Članak je ponešto prerađeno istoimeno priopćenje sa skupa Psihoterapija i nove tehnologije, održanom u Kliničkoj bolnici Vrapče u Zagrebu 1.6.2018. Ubrzani razvoj i najšira uporaba novih tehnoloških pomagala u komunikaciji predstavlja izazov u smislu promjena temeljnog psihoterapijskog okvira (settinga). Autor navodi promišljanja i pitanja nastala na temelju više od deset godina eksperimentiranja s terapijom online u vlastitoj kliničkoj praksi. Zaključak je da se supervizije na daljinu odvijaju bez ikakvih poteškoća, a okvir psihoanalitičke psihoterapije licem-u-lice se lakše održava u ovom novom obliku komunikacije tepareuta i pacijenta nego li onaj klasične psihoanalize na kauču, koji je ipak moguć u određenim uvjetima.
Ne bi trebalo upasti u zamku uspoređivanja psihoanalitičkih terapija u fizičkoj prisutnosti analitičara i analizanda sa onima „na daljinu“ u smislu što je bolje. To su jednostavno drugi mediji terapije pri čemu o ovom drugome imamo tek ograničeno iskustvo. Tehnologija u 21.
stoljeću nepovratno mijenja naše živote i modele komunikacije, što ni psihoanaliza ne može ignorirati ako želi opstati u „novom svijetu“.This article is a somewhat adapted presentation with the same title from the conference “Psychotherapy and New Technologies” held at the Clinical Psychiatric Hospital Vrapče in Zagreb on June 1, 2018. Rapid development and extensive use of technological gadgets in new forms of communication present a challenge in redefining and changing the fundamental psychotherapy settings. The author presents his own deliberations and questions based on more than 10 years of experience in clinical practice at experimenting with new forms of online communication. The conclusion is that remote supervisions proceed without difficulties, while online psychoanalytic psychotherapy face-to-face can be maintained more easily in this new form of communication than the classic ‘couch’ psychoanalysis that is nevertheless possible in certain conditions. We should not fall into the trap of comparing the
quality of psychoanalytic therapy in the physical presence of an analyst and analysand with that of remote therapy; they are simply different forms of therapy, whereby our experience in the latter is only limited. The technology of the 21st century is irreversibly changing our lives
and modes of communication, which is a fact that psychoanalysis cannot ignore should it seek to survive in the “New World.
