David Prelogović

Croatian

Prelogović, David

University of Zagreb Repository

Laszlo Forro, prof. na Ecole Politechnique Federale de Lausanne

Repository of Faculty of Science, University of Zagreb

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

László Forró, prof. na École Polytechnique Fédérale de Lausanne1David Prelogović2László Forró, vojvo -danski Ma -dar s hrvatskom putovni-com, ro -den u Bačkom Petrovom selu 1955. godine, jedanje od vodećih svjetskih istraživača u eksperimentalnoj fizicikondenziranih tvari, a posljednjih dvadesetak godina proširioje svoj interes i na biološke sustave. László Forró magistriraoje 1979. godine u Budimpešti, te doktorirao na Sveučilištu uZagrebu 1985. godine. Radio je kao istraživač na Institutuza fiziku Sveučilišta u Zagrebu, Ruhr-Universität Bochum,Fonteney aux Roses i Grenoble u Francuskoj, State Univer-sity u New Yorku te na Columbia University, New York, kaogostujući profesor. Redoviti je profesor na Saveznoj politeh-ničkoj školi u Lausannei (École Polytechnique Fédérale deLausanne) od 2002., gdje je od 2003. do 2009. bio direktorInstituta za fiziku kompleksne tvari.Kroz cijelu svoju izrazito uspješnu znanstvenu djelatnost radio je i sura -divao saznanstvenim institucijama u Hrvatskoj, posebno s Institutom za fiziku i Prirodoslovno-matematičkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu.Znanstvenu je djelatnost započeo mjerenjima i objašnjenjima fizikalnih svojstavakvazi-jednodimenzionalnih organskih i anorganskih vodiča. Nastavio je na visokotem-peraturnim kupratnim supravodičima, od kojih je neke sam sintetizirao. Već se 1991.uključio u ranu fazu istraživanja na vodljivim fulerenima, iz kojih izvire današnja nano-fizika i nanotehnologija te je sam otkrio jedan važan fuleren. Tako stečenu ekspertizuprimijenio je na biosustave mjereći njihova odabrana fizikalna svojstva. Na primjer,odre -divanje optičke vodljivosti orijentiranog nanokonopčića pomoću sinkrotronskog inf-racrvenog mikroskopa, otvorilo je cijeli istraživački program u području bolesti vezanihna amiloide, kao što su Alzheimerova i Huntingtonova bolest te multipla skleroza.Iznimno velik odaziv doživjelo je njegovo opažanje da blizina nanocjevčica znatnoutječe na razmnožavanje živih stanica.László Forró je autor/ koautor preko šesto znanstvenih radova, više poglavlja uznanstvenim knjigama, održao je niz pozvanih predavanja na me -dunarodno prestižniminstitucijama i konferencijama te je bio mentor velikom broju doktoranada. Znanstveniradovi do danas su mu citirani više od dvadeset tisuća puta. Ključ takvog iznimnoguspjeha leži u izboru relevantnih problema vezanih uz njegovo izvanredno intuitivnopoimanje fizikalnih pojava i razumijevanje njihove teorijske obrade, u tretiranju tihproblema najadekvatnijim eksperimentalnim metodama te u sposobnosti da okupljasuradnike i odgaja mlade istraživače, uključujući i mnoge iz Hrvatske.László Forró redoviti je član Ma -darske akademije znanosti, dopisni član Hrvatskeakademije znanosti i umjetnosti3 i inozemni član Srpske akademije nauka te počasnidoktor Sveučilišta u Szegedu, Ma -darska.1 https://lpmc.epfl.ch/2 Autor je student 4. godine fizike na PMF-u u Zagrebu; e-pošta: david.prelogovic@gmail.com3 http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/l_forro26 Matematičko-fizički list, LXIX 1 (2018. – 2019.)Možete li opisati razdoblje života do upisa na fakultet, gdje i kada se javila ljubavi zainteresiranost prema fizici?Ro -den sam u Bačkom Petrovom selu u Vojvodini, a od svoje osme godine živiosam u Subotici gdje sam poha -dao osnovnu školu i Gimnaziju Moše Pijade. Još uosnovnoj školi bio sam dobar u svemu, od povijesti preko književnosti, matematike,fizike. Naravno, u to vrijeme nisam znao što ću dalje te sam otišao kod psihologa natestiranje. Nakon tri dana zaključio je kako sam sposoban za sve. Tako da to nije bilaneka velika pomoć. Kako bih dobio na vremenu, upisao sam prirodoslovnu gimnaziju.Tamo sam ponovo bio relativno dobar, išao na natjecanja iz matematike i fizike. Mojime roditelji nisu bili u stanju financirati za daljnji studij no uspio sam dobiti državnustipendiju i tako završio na sveučilištu Eötvös Loránd u Budimpešti gdje sam upisaofiziku.Odlučili ste doktorski studij obaviti u Zagrebu. Što vas je potaklo da odaberetebaš ovaj grad?Prije dolaska u Zagreb, magistrirao sam u Parizu. U to vrijeme imao sam mnogapoznanstva u Zagrebu i znao sam da se ondje nalazi jedna od najboljih grupa u područjukoje me zanimalo. Dosta toga u isto vrijeme odvijalo se i u Beogradu, Ljubljani, ali neu tom području. Nakon magistriranja 1982. u Francuskoj, prijavio sam se na natječaj naInstitutu za fiziku. John Cooper, Slaven Barišić, Aleksa Bjeliš, samo su neki od kolegas Instituta koje sam poznavao i cijenio. Tako sam se 1982. zaposlio u Zagrebu i 1985.tamo i doktorirao.Bavite se fizikom čvrstog stanja. Zašto ste odabrali baš to područje?To je ponovo bio slučajni izbor. U to vrijeme je u Budimpešti najjača grana fizikebila baš fizika čvrstog stanja. Nakon što sam položio ispit iz čvrstog stanja kod AlfredaZawadowskog, velikana ma -darske fizike čvrstog stanja, zamolio sam ga za savjet i idejušto da radim. On me uputio do George Grünera, koji je radio na jednodimenzionalnimorganskim vodičima i već u to vrijeme bio slavni fizičar. Naravno, na fakultetu samslušao specifične kolegije i ostalih grana fizike, od kvantne teorije polja do astronomijei astrofizike, sve me zanimalo. No u konačnici sam se našao u čvrstom stanju i nijemi bilo krivo jer sam osjećao da bih baš tamo mogao imati najveću mogućnost zakreativnost.Često se od znanstvenika čuje da je za njega svaki od postignutih uspjeha kaodijete, ne može odabrati najdraži. Svejedno, možete li ipak izdvojiti neki najdražiznanstveni uspjeh, ili onaj koji smatrate najutjecajnijim u vašem području?Nezgodno pitanje za odgovoriti. Budući da sam radio dosta stvari, od supravodljivostipa do biofizike, mogao bih reći da u svakom imam neki relativno skroman uspjeh.Recimo u visokotemperaturnoj supravodljivosti, prozirni monokristali od supravodičakoje sam uspio sintetizirati, predstavljali su veliki prodor u tom području. Nakon njihovogotkrića smo temeljem istraživanja provedenih u Americi bili prvi koji su pokazali daje taj tip supravodiča po mehanizmu me -dusobnog vezanja elektrona nekonvencionalanu odnosu na do tada ustaljenu teoriju. Izmjerili smo krivulju tuneliranja elektrona,koja se i dandanas smatra najboljom i najkarakterističnijom krivuljom iz koje se vidikarakteristična simetrija energije elektrona uključenih u pojavu supravodljivosti.Druga stvar koju smatram odre -denim uspjehom bila je sinteza jednodimenzionalnogpolimera sastavljenog od fulerena, C60 loptica. Kada smo ga uspješno sintetizirali,1994. na najvećoj konferenciji u tom području (Kirchberg, Austrija) predstavili smonaše rezultate. Te godine nitko nam nije vjerovao da se radi o polimeru, a već idućegodine 50 % predavanja bilo je na tu temu. Radilo se o velikom otkriću i postignućuMatematičko-fizički list, LXIX 1 (2018. – 2019.) 27koje je bilo sasvim neočekivano, no ipak smo ga uspjeli pronaći i dokazati o čemu seradi.U biološkim sistemima, bili smo prvi koji smo izmjerili mehanička svojstva ianizotropiju mikrotubula, dijelova staničnog kostura. Elementi od kojih se sastojimikrotubula me -dusobno su jako slabo vezani, odnosno preciznije rečeno, modulsmicanja je jako nizak. Nitko do tada to nije izmjerio niti znao, a mi smo u tomeuspjeli. Naše metode mjerenja dinamičkih svojstva nanožica od tada se upotrebljavaju iu mnogim drugim područjima znanosti o materijalima i biologije.Već dugi niz godina vodite laboratorij na EPFL-u u Švicarskoj, radili ste po cijelojEuropi: u Njemačkoj, Ma -darskoj, Hrvatskoj, Francuskoj i Sjedinjenim AmeričkimDržavama, posjetili praktički cijeli svijet. Možete li dati pregled uvjeta rada ipristupa znanosti? Kakva je vaša suradnja s hrvatskim znanstvenicima?Istina, puno sam putovao i radio na mnogim različitim mjestima, to je žrtva kojučovjek mora napraviti ako želi biti ozbiljan u znanosti i nešto postići. Možda samnajbolju radnu atmosferu imao baš u Zagrebu na Institutu za fiziku jer sam u to vrijemetek doktorirao, imao veliku motivaciju i jako dobru sredinu u kojoj su eksperimentalci iteoretičari blisko sura -divali. Recimo s Johnom R. Cooperom sam radio u Zagrebu, gdjesmo objavili i moj prvi članak u časopisu Nature. Nismo imali velika sredstva, ali ipakje bilo moguće mnogo napraviti uz dobru ideju.Slika 1. Prof. László Forró sa suradnicima i doktorandima 2001. g. me -du kojima je njih četveroiz Hrvatske. S lijeva nadesno: Andraš Kiš (peti u prvom redu), Mirko Milas (drugi),Slaven Garaj (treći), Neven Barišić (šesti u drugom redu).Više nego bilo gdje drugdje, utrka za rezultatima i snažna motivacija prisutna je uAmerici. Postoji neprestana želja da se nešto postigne. Kao primjer, kada sam radiou Stony Brookeu, u američkom nacionalnom laboratoriju Brookheaven, parkiralište je inedjeljom navečer bilo krcato, svi su dolazili na posao bez da ih itko tjera, s velikommotivacijom prema radu i uspjehu. Dok je s druge strane u Laussani rad subotom inedjeljom zabranjen općenito, a kamoli navečer. Različite države su različito ustrojene– u Švicarskoj se znanost najbolje i sve više financira, ali ipak nedostaje ta izraženamotivacija kakva je prisutna u Americi.U Laussani imam puno kontakata i suradnji s kolegama iz Ma -darske i Hrvatske.Najbolji studenti dolaze k meni u Švicarsku i trenutno su mnogi od njih na dobrimpozicijama širom svijeta. Jako volim i cijenim kolege na svim područjima i nastavljamsuradnju kadgod mogu.28 Matematičko-fizički list, LXIX 1 (2018. – 2019.)Slika 2. Diskusija prof. Lászla Forró (u sredini), na Institutu za fiziku u Zagrebu, s vrsnimteorijskim fizičarima u području fizike krute tvari prof. dr. Ivom Batistićem (PMF Zagreb)i dr. sc. Eduardom Tutišem (IF Zagreb).Slika 3. Prof. László Forró (EPFL, Lausanne) sa suradnicima laboratorija za fiziku transportnihpojava Instituta za fiziku.3 Stoje slijeva nadesno prof. dr. László Forró, dr. sc. Eduard Tutiš, dr.sc. Ana Smontara i dr. sc. Petar Popčević (Institut za fiziku, Zagreb) i prof. dr. Neven Barišić(TU Beč i PMF Zagreb). Čuče prof. dr. sc. Ante Bilušić (PMF Split), dr. sc. Kristijan Velebit(Institut za fiziku, Zagreb) i prof. dr. sc. Ivo Batistić (PMF Zagreb).Glavni ste pokretač konferencije “From Solid State to Biophysics”4 , koja se već podeveti put održavala u Cavtatu. Koja vam je bila glavna motivacija u tome i kakovidite njenu budućnost?Ideju da pokrenem konferenciju dobio sam još 1978. dok sam bio student četvrtegodine fizike u Budimpešti. Moj mentor me savjetovao da odem na konferenciju uDubrovnik, koja se održavala na temu jednodimenzionalnih organskih vodiča. Kako samimao i jugoslavensku putovnicu, mogao sam bez ikakvih problema otići i imati priliku3 http://condensed-matter.ifs.hr/4 http://dubrovnik.epfl.ch/Matematičko-fizički list, LXIX 1 (2018. – 2019.) 29vidjeti legende fizike čvrstog stanja onog vremena (poput Gork’ova, Dzyaloshinskog,Friedela, Johna Bardeena). Predavanje koje mi je ostalo u sjećanju bilo je vezano zaizolator poliacetilen. Alan J. Heeger pokazao je jednostavan električni krug s bakrenomžicom, baterijom i lampicom, gdje je jedan dio kruga bio zamijenjen poliacetilenom.Kada je spojio strujni krug, lampica je počela svijetliti, iako ne bi smjela, budući da jepoliacetilen kao izolator trebao prekinuti tok struje. Svi su u tom trenu pomislili da jeto varka, ali za mene je to bilo iznimno iskustvo jer sam shvatio da i za najveće umove,nije sve evidentno. Svi su, uključujući i nobelovca Johna Bardeena, bili time iznena -deni.Uz to je taj doga -daj tako -der bio jedan od prekretnica moje odluke da se bavim fizikomčvrstog stanja te sam odlučio da u budućnosti pokrenem konferenciju baš u Dubrovniku.Usput rečeno Alan Heeger je deset godina kasnije za taj pronalazak poliacetilena dobioNobelovu nagradu.U ono vrijeme konferencija se održavala u hotelu Libertas, koji je bio srušen zavrijeme rata. Godine 2002. pokrenuo sam prvu konferenciju, ali ne na temu organskihpoluvodiča, već na modernu temu poveznice fizike čvrstog stanja i biofizike. Naime,pošao sam tim putem, krenuo iz fizike čvrstog stanja, a svoju aktivnost proširio dobioloških materijala.Slika 4. Prof. dr. Davor Pavuna (EPFL, Lausanne), dobitnik Nobelove nagrade za fiziku,Pierre-Gilles de Gennes i prof. dr. László Forró (EPFL, Lausanne) na me -dunarodnojkonferenciji “From Solid State to BioPhysics III” u Cavtatu 2006. g.Ove godine održana je deveta po redu konferencija i nadam se da će se tainterdisciplinarna suradnja nastaviti i nakon što predam organizacijsku štafetu mojimstudentima i kolegama. Za to zasigurno ima prostora i potrebe jer kroz tu suradnjuučimo i oplemenjujemo jedan drugoga.Možete li čitateljima Matematičko fizičkog lista, od kojih su mnogi srednjoškolci istudenti puni entuzijazma prema znanosti, dati svoj savjet za njihov budući život uznanosti.Moraju biti motivirani jer to je jedan od najboljih izbora. Danas imamo sve virtualno– što je jako šareno, jako primamljivo itd. Ali na kraju krajeva, netko će morati neštoproizvoditi, nešto napraviti. I baš oni koji ozbiljno shvaćaju matematiku, fiziku i ostaleprirodne znanosti, bit će oni koji će nešto napraviti u budućnosti.30 Matematičko-fizički list, LXIX 1 (2018. – 2019.)

Laszlo Forro, prof. na Ecole Politechnique Federale de Lausanne

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

University of Zagreb Repository

Repository of Faculty of Science, University of Zagreb

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia