GPS telemtry study of red deer in the Banija region

Abstract

U Republici Hrvatskoj telemetrija je rijetko korištena metoda prostornog praćenja divljih životinja koja zasada nije našla primjenu u gospodarenju jelenom običnim kao krupnom divljači koja ima izuzetno važnu ekološku i socio - ekonomsku ulogu u ekosustavu. Tijekom 2018./2019. godine GPS telemetrijskim ogrlicama označeno je 5 jedinki jelena običnog. Cilj ovog istraživanja je obraditi rezultate prvog GPS telemetrijskog praćenja jelenske divljači na području Banije u Sisačko-moslavačkoj županiji kroz izračun područja obitavanja. Područja obitavanja bila su znatno veća nego u drugim istraživanjima te je jedinkama trebalo ca. 30 dana do uspostave stabilnih područja obitavanja. Mogući razlog takvog prostornog ponašanja introduciranih jedinki jelena običnog je stres uzrokovan ispuštanjem životinja iz farmskog uzgoja u otvoreno stanište. Kako bi se dobila objektivnija slika obitavanja navedenih jedinki, analize bi trebale obuhvatiti duži vremenski period i uključiti prirodne i antropogene čimbenike koji mogu utjecati na prostorno ponašanje jedinki.Telemetry is rarely used as a monitoring method for wildlife tracking in the Republic of Croatia, which did not found application in the management of red deer as a large game species that has an extremely important ecological and socio-economical role in the ecosystem. During 2018/2019 season, GPS telemetry collars were deployed on 5 red deer individuals. The aim of this research is to analyse the first GPS telemetry monitoring results of red deer in the Banija region of Sisak-moslavina county through home range estimation. We found much larger home ranges than in other research, while individuals established stable home ranges ca. 30 days after the introduction. A possible reason for such spatial behaviour of introduced red deer individuals may be explained by the stress caused while introducing the farm animals to open habitats. To obtain the actual home range estimates of investigated individuals, future analysis should consider longer time-scale and include natural and anthropogenic factors which may potentially affect the spatial behaviour of individuals