Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb
Abstract
U radu pod naslovom »Kriza solidarnosti i desolidarizacija u hrvatskom društvu« autori uspoređuju rezultate triju empirijskih istraživanja (1999., 2008. i 2017.) međunarodnog projekta »Europsko istraživanje vrednota« (EVS) u odnosu na krizu solidarnosti i desolidarizaciju u hrvatskom društvu. Polazeći od postavljenog koncepta i dobivenih rezultata u valu istraživanja EVS – 2008. te događanja u hrvatskom društvu nakon te godine postavljene su tri hipoteze. Nakon opširnog uvoda, u kojem se ukazuje na aktualnost rasprave o krizi solidarnosti i desolidarizaciji u Europi te na povijest proučavanja solidarnosti pod teološkim vidom u Hrvatskoj u posljednjim desetljećima, slijedi prema postavljenim hipotezama analiza rezultata. Na osnovi dobivenih rezultata za Hrvatsku analiza će biti provedena u tri točke: socijalna distanca, zabrinutost za životne uvjete pojedinih kategorija ljudi i Crkva i socijalni problemi. U prvoj točki Socijalna distanca analiziraju se podatci koji su dobiveni u odnosu na kategorije ljudi koje hrvatski ispitanici ne bi željeli imati za susjede kao i procjena vlastitih stavova o imigrantima i useljenicima. Druga točka (Ne)zabrinutost za životne uvjete pojedinih kategorija ljudi ujedno je i središnja točka ovoga rada u kojoj se mjeri solidarnost u odnosu na zabrinutost za životne uvjete određenih kategorijaljudi: ljudi u susjedstvu, regiji, zemljaka i Europljana, svih ljudi na svijetu, starijih ljudi, nezaposlenih, imigranata, te bolesnih i nemoćnih u Hrvatskoj. Treća točka pod naslovom Crkva i socijalni problemi analizira iznimno važno pitanje u hrvatskoj Crkvi i društvu, a to je koliko Katolička crkva u Hrvatskoj prema mišljenju hrvatskih građana odgovara na socijalne probleme u Hrvatskoj, odnosno koliko je ona prepoznata po svojem socijalnom nauku. U opširnom se zaključku najprije ukazuje na činjenicu da tematika solidarnosti i desolidarizacije društva u Hrvatskoj ne samo da nema važno mjesto u javnim raspravama nego one nisu predmetom širih znanstvenih rasprava u odnosu na brze promjene koje se događaju u hrvatskom društvu. U tom kontekstu teološke rasprave o solidarnosti u Hrvatskoj kao i analiziranje solidarnosti i desolidarizacije unutar Projekta EVS dobivaju još veće značenje i mogu poslužiti za širu interdisciplinarnu raspravu o toj tematici u hrvatskom društvu. Rezultati istraživanja pokazuju da u odnosu na socijalnu distancu u Hrvatskoj ni- je došlo do znatnijih promjena, naime, pokazalo se da većina kategorija socijalne distance komparativno varira s tendencijom pada u 2017. godini. U radu se također konstatira da je u odnosu na 2008. godinu uočljiv blaži porast onih ispitanika koji smatraju da Crkva daje adekvatne odgovore na socijalne probleme, a oni ispitanici koji tjedno pohađaju misu u najvećem postotku to potvrđuju. Važan rezultat je taj da je prema istraživanju 2017. godine zaustavljen daljnji nastavak desolidarizacije hrvatskoga društva konstatiran u istraživanju 2008. godine. Usprkos trendovima koji pokazuju da se u proteklom razdoblju proces desolidarizacije hrvat- skoga društva nije nastavio produbljivati, pogrešno bi bilo zaključiti da je hrvatsko društvo izašlo iz krize solidarnosti. U odnosu na daljnji smjer razvoja Hrvatske potrebno je na različite načine jačati solidarnost. Prema autorima teološko-crkveni doprinos u jačanju solidarnosti u hrvatskom društvu proizlazi iz temeljnih postavaka socijalnog nauka Crkve. Riječ je o razvijanju svijesti uzajamnosti na individualnoj i društvenoj razini kao ključne moralne kategorije na temelju koje se može razvijati solidarnost kao vrlina i, osobito, solidarnost kao moralno i socijalno načelo u javnom životu.In this article titled »The Crisis of Solidarity and Desolidarization in the Croatian Society« the authors are comparing results of three empirical studies (1999, 2008, and 2017) of the international project »European Values Study« (EVS) in terms of the crisis of solidarity and desolidarization in the Croatian society. Starting from the set framework and acquired results in the EVS – 2008 wave of study, as well as events in the Croatian society after that year, three hypotheses have been proposed. After an extensive introduction that points out the relevancy of the discussion on the crisis of solidarity and desolidarization in Europe, as well as the history of study of solidarity in the theological perspective in Croatia in recent decades, an analysis of results according to the set hypotheses will follow. On the basis of acquired results for Croatia, the analysis will be carried out in reference to the following three points: social distance, concern for life conditions of some categories of people, and the Church and social problems. The first point, Social Distance, analyses data on categories of people that Croatian examinees do not want to have as neighbours, as well as the examinees´ own attitudes on immigrants. The second point, (Un)Concern for Life Conditions of Some Categories of People, is also the central point of this article. It discusses the measure of solidarity in relation to the concern for life conditions of certain categories of people: people in neighbourhood and region, co-citizens, Europeans, all people in the world, old people, unemployed, immigrants, sick and frail in Croatia. The third point, titled The Church and Social Problems, analyses the extremely important issue in the Croatian Church and society: How muchis the Catholic Church, according to the opinion of Croatian citizens, grappling with social problems in Croatia, i.e. how much is it´s social teaching recognisable. The extensive conclusion first points out the fact that the issue of solidarity and desolidarization of society in Croatia does not have an important place in public discussions, nor is it a subject of wider scientific discussions in relation to rapid changes that are taking place in the Croatian society. In that context, theological discussions on solidarity in Croatia, as well as the analysis of solidarity and desolidarization within the EVS Project, are even more important and can serve as the basis for a wider interdisciplinary discussion on this issue in the Croatian society. The results of the study show that in relation to the social distance in Croatia there has been no significant changes. In other words, most categories of social distance vary comparatively with the tendency of decrease in 2017. The article is also pointing out that, in relation to 2008, there has been a slight increase of those examinees who hold that the Church is providing adequate responses to social problems. Those examinees who are attending the Mass weakly are agreeing with this answer in the largest percent. The important results, demonstrated by the 2017 study, is that the advance of the desolidarization trend in the Croatian society, demonstrated in the 2008 study, has been stopped. Despite the trends that are showing that in the previous period the process of desolidarization of the Croatian society has not continued, it would be wrong to conclude that the Croatian society has overcome the crisis of solidarization. In relation to the future development of Croatia, solidarity needs to be strengthen in various ways. According to the authors, theological-ecclesial contribution to strengthening of solidarity in the Croatian society comes forth from the fundamental postulates of the social teaching of the Church. What is meant by this is the development of awareness of mutuality on individual and social levels as the key moral category on the basis of which solidarity as a virtue can be developed and, especially, solidarity as a moral and social principle in the public life
