DRAGO PRGOMET

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

386Prof. dr. sc. ZVONIMIR KRAJINA(12. 1. 1923. – 10. 8. 2010.)Dana 10. 8. 2010. godine rastali smo se od dugogodi{njeg u~itelja, suradnika, kolege, predstojnika Klinike, dekana Medicinskog fakulteta, rektora, ali sve to mo`emo svesti u dvije tako prepoznatljive rije~i: profesora Krajine. Bogati `ivot profesora Zvonimira Krajine zapo~inje 12. 1. 1923. godine u [ibeniku. Medicinski fakultet zavr{ava u Zagrebu 1946. gdje je obavio i lije~ni~ki sta`, a cijeli njegov radni vijek bio je vezan za Kliniku za bolesti uha, nosa i grla na [alati gdje pola`e specijalisti~ki ispit 1950. Godine 1961. obranio je doktorsku disertaciju. Izvanred-nu znanstvenu i stru~nu karijeru obilje`it }e izbor za redovitog profesora Medicin-skog fakulteta. Dugogodi{nju impresivnu karijeru u Klinici zavr{ava kao njezin predstojnik u razdoblju od 1971. do 1986. godine i s tog mjesta odlazi u vi{e nego zaslu`enu mirovinu.^ovjek izuzetne energije, dru{tveno anga`iran, ~lan Akademije medicinskih znanosti Hrvatske od osnivanja i njezin dopredsjednik u dva mandata, u dva man-data dekan Medicinskog fakulteta i rektor Sveu~ili{ta u Zagrebu, po~asni ~lan Eu-ropskog i Ameri~koga rinolo{kog dru{tva, ~lan Austrijskog, Njema~kog, Brazil-skog i Gr~kog dru{tva otorinolaringologa. Dobitnik je Republi~ke nagrade za zna-nost »Ru|er Bo{kovi}«, Republi~ke nagrade za `ivotno djelo. Bio je otorinolarin-golog koji je podjednako znao i vje{to operirao sva podru~ja glave i vrata. Utemeljitelj je poznate Zagreba~ke {kole rekonstruktivne kirurgije grla. Izuzetan organizator, predava~. Profesor emeritus. I tako bismo mogli nabrajati u nedogled. Njegova je `e|a za znanjem bila neuta`iva. Bio je svestran, za sve se zanimao, posjedovao enciklopedijsko znanje. Sebi nije pridavao veliko zna~enje, a bio je nestrpljiv prema onima koji su poluistine i la`no znanje prodavali za zadnju mudrost.Odlikovao se rijetkim talentima – znanstvenom pronicavo{}u i kirur{kom spretno{}u koju je krasila hrabrost. Hrabrost koja je grani~ila s ne tako rijetko potrebnom kirur{kom drsko{}u s kojom se nije oklijevao uhvatiti u ko{tac s najkomplici-ranijim kirur{kim izazovima. Bio je velik zagovornik uvo|enja novih metoda temeljenih na znanstvenim i eksperimentom dokazanim ~injenicama u kirurgiju glave i vrata. Prvi je primijenio laser u kirurgiji glave i vrata i organizirao prve eduka-cijske te~ajeve iz kirurgije nosa i onkokirurgije za kolege s prostora ovog dijela Europe.Smrt prof. Krajine nanijela je svima koji su ga dobro poznavali, osobito njegovoj obitelji, veliku bol. U takvim trenucima ra|a se sumnja u smisao ljudskog djelovanja te se pitamo: Je li anga`man na radnome mjestu primjeren? Jesu li hitni poslo-vi koje trebamo obaviti doista toliko hitni ako se suo~imo sa smr}u? Jesu li odricanja koja zbog svog posla name}emo sebi i svojoj obitelji opravdana kada znamo da }emo se jednom morati odre}i jedni drugih, dok nas vje~nost ponovno ne sjedini. Na{ je `ivot dar, dobro koje nam je povjereno i s kojim moramo bri`no postupati. No, i savjesnost, pouzdanost i `ar s kojim se posve}ujemo poslu dar su koji je sastavni dio na{eg `ivota. A tko je to bolje znao i u djelo provodio od na{eg profesora Krajine! U ~etrdeset godina svojega rada u Klinici pokazao nam je kako izgleda ispunjen `ivot, borba za struku, znanstvenu ~estitost i u~enje. Iza njegove katkad suzdr`ane vanj{tine u biti se krila osje}ajnost. Njegovo je djelovanje bilo usmjereno k jednoj `elji: da svu svoju snagu iskoristi na dobrobit onih s kojima je vezan.A kao znanstvenik znao je da od svih granica koje su ~ovjeku postavljene u mladosti pa tako i najdubljoj starosti, smrt je kona~na. Pomisao na smrt nije mu bila strana. Svojevremno je pisao: »Mnogo sam toga do`ivio u svome `ivotu. Bilo je potresnih trenutaka u stru~nom radu i privatnom `ivotu. ^udno je koliko prilika i neprilika do`ivimo u tako kratkom ljud-skom vijeku, a ipak ostajemo `ivi i na neki na~in zadovoljno ~ekamo svr{etak. @ivota koji je za mnom sje}am se kao zbira doga|aja u kojem su glavnu ulogu imali oni zbog kojih sam izabrao svoje zanimanje i radio ~itav ` ivot. Odlazim zadovoljan {to sam po{tivanjem svoje Hipokratove prisege zadovoljio nebrojene svoje pacijente.« On je kao zreo ~ovjek u smrti na neki na~in vidio utjehu. Zato znamo da je njegova du{a spokojna dok nas gleda kako stojimo nad njegovim grobom. »Eh vi, stojite tu a koliko jo{ posla u Klinici imate!« sigurno bi nam rekao u svome prepoznatljivom radoholi~arskom duhu.Stoga bih Vam, po{tovani profesore, Vama koji ste nas napustili, posljednji put htio uputiti rije~i zahvale u ime svih nas: zahvaljujemo Vam na primjeru koji ste nam pokazali svojim odgovornim ispunjavanjem obveza. Zahvaljujemo Vam {to ste nam uvijek savjetom i djelima bili spremni pomo}i. Zahvaljujemo na Va{oj nepokolebljivoj odanosti struci, pacijentima, kolegama, jednom rije~ju na{oj Klinici. Zahvaljujemo {to ste nas u~ili da smisao `ivota ne tra`imo samo u materijalnim vrijednostima, ve} i u zalaganju za druge `ivotne vrijednosti.Na koncu, ne{to osobno. Nekoliko tjedana nakon {to sam postao predstojnik Klinike, posjetio sam profesora i razgova-rali smo o Klinici. Oti{ao sam u posjet o~ekuju}i kurtoazni razgovor s ostarjelim profesorom, zabrinutim isklju~ivo za svoje zdravlje i puno rupa u sje}anjima. Zatekao me je odmah svojom, pomalo {eretskom konstatacijom: Znao sam da }e{ jednom In memoriamObituaries387Lije~ Vjesn 2010; godi{te 132 In memoriambiti predstojnik, ali ne tako rano! Ostao sam duboko zate~en pronicavo{}u i precizno{}u kojom je poput skalpela analizirao stanje u Klinici za koju je `ivio i 20 godina nakon odlaska u mirovinu. Nesebi~no je podijelio svoja iskustva vo|enja Kli-nike i dao dobrih savjeta od kojih su mnogi i danas primjenjivi. Potpuno je razumio potrebu temeljitog obnavljanja Klinike, a da mu nije bilo strano preseljenje na Rebro i rad u novim suvremenim uvjetima, potvr|uje i njegov dolazak na sve~ano otvaranje Klinike. Time je svojim nasljednicima jasno dao do znanja da sebi~ni, osobni interes ne mo`e biti iznad interesa Klinike. I nakon toga, bio nam je ~est gost i u kona~nici u na{oj, u svojoj je Klinici zavr{io svoj prebogati `ivot.Hvala Vam! Djelatnici Klinike Vas ne}e zaboraviti jer ostaje zahvala i po{tovanje.Rastankom od profesora Krajine odajemo po~ast ~ovjeku koji }e ostati upisan vje~no u srcima njegovih najbli`ih, vje~no u sje}anju njegovih kolega, vje~no kao velikan u hrvatskoj medicinskoj povijesti. Odajmo mu po~ast kao jedinstvenom ~ovjeku.Po~ivao u miru Bo`jem!Drago PrgometDr. FRANC ROZMAN(17. 7. 1947. – 30. 7. 2010.)Franc Rozman, doktor medicine, specijalist radiolog, ro|en je 1947. godine u Pan~evu. Od 1949. `ivio je s roditeljima u Zagrebu, gdje se {kolovao, i 1973. godi-ne zavr{io medicinski fakultet.Nakon zavr{enog studija zaposlio se u Lendavi, polo`io stru~ni ispit, a potom je radio kao lije~nik op}e medicine i ravnatelj Zdravstvenog doma u Lendavi.U Pulu je doselio s obitelji, suprugom Bo`anom i sinom Filipom 1977. godine, kada se zaposlio u Garnizonskoj ambulanti, a potom u Vojnoj bolnici u Puli. Za to vrijeme specijalizirao je radiologiju i od 1984. do 1991. godine radio je kao radio-log u istoj bolnici. Od 1992. do 1994. radio je kao radiolog u Domu zdravlja Pore~. Privatnu ordinaciju u Puli otvorio je 1994. godine, a u njoj se uglavnom bavio ultrazvu~nom dijagnostikom, za koju se stru~no usavr{io.Volio je svoj posao, radio ga je savjesno i stru~no, na zadovoljstvo svojih paci-jenata. Po{tivao je svoje kolege, starije i mla|e, one koje rade u bolnicama, kao i one koje rade u ambulantama. Uva`avao je i koristio njihova stru~nja mi{ljenja i savjete. Nastojao se i sam stalno stru~no usavr{avati.Osim poslu, bio je posve}en svojoj u`oj i {iroj obitelji, a njegovao je i mnoga prijateljstva.Bio je pa`ljiv suprug, otac i djed. Djed je postao 2007. godine. Neizmjerno je volio svoju unu~icu Natali, s kojom se igrao i s njom razgovarao kad god je stigao, a kojoj }e njen prerano izgubljeni djed jako nedostajati.Franc, svima }e{ nam neizmjerno nedostajati!Slavica Bati~i}388In memoriam Lije~ Vjesn 2010; godi{te 132Dr. [IME GREGOV(24. 8. 1942. – 11. 1. 2010.)[ime Gregov, dr. med., specijalist op}e i obiteljske medicine, nakon kratke i te{ke bolesti, iznenada nas je napustio 11. 1. 2010. On pripada generaciji lije~nika koji su svoj poziv uzdigli iznad profesije. Cijeli svoj radni vijek proveo je u teren-skoj ambulanti op}e medicine u Ra`ancu poma`u}i drugima, bez obzira na radno vrijeme, ne {tede}i sebe, uvijek na raspolaganju bolesnima.Podrijetlom Pre~anin s otoka Ugljana, ro|en je u Zadru 24. 8. 1942. Djetinjstvo je proveo u Preku na otoku Ugljanu gdje zavr{ava pu~ku {kolu, potom i realnu  gimnaziju u Zadru. Odlazi u Rijeku na studij medicine, koji zavr{ava 1971. godine. Nakon pripravni~kog sta`a radi kao zamjena u ambulantama u Zadru, Posedarju i Kalima. Stalno zaposlenje dobiva 1973. u zdravstvenoj stanici Ra`anac. Poslije-diplomski studij i specijalizaciju op}e/obiteljske medicine zavr{io je na Medicin-skom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu (1981.).Kao ravnatelj zdravstvene stanice na podru~ju koje je prometno izolirano, gdje dio naselja nema elektri~nu i vodovodnu mre`u, uporno provodi akcije suzbijanja zaraznih bolesti, tuberkuloze, sanitacije bunara i domova. Ambulantnim »fi}om« obilazi nepokretne bolesnike, a kada bi vozilo stalo u blatu seoskih cesta, do paci-jenata je nastavljao pje{ice, katkad u mrkloj no}i tra`e}i baterijskom svjetiljkom put do bolesnika. Velebitske bure, poznate po svojoj snazi, ~esto bi zamrznule nor-malan `ivot ovda{njih ljudi, ali i u tim surovim uvjetima dr. Gregov bi na stra`nje sjedalo »fi}e« naslagao kamenje, ~ime bi vozilo osigurao od prevrtanja i krenuo bi u ku}ne posjete. Kao jedini lije~nik na ovom terenu bio je pripravan 24 sata na dan, radnim danom, vikendom i praznikom, u vremenu kada nije bilo mobilne telefonije, nego su se hitni pozivi ~ekali uz fiksni telefon bez mogu}nosti udaljavanja iz lije~ni~kog stana ili ambulante. Godinama nije bio na godi{njem odmoru jer nije mogao osigurati zamjenskog lije~nika budu}i da su kolege izbjegavali rad u ovoj izoliranoj ambulanti.U vrijeme Domovinskog rata organizira zdravstvenu za{titu u ratnim uvjetima, radi u uvjetima op}e opasnosti, cestovnih barikada i kontrola. Boji{nica je bila udaljena deset kilometara od ambulante koja ni u najte`im ratnim uvjetima nije pre-stajala s radom, a nalazila se na jedinom cestovnom koridoru izme|u Sjeverne i Ju`ne Hrvatske preko otoka Paga te je dr. Gregov sa svojom ekipom svakodnevno izlazio na intervencije prometnih nesre}a koje su zbog poja~anog prometa bile ~este. U vrijeme ratnih operacija na Velebitskom podru~ju organizirao je prihvat ranjenika koji su morskim putem stizali iz Starigrada i Selina. Pri Kriznome sanitetskom sto`eru Zadar jedan je od inicijatora osnivanja ratne bolnice »[i{ka« na Pagu, potom u Lukovu [ugarju. U jesen 1991., prilikom srbo~etni~kog napada na Posedarje, organizirao je evakuaciju stanovni{tva, bolesnih i nepokretnih osoba. Nakon povla~enja stanovni{tva, vratio se u svoju ambulantu gdje pru`a pomo} ostalim civi-lima i pripadnicima Hrvatske vojske. Nakon zavr{etka »Oluje« radio je u ambulantama Obrovac i Udbina, dok se u tim podru~jima nisu formirali zdravstveni timovi.Reorganizacijom pripravnosti za ambulante Starigrad, Ra`anac i Posedarje 2000. godine ukida se pripravnost lije~nika, a hitne slu~ajeve preuzimaju lije~nici iz ovih ambulanta koji imaju de`urni punkt u ambulanti Posedarje. Ovom organiza-cijom nakon 24 godine prestaje pripravnost dr. Gregova, mo`e se izvan radnog vremena slobodno posvetiti svom hobiju: brodogradnji i moru. Samostalno je izgradio tri drvena broda, replike starih ribarskih gajeta i pasara, ~ije je slike ponio iz svog djetinjstva kada je pomagao nadaleko poznatim bodulskim kalafatima. U vi{e navrata kao zaslu`nom kolegi ponu|en mu je premje{taj u ambulantu na zadarsko gradsko podru~je, ali je ostao vjeran svojim pacijentima i odbio je premje{taj.Nakon odlaska u mirovinu 2008. godine i dalje je aktivan, obavlja mrtvozorstva, povremeno de`ura u ambulanti Pose-darje gdje njegovi dugogodi{nji pacijenti strpljivo ~ekaju njegovo de`urstvo, `ele}i da ih upravo dr. Gregov pregleda i  savjetuje.Osobito je volio dru`enja s kolegama na stru~nim skupovima gdje je stalno nagla{avao va`nost obiteljskog lije~nika kao temelja zdravstvene za{tite. Aktivan je u Zboru lije~nika, sudjeluje u brojnim kulturno-umjetni~kim doga|ajima, ~lan je Hrvatskoga lije~ni~kog pjeva~kog zbora u Zadru i ~lan je Op}inskog vije}a Ra`anac u dva mandata.Za dugogodi{nji humanitarni rad na polju zdravstvene za{tite 2008. godine dobio je Nagradu za `ivotno djelo op}ine Ra`anac sa zlatnim grbom.Dok se borio s te{kom bolesti na Hematolo{kom odjelu Interne klinike KB Rebro, nije ga napu{tala nada, bio je strpljiv i nenametljiv pacijent, a najte`e ga je poga|alo izolacija od obitelji i prijatelja. U rano sije~anjsko jutro njegovo je tijelo pokleknulo, ali lijepe uspomene i sje}anja na njega ne blijede i uvijek }emo se sje}ati svoga dragog kolege.Iza dr. Gregova ostala je supruga Jasna, k}eri Tamara i Marija, po struci stomatolog i ginekolog koje su ljubav prema medicini naslijedile od oca.Na zadnje po~ivali{te uz kolege i prijatelje, svoga likara i bodula ispratile su generacije njegovih pacijenata {to najbolje pokazuje kakav je ~ovjek bio dr. Gregov.Hvala mu na svemu i neka mu je laka hrvatska gruda.Robert Karlo

Prof. dr. sc. ZVONIMIR KRAJINA (12. 1. 1923. – 10. 8. 2010.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia