Damir Salopek

Darko Nekić

Croatian

Nekić, Darko

Salopek, Damir

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Duje Rendić-Miočević: ILIRI I ANTIČKI SVIJET, Književni krug, Split 1989. U izdanju Književnog kruga iz Splita izašla je 1989. godine knjiga Duje Ren-dića-Miočevića »Iliri i antički svijet«. Ova knjiga je skup od 67 autorovih iliro-loških studija koje se bave raznim tema-ma kao što su povijest, topografija, etno-grafija, kultura, umjetnost, religija (kuJ-tovi) , ekonomija, kovanje novca, te ono-mastika. Knjiga je podijeljena na dva di-jela: l. Iliri i Grci i 2. Iliri i Rim. Prvi dio knjige ima tri poglavlja: l. Prolegomena (2 stu-dije), 2. Illyrica varia (16 radova) i 3. Fontes numismatici (14 studija), dok drugi ima četiri poglavlja: l. Prolegome-na (4 studije), 2. Illyrica varia (14 rado-va), 3. Epigraphico-onomastica (14 studija) i 4. Reditina (3 studije). Pred kraj ovog opsežnog djela nalaze se Epi· legomena s izvornim naslovima radova, mjestima i godinama njihove prve obja-ve te sažecima na engleskom i francu-skom jeziku. Na kraju nam autor daje 92 tabele s bogatim arheološkim materija-lom, slikama ilirskih gradina te jednom kartom. U dvijema uvodnim studijama autor je na početku nastojao razjasniti grčko i rimsko poimanje Ilira. Za Grke Iliri su samo pripadnici ilirskog kraljevstva, dok su za Rimljane to svi stanovnici rimske provincije Ilirik. Za Grke ti Iliri nisu bili barbari jer se spominju u grčkim epigraf-skim izvorima (stela od parskog mramo-ra iz Cirene, stela iz panteličkog mramo-ra itd.), udjelom u pomoći žita iz Cirene u vrijeme gladi te brojnim nosiocima proksenijskih časti. Nadalje nam daje kratku povijest ilirskog kraljevstva od 5. st. pr. n. e. do 168. g. pr. n. e. kad nestaje posljednji ilirski vladar Gencije. Tako-đer, obrađuje ilirsku povijest nakon 168. g. pr. n . e . kada se centri ilirske moći sele na sjever u područje Delmata s kojima će Rimljani voditi dugotrajne i l .uina & (iraeca 5X l)<) mukotrpne ratove sve do propasti Bato-novog ustanka 9. g. n. e. Autor je naglasio da su helenski, heleni-zirani i poluhelenski susjedi utjecali na Ilire u ilirskom kraljevstvu. To se vidi iz strukture naselja i urbanih središta, uvo-đenja i kovanja novca kao sredstva za trgovanje te prihvaćanja određene reli-gijske i kultne tradicije. Nastojeći poka-zati povezanost Ilira s helenističkim svi-jetom ukazao je na srebrne naušnice koje se danas nalaze u prethistorijskoj zbirci Arheološkog muzeja u Splitu (kamo su dospjele nabavkom od privat-nog sakupljača te se ne zna gdje su na-đene). Uspoređujući ih (oblučasta nauš-nica s jantarskim zrnom i čunjaste nauš-nice s figuralnim aplikama) s arheološ-kim materijalom iz japodskih nekropola i radionica (Ribić, Prozor, Jezerine, Ri· pač ... ) Duje Rendić-Miočević je utvrdio da su te naušnice izrađene u nepozna-tim japodskim radionicama. Povezanost Ilira s grčkim svijetom vidi se iz činjenice da su ja pods ke radionice, koje su pozla-ćivale srebrne ukrasne predmete, bile pod utjecajem helenističkih radionica što je vidljivo iz im porta grčkog nakita i predmeta iz Trebeništa i Budve. Osim ovih naušnica povezanost Ilira s Grcima pokazuje nam srebrni zoomorfni nakit iz goričke ostave (Teriomorfni i antro-pomorfni /ili negroidni/ tip naušnica te agrafe u obliku »Heraklova čvora«). Obrađujući epigrafske izvore autor je želio prikazati kako su u izvorima zastu-pljeni ilirski kraljevi (Grabos, Gencije) kao i Iliri koji su dobivali u helenskom svijetu proksenijske časti (Plator, Platir, Pila ... ). Također, Iliri se spominju u epi-tafu isejskom junaku Kaliji, koji je pogi-nuo u borbi s Ilirima. Ovi su kao gusari često uznemiravali stanovništvo isejskih kolonija. Kalijin epitaf je najstariji epi-grafski izvor koji spominje Ilire. Najvaž-niji epigrafski izvor iz doba grčke kolo-nizacije naše obale koji spominje Ilire je Lumbardska psefizma. U tom izvoru osim imena lsejaca ima i imena ilirskog porijekla koja su identična s onim na isejskom natpisu i imenima u isejskim kolonijama (Korkyra Melaina, Salona, Pharos, Epetion, Tragurion) na kopnu. Duje Rendić-Miočević posebno je obra-dio dva epigrafska izvora iz Dalmacije, jedan s otoka Hvara (Pharos - Stari Grad) i drugi iz Salone (Solin) u kojima se spominje ilirsko pleme Jadastina koje se nigdje drugdje ne spominje. Radeći na tim izvorima nastojao je ustanoviti smještaj tog plemena za koje su neki (Bockh, N ovak i dr.) mislili da su stanov-nici liburnijskog grada, a kasnije rimske kolonije Jader. Također, radio je i na Skilakovu »Periplusu« u kojem Skilak opisuje obalu uokolo Sredozemnog mora. U tom djelu pisac spominje rijeku »Katarrhakteros potamos« kao jedinu granicu liburnijskog područja. Radeći na tom tekstu nastojao je ustanoviti koja je to rijeka. Autor je obradio i odnose između Grka i Ilira. Prema njemu, prve veze između ta dva naroda nastaju u vrijeme kada Grci koloniziraju obale Jadranskog mora, te osnivaju Isu (Vis) i Pharos (Sta-ri Grad). Slijedeća etapa bila je osniva-nje ise j skih kolonija Tragurion (Trogir), Epetion (Stobreć) i Salona (Solin). Utje-caj Grka na Ilire vidi se i iz utvrđivanja brežuljaka ili obronaka planina (Asseria - Podgrađe i Varvaria - Bribir), kao i u importu keramike grčkog porijekla (Glasinac u Bosni). Ta se veza može ustanoviti i na osnovi novaca (Monuni-je, Mitilije, Gencije ... ) koji su kovani u ilirskim gradovima (Lissos - Lješ, Sko-dra - Skadar i Rhizon - Risan) pod utjecajem Grka. Na početku drugog poglavlja prvog dije-la knjige Duje Rendić-Miočević donosi »Prolegomena ilirskoj numografiji« gdje daje osnovne obavijesti o ilirskoj numiz-matici (mjesto kovanja, legende i vladar-ske titule i tipove na reversu). Autor se pozabavio novcima ilirskog vladara Joni-ja, koji su izazvali veliko zanimanje hi-storičara (Ljubić, Rački, llrunšmid ... ). Radio je na tipologiji novca ilirskog vla-dara Monunija i porijeklu tog vladara. Uz to veliki interes pokazao je i za novce posljednjeg ilirskog vladara Gencija. Autor je poradio i na plemenskim novci-ma (naročito Labeata, a i Daorsa) koji nisu pripadali ilirskom kraljevstvu, a imaju grčke karakteristike. Njegovu pa-žnju privukle su i emisije novca ilirskih kovnica Lješa (Lissos) i Risna (Rhizon), a naročito se zainteresirao za novac ilir-skog vladara Gencija. Također se bavio pitanjima prekivanja grčko-ilirskog nov-ca koje je naročito karakteristično za Jonijeve novce. Na kraju donosi Epile-gomena »ilirskoj« numografiji u kojoj daje zaključke o ovom velikom poglavlju prvog dijela knjige. Na početku drugog dijela Duje Rendić­Miočević donosi »Prolegomena« gdje daje uvodne napomene o odnosima iz-među ilirskih starosjedilaca i rimskih do-seljenika na područje rimske provincije Dalmacije, te o ulozi tih doseljenika u stvaranju te provincije. Prikazao je i pro-bleme na koje su nailazili rimski osvajači prilikom romanizacije ilirskog stanov-ništva. Autor je obradio i predantička naselja koja su nastavila život poslije rimskog osvajanja (Asseria, Varvaria, Pola ... ). Proučavao je i Dolabelin natpis iz Ja-blanca. U drugom poglavlju drugog dijela knjige autor donosi prikaz religije i kultova ilir-skih zajednica, te ilirske umjetnosti u antičko doba. Proučavajući religiju i kut-tove utvrdio je da ilirska božanstva nose italska imena (Silvan, Dijana, Nymphae i dr.). Uz to su neka božanstva (Medau-rus, Andinus, Vidasus, Thana i Borta) ukorijenjena među starosjediocima, te se štuju vrlo dugo. Glavno božanstvo Ilira bio je Silvan, koji je često prikazi-van na reljefima i to: l. sam, 2. u društvu s nimfama, 3. u društvu s nekim drugim božanstvima i 4. u društvu s nimfama i drugim božanstvima. Autor je prikazao i ilirskog boga Medaura, koji se ne spomi-nje u Iliriku nego izvan njega. Nastojao je ustanoviti da li je spelaeum u Močići­ma kraj Cavtata (Epidaur) služio jedino toO Latina & (;r;wca ~.'-\ Mitrinu kultu ili je bio korišten u nekom drugom kultu (ilirskom). Obrađivao je i ilirsku umjetnost. Tu je posebnu pažnju posvetio reljefima, mo-numentalnim stelama te japodskim osu-arijima (urnama). Ilirsku umjetnost ili kako je naziva »umjetnost u Ilira« teško je, prema njegovom mišljenju, izdvojiti iz cjelokupne grčko-rimske umjetnosti, premda ta umjetnost ima nekih svojih posebnosti. Obradio je i dva reljefa koja su signirana, pa prema tome znamo da su iz klesarske radionice klesara Maksi-mina. To je jedina poimence poznata klesarska radionica na području rimske provincije Dalmacije, mada ih je bilo još, ali imena tih majstora nisu poznata. U trećem poglavlju Duje Rendić-Mioče­vić posebno obrađuje epigrafske podat-ke, a naročito onomastiku. Tako je rade-ći na onomastici nastojao ustanoviti učestalost ilirskih imena na rimskim ka-menim spomenicima. Također je obra-dio onomastička pitanja na području ilirskih plemena Delmata, Liburna i Hi-stra. Uz to je radio i na problemima onomastike koji su povezani s ilirskom kolonizacijom rimske provincije Dakije o čemu govore natpisi na ceratama iz Alburna, (Andueia, Breucus, Lianus, P/ator, Scenobarbus ... ). Autor je obra-dio i porodična i rodovska imena u ono-mastici Ilira (Panes S/ator, Pladomenus Calas, Pladomenus Sera i sl.), te funk-ciju imenaFirmus, Valens i Maximus u romanizaciji ilirske onomastike. Posveti-o je pažnju onomastici Riditina (Aceni-cus, Ant eri us, Acalus, Ales us ... ), te nu-mizmatici kao vrelu za antroponimiju Ilira (Ballaios, Gencije, Agron, Baton itd.). Radio je na epigrafskim spomenici-ma u Rideru - Danilo Gornje kod Šibe-nika (zavjetni žrtvenik i nadgrobni titu-li), te epigrafskim izvorima koji daju nove priloge ilirskoj onomastici na po-dručju ilirskog plemena Delmata (natpis iz Grebaštice, votivni žrtvenik iz Kosora na gornjoj Cetini te nadgrobni titul iz okolice Trogira). l S Latina (.'\: (;racca 5H 10 l U četvrtom poglavlju autor je posvetio pažnju municipiju Rideru i njegovim sta-novnicima Riditima koji pripadaju del-matskoj zajednici. Na Rider je već prije upozorio Theodor Mommsen u Corpus inscriptionum Latinarum, zbog toga što je taj municipij naseljen stanovniš-tvom većinom ilirskog porijekla, a i no-sioci svih upravnih funkcija u municipi-ju bili su Iliri. Duje Rendić-Miočević pokušao je uraditi historijsku rekon-strukciju delmatskog i rimskog naselja. Također donosi dva nova epigrafska izvora iz Ridera. U jednom od njih spo-minje se Princeps municipi Riditarum, dok je drugi jedan dekurionski natpis. Ova knjiga sadržava vrijedan autorov doprinos ilirologiji. On je obradio sve važnije pore ilirskog života. Nastojao je razjasniti mnoge nedoumice koje se jav-ljaju u ranijih autora. Ovo izdanje jedan je od najvažnijih pothvata na području ilirologije u nas, ali u svijetu. Darko Nekić Dragutin Novaković: POJAM NUMEN U RIMSKOJ RELIGIJI, Stvarnost/Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1991. Ako izuzmemo stručne i znanstvene članke iz područja klasične filologije u ne baš velikom i čestom broju časopisa u nas, relativno je malen broj klasično­filoloških rasprava koje se kao cjelovita i sveobuhvatna djela pojavljuju u obliku knjige. Ako se pri tome još radi i o pred-metu koji dosad nije sustavno obrađi­van, tada knjiga pobuđuje našu pozor-nost. Takva je upravo ova o Pojmu nu-men u rimskoj religiji iz pera Dragutina Novakovića. Mnogoznačnost spomenu-tog pojam kroz razdoblja rimske religije, njegov odnos prema ostalim ključnim pojmovima, npr. deus, te značenje nu-mena u kršćanskih autora, tri su osnov-na pitanja rješenje kojih autor smatra zadatakom svoga ispitivanja. Donoseći na početku kronološki pre-gled teorija i shvaćanja pojma numen analiziraju se relevantna djela o rimskoj religiji ili o religiji i svetome uopće te naposljetku neka novija monografska djela o numenu. Međutim, sve izložene teorije imaju parcijalan pristup proble-mu, a taj pristup autor smatra nedostat-nim. Prije prelaska na samo razlaganje D. Novaković donosi etimologiju riječi numen i eksplicira metodu kojom će se služiti. Rješenje će se pokušati naći iz samog teksta i odnosa unutar njega, pri čemu se pod tekstom podrazumijevaju književni tekstovi i epigrafski spomenici rimske civilizacije. Određenje numena autor zatim istražuje na dva plana: na planu forme tj. opsega pojma numen i na planu njegova sadržaja. Kao formalna određenja pojavljuju se numen identiČ· nosti (rustica numina ... Nymphae), nu-men kvalitete nekoga ili nečega (numen !ovis, numina ponti), a numen može biti i nedefiniran ili impliciran kontek-stom. Sadržajno određen numen je bo-žanska moć (numen deorum) i sam bog (male numen amicum). On može biti nosilac ideje oskvrnjenja, veličine, do-brote i zloće, a može imati i neke spo-redne aspekte (numina Zoct, numina Jontis, Caesareum numen, numen arti-um itd.). Na kraju se obrađuju mjesta iz djela kršćanskih autora od Tertulijana do Paulina iz Nole. Ovdje će se pokazati da se numen može odnositi i na pogan-ske bogove i na kršćanskog Boga, ali da je s vremenom pojam numen sasvim isti-snut iz kršćanske religije pojmom deus. Nakon cjelovite rasprave D. Novaković određuje tri temeljna značenja pojma numen. Prvo ga definira kao božansku moć ili volju, kod koje se posebno na-glašava njena virtuelnost; u drugom zna-čenju numen se iskazuje kao bog palite-ističke koncepcije identičan pojmu deus; treće mu je značenje bog monote-ističke koncepcije, npr. kod stoičara i kasnije kao Bog kod kršćana. Prilozi sadrže: Složenice glagola nuo i njibove numeracije; Kronološki popis rimskih autora djela i mjesta na koji· ma se nalazi pojam numen kao i popis relevantnih numeracija u CORPUS INS-CRIPTIONUM LATINARUM i u INSCRIP· TIONES LATINAE SELECTAE te Popis božanstava, ličnosti i geografskih poj-mova koji posjeduju numen. Iz svega rečenog vidljivo je da je knjiga u potpunosti ispunila svoju svrhu. Na temelju bogate građe (analizirano je 680 mjesta iz 60 rimskih i 200 mjesta iz 10 kršćanskih autora) prateći pojam nu-men kroz njegovu povijest i uspoređu­jući ga s pojmovima deus, sacer, vis, voluntas itd. D. Novaković po prvi puta donosi njegovu sveobuhvatnu i cjelovi-tu sliku. Stoga podnaslov djela Uvodna studija za rimsku religiju ne znači skromnost autora u pogledu određenja svoga rada već naprotiv temelj i predu-vjet svakog ozbiljnijeg pristupa razma-tranju rimske religioznosti, koja bi bez pojma numen i bez njegova razjašnjenja u predočenoj knjizi bila nerazumljiva i manjkava u jednoj od svojih bitnih ma-nifestacija. Damir Salopek 102 Latina ~'\:. (iracca .iH 

Duje Rendić-Miočević: Iliri i Antički svijet, Književni krug, Split 1989.;

Dragutin Novaković: Pojam numen u rimskoj religiji, Stvarnost/Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1991.

Duje Rendić-Miočević: Iliri i Antički svijet, Književni krug, Split 1989.;
Dragutin Novaković: Pojam numen u rimskoj religiji, Stvarnost/Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1991.

Duje Rendić-Miočević: Iliri i Antički svijet, Književni krug, Split 1989.; Dragutin Novaković: Pojam numen u rimskoj religiji, Stvarnost/Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1991.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia