Josip Juraj Strossmayer University of Osijek. Faculty of Education.
Abstract
Cilj je ovoga istraživanja bio prikazati prilagođenost muzeja u Osijeku djeci s teškoćama u razvoju. Muzeji su ujedno i znanstvena i edukacijska središta te se prilagođavaju mijenjajućem sociokulturnom okružju kako se i sama povijest mijenja. Muzej kao takav bi trebao biti prilagođen svima pa tako i djeci s teškoćama u razvoju jer je muzej kulturna ustanova gdje su ljudska raznolikost, prilagodba i napredak najviše vidljivi. Načini prilagodbe uvjeta djeci s teškoćama u razvoju koji su prisutni u muzejima u Osijeku su opisani. Instrument prikupljanja podataka je intervju. Podatci su prikupljeni intervjuiranjem voditelja muzeja uz njihov pristanak. U istraživanju su objedinjena tri muzeja u Osijeku: Muzej Slavonije, Arheološki muzej u Osijeku te Muzej likovnih umjetnosti. Cjelokupnim se istraživanjem željelo doći do saznanja o iskustvu muzeja kod djece s teškoćama u razvoju te mogu li djeca s teškoćama sudjelovati u muzejskim aktivnostima.The aim of the research was to show the real situation of adaptation of Osijek museums to the children with disabilities. Museums are rather scientific and educational centers which adapt to sociocultural environment due to rapidly changing history. Having that in mind, museums should be adjusted to everyone as well to the children with disabilities because museum is a cultural heritage where human diversity, adaptation and improvement are most noticeable. Traditional and innovative ways of adjustment which are present in the museums in Osijek are shown. The study was conducted based on the interview. The study was conducted in three museums in Osijek: Museum of Slavonia, Archaeological museum and Museum of fine arts and is based on information from museum employee by their consent. This study represents a real life experience which children with disabilites may encounter in the museums. Also, if children with disabilities actually can be involved in activities in museums