Zlatko Kudelić

Croatian

Kudelić, Zlatko

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

C!Uopis za suvrunenu povijest 24 (•l)J· t-312 (1992} »Sveti sinod često gubio objektivna etička • mjerila prema zločinu, a Srpska pr„vo'slavna· crkva se javljala samo kad je, droge optulcivala zbog zločina i genocida nad srpskim narodom, dok je prefućivala stradanja· • Srba od· istih-vlasti s kojim.. je surađivala tokom okupacije« (str, 262). Nakon dolaska · nove vlasti 1944. godine .Srpska pravoslavna crkva ponove, · je pozvala stanovništvo na JojaJnost, zaboravivši na svoje izjave lojalnosti poraženima u ratu. Zbog svih argumenata koje je autor iznio o djelovanju Srpske pravoslavne crkve u ratu ovo se djelo mofo preporufoi 'široj foalačkoj publici jer otkriva i dosad nepoznate činjeriiCe. Zlatka Kudelić ELEMENT A MONTENEGRINA I.: Crnogorski narod i srpska poli-tika gmocida nad njim, Cetinje 1990., 284 str. II. Crnogorska pravo-slavna crkva, Cetinje 1991. , 184 str. U izdanju Crnogorskoga federalističkog pokreta pojavile su se dvije knjige zruumvenih radova i dokumenata koje - obrađuju problematiku srpsko-crnogor-skih odnosa kroz stoljeća sve do suvremenih političkih zbivanja. Prva od tih .dviju knjiga, pod naslovom Crnogorski narod i srprka politika genocida nad njim, bavi se problematikom političkih odnosa Srbij" i Crne. Gore od stvaranja srednjovjekovnih država do današnjih političkih odnosa, posebno naglašavajući kontinuitet crnogorske državne tradicije, te crnogorsku vjersku i kultu.mu posebnost, i ukazujući na metode kojima se koristila velikosrpska politika kako bi negirala državnu i kulturnu posebnost crnogorskog naroda i njegove države. Na p~četku knjige nalaze se znanstvene raspraV'e u kojima su autori prikazali probleme crnogorske državnosti, autokefalnosti Crnogorske pravoslav-ne crkve, te metode kojima je srpska politika pokušala uništiti državnu i kul-turnu posebnost Crne Gore. U tekstu ~o crnogorskom narodu i kontinuitetu njegove države« Rado.slav Rotković prikazuje politički razvoj Crne Gore, dokazujući kako je već u X. stoljeću moguće utvrditi postojanje jasno formirane Dukljanske kne~evine. Osvajanja Nemanjića . nisu dovela do gubljenja identiteta tadašnje Zete, koja se i vjerski razlikovala od Raške; jer je bila rimokatolička. Kao jedinu posljedicu srpske ekspa.nzije na Zetu autor ističe stvaranje pravoslavnih episkopija na njezinu teritoriju. Ukazujući na razlike između Raške i Zete, Rotković je na temelju analize izvora i djela koja su se bavila seobom Slavena zaklju~io kako Srbi i Crnogorci nisu istoga porijekla: prema njegovu mišljenju Crnogorci ,po-tječu iz slavenskog vala, koji je na Balkan došao sa sjeverozapada. U tekstu pod -naslovom »Crnogorski narod i njegovi potuđenjaci• Danilo Ra-dojević razmatra, kako je službena srpska politika negirnla crnogorski narod i njegovu kulturnu baštinu. Primjer za to . je tvrdnja kako je crnogorski narod dio srpskog naroda zbog toga što pripada pravoslavnoj vjeri, i sintagma •srpske 296 OCJENE I PRIKAZI 289-JDS zemlje~ kojom se srpski političari i znanstYcn1c1 koriste za Crnu Goru, iako ' ona ima sasvim drugo značenje u izvorima srednjo·vjekovne Srbije. Govoreći o politici Srbije prema Crnoj Gori u XIX. stoljeću, Radojević objašnjava kako je srpska vlada slala u Crnu Goru ljude obrazovane u Srbiji da bi oni svojim · djelovanjem omogućili ostvarenje velikosrpskih planova. Crna Gora, podsjeća on, una je u Kraljevinu SHS jednostranom voljom Srbije, a ukidanjem Crno- ,. gorske pravoslavne crkve, koje je provedeno nekanonski, te svojom ideologijom svetosavlja, srpski je režim u Kraljevini SHS pojačao napore za srbizaciju Crne Gore. Isti autor u članku »Autokefalna Crnogorska pravoslavna crkvatt prikazuje glavne povijesne događaje ptesudne za razvoj crkvene organizacije u Crnoj Gori. Napominjući kako je pravoslavlje u Zeti nametnuta silom, dokazuje da s.u Nemanjići podržavali -katolicizam u svojoj državi samo zbog političkih interesa, dok-su zakonima ograničavali pa i :zabranjiyali širenje kato-Jicizma. Nastanak Crnogorske pravoslavne crkve on povezuje s osnivanjem Cetinjskog manastira u vrijeme Ivana Cmojcvića, a kasniju vlast crnogorskih vladika sa linjenicom da je posljednji Crnojcvić predao duhovnu i svjetovnu vlast u ruke cetinjskog mitropolita. Bitnu razliku između Crnogoi-ske pravo--slavne crkve i Srpske pravoslavne crkve autor vidi u tome što je crnogorski, narod, predvođen svojim mitropolitima, pokrenuo borbu protiv Turaka, te tako načinio prve korake prema aurokefalnosti svoje crkve, dnk je Pećka patrijar-šija u sklopu turskoga državnog sistema vidjela mogućnost proširenja na kato-ličko područje pod turskom vla;ću. Ukidanjem Pećke patrijaršije omogućeno je i formalno osamosta1jivanje Crnogorske pravoslavne crkve, I:znoseći velik broj argumenata za samosta1nost Crnogorske pravo;Javne crkve, autor napo-minje kako je ukidanje autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve bilo pro-vedeno nekanonski, jer je takvu odluku mogao donijeti s~mo crnogorski knez. O crnogorskom jeziku opiiran je tekst napisao Vojislav Nikčević. U većem dijelu knjige uredništvo donosi niz odabranih tekstova koji argumentirano goYore o problemu odnosa i sukoba srpske ideje o stvaranju Velike Srbije s nastojanjem crnogorskih političkih krugova da se očuva posebnost Crne Gore. Druga knjiga odnosi se na pitanje postojanja autokefalne Crnogorske pravo-slavne crkve, njezina po~ijesnog razvoja i odnosa s Pećkom· patrijaršijom. Pod naslovom Crnogorska pravoslavna crkv4 objavljeni su radovi sa znanstvenog skupa o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi održanog na Cetinju 1990. godine, i velik broj dokumenata koji potvrđuju autokefalni položaj Crnogorske pravo-slavne crkve kroz stoljeća. Za općenito razumijeval'1je i upoznavanje problema nepriznavanja i ukidanja autokefalnosti Crnogorske pravosk1-Yne crkve važan je tekst Sretena Zekovića »lstorijske pretpostavke i političko-nacionalni motivi poricanja i obnavljanja Crnogorske pravoslavne crkve«. U njemu autor nagla-~ava negativne karakteristike politike Srpske pravoslavne crkve, a sam.o-stal-nost Crnogorske pravoslavne crkve povezuje sa činjenicom da su njezini poglavari stajali na ~elu borbe protiv turskog neprijatelja. Posebnost Crnogorske pravo-slavne crkve vidi se, prema Zekoviću, u tome što crnogorske vladike· bira Crno-gorski narodni zbor. Odbijajući prigovore o ~nekanonskoj autokefalnosti«; Ze-ković u njima vidi sredstvo negiranja samostalnosti i posebnosti crnogorskog naroda i njegove crkve, a svetosavlje označuje kao i.agresivnu i imperijalnu svijest velikodržavnog srpskog pravoslavlja nemanjićkog perioda(<. 297 časopis za. suTrcmcnu po'fijcsc 2-i (3), 1-312 (1992) U tekstu »Autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva« Danilo Radojević osvrće se na osnivanje Cetinjskog manastira, označujući taj događaj presudnim za p9litički život Crne Gotc i njezinu crkvu. Period obnavljanja Pećke patrijaršije (1557. do 1766.) smatra vremenom u kojemu se Crnogorska pravoslavna crkva pretvorila u narodnu crkvu. Stavljajući se na čelo borbe protiv Turaka, ona je pokazala samostalan ,status, jer se distancirala od Pećke patrijaršije. Navodeći primjere koji potvrđuju poseban položaj Crnogorske pravoslavne crkve, Rado-jević označuje vrijeme nakon 1918. godine razdobljem u kojemu je Crnogorska pravoslavna crkva nasilno ukinuta nekanonskim putem radi jačanja asimilacije crnogorskog naroda, Čemu je u daljnjem razvoju političkih događ,aja imalo po-služiti uvođenje ideologije )!,svetosavlja«. Vojislav Nikčević u članku »Odnos crnogorske države i crkve i srpske države i crkve« izlaže kako je pravoslavlje postalo državnom vjerom 1403. godine i potisnulo katolicizam na obalni pojas. Zetska je mitropolija, kaže autor, no-minalno od 1499. godine podređena Ohridskoj arhiepiskopiji, a vrijeme od 1604. do 1766. godine, razdoblje je stvaranja atipične crnogorske crkve i države s osloncem na Rusiju, koja toj crkvi priznaje autokefalnost nakon 1711. godine. U članku »Faktička autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve od početka XVII vijeka i njen odnos prema Pećkoj pacrijaršiji« Dragoje Zivković osvrće se na odnose Cetinjske mitropolije i Pećke patrijaršije, tvrdeći kako je Cctinj-ska mitropolija od početka XVII. stoljeća bila osobena vjerska institucija, u političkom pogledu suprotstavljena Pećkoj patrijarliji. Vrijeme nakon ukidanja Pećke patrijaršije, prema njegovim riječima, razdoblje je u kojemu je Crno-gorska pravoslavna crkva bila u stanju »samodovoljnosti«, ostaju~i nezavisna i nepovezana s bilo kojom od pravoslavnih crkava. Osim članaka o autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, ova druga knji-ga donosi niz odabranih tekstova o crkvenoj povijesti i međusobnim odnosima pravoslavnih crkava. Oni govore o sukobima između Srpske pravoslavne crkve i Crnogorske pravoslavne crkve te o nastojanju crnogorske javnosti da se ob-navljanjem autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve ispravi povijesna ne-pravda prema crnogorskom narodu i njegovoj tradiciji. Kako je široj javnosti taj problem manje poznat, a zavređuje veću pažnju, ove Će dvije knjige po-buditi pažnju posebno zbog njegove današnje aktualnosti. Zlatka Kude/i!: 298 

ELEMENTA MONTENEGRINA I.: Crnogorski narod i srpska politika genocida nad njim, Cetinje 1990., 284 str. II. Crnogorska pravoslavna crkva, Cetinje 1991., 184 str.

ELEMENTA MONTENEGRINA I.: Crnogorski narod i srpska politika genocida nad njim, Cetinje 1990., 284 str. II. Crnogorska pravoslavna crkva, Cetinje 1991., 184 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia