U ovim govorima ima i drugih važnih glasovnihi akcenatskih crta, koje su zajedničke pojedinim govorima: crnogorskom,pocerskom, dubrovačkom i drugima, ali mislim, da su kompetentniji, da otome u diskusiji govore autori apomenutih desertacija, Brabec i Brozović, kojisu bili na tom terenu, a nalaze se u našoj sredini.М. НrasteЈужнословенски филолог ХХIII 6

Značaj zapadnog štokavskog govora za istoriju i dijalektologiju srpskohrvatskog jezika

https://dais.sanu.ac.rs/bitstream/123456789/5415/1/hraste.zapadni.stokavski.1958.pdf

Značaj zapadnog štokavskog govora za istoriju i dijalektologiju srpskohrvatskog jezika

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Serbian Academy of Science and Arts Digital Archive (DAIS)