Ana Lasica

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

186Prikaz Sandrine MorelEn el huracán catalán (U katalonskom uraganu)Editorial Planeta, Barcelona, 2018, 220 str. U nakladi Planeta sa sjedištem u Barcelo-ni publicirana je knjiga Sandrine Morel, dopisnice francuskih dnevnih novina Le Monde u Španjolskoj od 2010, pod naslo-vom En el huracán catalán. Riječ je o vrlo intrigantnoj knjizi u kojoj Morel opisuje događaje kojima je svjedočila i intervjue koje je obavljala radeći svoj dopisnički po-sao. Ako čitatelja zanimaju događaji koji su prethodili katalonskom pokušaju odcje-pljenja, a koji je potom rezultirao uvođe-njem članka 155. španjolskog Ustava kao i bijegom Carlesa Puigdemonta u Belgiju, svakako je preporučljiv ovaj hvalevrije-dan uradak francuske novinarke. Njezin je pristup neutralan. Ona ne osuđuje nijed-nu stranu u ovom procesu, ali isto tako ne podržava postupke Carlesa Puigdemonta, vođe katalonskih separatista, i Mariana Rajoya, tadašnjeg premijera Španjolske. Svjedočila je nespremnosti španjolske vla-de da odgovori na pokušaje secesionizma kao rezultata “intenzivnih” pritisaka. U pet poglavlja knjige Morel se osvrće na peri-od otvorene napetosti između Generalitata (vlade Katalonije) i Moncloe (sjedišta ure-da premijera Španjolske) koji je započeo 2012. osnivanjem civilne udruge Assembla Nacional Catalana (ANC). Posebno na-glašava taktiku separatističke propagande u kojoj je veliku ulogu osim civilnih udru-ga imala i katalonska televizija TV3 te Ra-joyevu indiferentnost koja je imala znača-jan utjecaj na slijed događaja u Kataloniji. Autorica je sudjelovala na svim Diadama koje su zagovarale novu katalonsku drža-vu od 2012. Obavila je intervjue sa svim relevantnim političkim akterima i analizi-rala regionalne izbore u Kataloniji 2010, 2012. i 2015. U zaključku Morel iznosi svoj sud o posljedicama katalonskog po-kušaja odcjepljenja zaključno s travnjem 2018. kada je privela kraju svoju knjigu, koju je objavila dva mjeseca poslije.U prvom poglavlju knjige, koje nosi na-slov “2012: El pistoletazo de salida del procés” (“2012: okidač procesa”), Mo-rel objašnjava događaj koji je uistinu bio okidač političke krize u Kataloniji koja je dosegnula vrhunac 2017. godine. U lipnju 2010. Ustavni sud Španjolske proglasio je 14 od 223 odredbe katalonskog statu-ta nevažećima. To zakonodavno tijelo je svojim činom uvrijedilo mnoge Katalonce koji su na referendumu 2006. glasovali u korist promjena odredbi Statuta. Tekst tih novih odredbi su prethodno odobrili Parla-ment u Kataloniji i Kongres u Madridu. Na prosvjedu 10. lipnja 2010. pod sloganom “Som una nació, nosaltres decidim” (“Mi smo nacija, mi odlučujemo”) sudjelovao je velik broj Katalonaca. Iako su mnogi od njih uzvikivali “independencia” (“samo-stalnost”), njihovo okupljanje se odnosilo isključivo na protivljenje odluci Ustavnog suda. Prema Centru za ispitivanje javnog mijenja (CEO), broj zagovornika nezavi-snosti je u tom periodu bio stabilan, činio je 25% katalonske populacije.U 2011. godini “indignados” (“ogorče-ni”) održali su u Barceloni i Madridu niz Prikazi knjiga187prosvjeda zbog korupcije i politike stro-gosti. Artur Mas je bio primoran koristiti helikopter Generalitata kako bi izbjegao masu ogorčenih prosvjednika. Morel tvrdi da ako trebamo definirati konkretan peri-od radikalnog zaokreta od borbe za auto-nomiju prema borbi za nezavisnost, to je 2012. godina. Te se godine broj pristaša nezavisnosti uvećao s 25% u veljači na 44% u listopadu. Te je godine Španjolsku zahvatila velika ekonomska kriza, osno-van je ANC i organizirala se prva velika Diada pod sloganom borbe za nezavisnost. To je bila i godina u kojoj je Mariano Ra-joy odbio ekonomsku i fiskalnu suvere-nost Katalonije, koju je predložio Arturo Mas. Rajoyeva stranka Partido Popular (PP) i stranka Artura Masa Convergéncia Democrática de Catalunya (CDC) bile su optužene za korupciju i ilegalno financira-nje. Najvažnije od svega, to je bila godina preuranjenih regionalnih izbora u Katalo-niji koji su bili istinski okidač katalonskog procesa za nezavisnost.U drugom poglavlju, pod naslovom “La construcción de un movimiento hegemóni-co” (“Izgradnja hegemonijskog pokreta”), Morel objašnjava kako je tradicionalni ka-talonski nacionalizam, koji je zagovarao konfederalno uređenje Španjolske, otišao dalje u svojoj protušpanjolskoj propagan-di. Jedan od ključnih razloga tog preokreta bili su poražavajući rezultati stranke Artu-ra Masa na katalonskim regionalnim izbo-rima 2012. godine. Mas je počeo intenziv-no zagovarati organizaciju referenduma koji je bio obećao stanovnicima Kataloni-je te je djelotvornom propagandom pred-stavljao Španjolsku kao autoritarnu državu koja eksploatira bogatstva Katalonije. In-zistirao je također na osvješćivanju nacio-nalnog identiteta Katalonaca. Intenzivan pritisak civilnih udruga na provođenje tak-ve propagande uzrokovao je Masov gubi-tak kontrole nad tim procesom. Dopustio je masama koje su propagirale nezavisnost Katalonije da upravljaju njegovim politič-kim odlukama i nije bio sposoban obuzdati pokret koji je kasnije uzrokovao instituci-onalnu krizu.U trećem poglavlju, pod naslovom “Pe-riodista en Madrid y Barcelona” (“Novi-narka u Madridu i Barceloni”), Morel se dotiče komunikacije Generalitata u Barce-loni i Moncloe u Madridu s dopisnicima in-ternacionalnih novina. Strani mediji su bili sredstvo internacionalizacije katalonskog konflikta s organima centralne vlasti kao i instrument uvjeravanja institucija EU-a da je u tom konfliktu neophodna njihova intervencija. Lokalna katalonska televizija TV3 je također odigrala značajnu ulogu u njihovoj propagandi upućenoj stanovnici-ma Katalonije. Primjerice, TV3 je davala vremensku prognozu isključivo za “kata-lonske zemlje”, španjolsku i francusku Ka-taloniju. Mnogo emisija je bilo posvećeno katalonskim separatistima. S druge strane, Moncloa u Madridu bila je prilično indi-ferentna spram stranih dopisnika. Morel je uspjela intervjuirati premijera Rajoya samo jedanput, u studenom 2013. godine. Odgovori su mu bili kratki i odrješiti. S obzirom na to da se u tom periodu govo-rilo o organizaciji katalonskog referendu-ma, tražila je očitovanje Rajoya. Tadašnji premijer Španjolske se držao stava da u toj zemlji postoji samo jedna nacija, a to su Španjolci. Naglašavao je da su Katalonija i ostatak Španjolske uvijek “živjeli zajed-no” te da je njegov zadatak da brani nedje-ljivost španjolske nacije. Rajoy tada nije ozbiljno shvaćao zahtjeve katalonskih na-cionalista. Bio je opterećen ekonomskim Politička misao, god. 55, br. 3, 2018, str. 186-190188problemima koji su zadesili Španjolsku. Španjolska televizija je posvećivala malo pažnje Kataloniji. Ne može se reći da je postojala propaganda koja se protivila ka-talonskim separatistima, jer ih španjolski mediji nisu shvaćali ozbiljno. Katalonski nacionalisti su vidjeli priliku upravo u to-me što je ekonomska kriza oslabila državu i nadali su se da će uspješnom internaci-onalizacijom katalonskog procesa uspjeti pridobiti međunarodnu podršku.U četvrtom poglavlju, pod naslovom “La escalada de la tensión” (“Eskalacija napetosti”), Morel objašnjava redoslijed događaja koji su utjecali na formiranje koalicije Junts pel Sí (JxSí) koja je zago-varala nezavisnost Katalonije. Dotiče se rezultata savjetodavnog referenduma u Kataloniji koji je bio organiziran u stude-nom 2014. i na koji se odazvalo više od 2,2 milijuna stanovnika Katalonije, od kojih se 81% izjasnilo za nezavisnost Katalonije. Artur Mas je u više prilika isticao rezul-tat tog referenduma iako je on bio pravno neobvezujući i obećao je u skoroj buduć-nosti organizirati obvezujući referendum o odcjepljenju. U tu svrhu Mas je ponovno sazvao preuranjene regionalne izbore ko-ji su mu trebali poslužiti kao svojevrstan referendum čiji će rezultat razjasniti zago-varaju li stanovnici Katalonije nezavisnost ili joj se protive. Tome je prethodio dogo-vor sa strankom Esquerra Republicana de Catalunya (ERC). Republikanska ljevica (ERC) i Masova stranka CDC ujedinile su se u jedinstvenu listu te bi Mas u slučaju pobjede bio predsjednik Generalitata. ERC je prvotno odolijevao Masovim ucjenama i nije htio ući u koaliciju s desnim nacio-nalistima. Osnivač CDC-a Jordi Puyol pri-znao je kako je 35 godina utajivao porez, a neki članovi te stranke su bili osuđeni zbog namještanja natječaja u korist veli-kih tvrtki koje su im zauzvrat isplaćivale protuzakonite provizije. Na kraju je, uspr-kos tim komentarima, predsjednik ERC-a Oriol Junqueras popustio. S druge strane, raspala se Convergéncia Unió (CiU), ko-alicija CDC-a i stranke Unió Democráti-ca de Catalunya (UDC). Vođa UDC-a Jo-sep Antoni Duran i Lleida nije se slagao s promjenom programa koji je od povećane autonomije Katalonije unutar Španjolske prešao na separatizam Katalonije. Nije mu se svidjela ideja o mogućnosti unilateralne secesije kao ni koalicija s ERC-om za koji je oduvijek držao da zagovara utopističke ideje o Republici i da propagira pogrešnu ekonomsku politiku koja se sukobljava s interesima katalonskih tvrtki i katalonskih građana. Na kraju su CDC i ERC formira-li svoju koaliciju, Junts pel Sí (Zajedno za Da). Riječ Sí je značila “da” za neovisnost Katalonije. Obećali su da će, ako koalicija dobije parlamentarnu većinu na regional-nim izborima u rujnu 2015. godine, vlada Katalonije u roku od 12 mjeseci organizi-rati pravno obvezujući referendum i pro-glasiti Republiku Kataloniju.U petom, posljednjem poglavlju, pod naslovom “Crónica de un choque anun-ciado” (“Kronika najavljenog sudara”), Morel objašnjava političku i društvenu atmosferu uoči referenduma održanog 1. listopada 2017. Generalitat je tjedan dana prije referenduma odašiljao poruku putem svih medija da “španjolska država više ne kontrolira teritorij”. Pobornici nezavisno-sti nisu u tom periodu toliko naglašavali i predviđali rezultate referenduma jer su znali da će rezultat u svakom slučaju biti za njih pozitivan. Stanovnici koji ne podr-žavaju nezavisnost neće pristupiti referen-dumu i jedino otvoreno pitanje je egzaktni Prikazi knjiga189postotak stanovnika koji će se odazvati re-ferendumu i podržati unilateralno odcje-pljenje. Naglašavali su važnost poruke tog referenduma upućene centralnim vlastima u Madridu i svim stanovnicima Katalonija. Glavna poruka “oslobađanja Katalonije” bila je da je Španjolska izgubila Kataloni-ju. Ujedinjeno stanovništvo te regije jače je od zakona, a odlučnost Katalonaca da proglase svoju državu je nezaustavljiva. U međuvremenu, Mariano Rajoy je pred-stavnicima medija ponavljao da do tog re-ferenduma neće doći jer je protuustavan. Odjel za odnose s javnošću španjolske vlade je u tom periodu promijenio odnos prema stranim dopisnicima i često ih pozi-vao na sastanke. Uvjeravali su španjolsku i međunarodnu javnost da neće vidjeti ko-lone ljudi koji idu glasovati u javne insti-tucije i da se neće dozvoliti upotreba gla-sačkih kutija u javnim institucijama. Rajoy je odbijao mogućnost da se dozvoli održa-vanje tog referenduma ili da ga se prizna kao pravno obvezujućega, prema uzoru na savjetodavni referendum koji je održan u studenom 2014. godine. Autoritet, snaga i kredibilitet Španjolske bili su izazvani na-javljivanjem referenduma za odcjepljenje Katalonije. Pobornici nezavisnosti su bili svjesni te činjenice i konstantno su poka-zivali neučinkovitost Rajoyevih prijetnji. U tom poglavlju Morel se posebno osvrće na svoj intervju s Enricom Millom, dele-gatom katalonske vlade za sigurnost. Millo je naglašavao da je katalonsko stanovni-štvo u opasnosti ako se referendum održi u javnim školama. Predlagao je da se refe-rendum održi u sjedištima civilnih udruga ANC i Omnium Cultural te na trgovima, ulicama i u privatnim lokalima. Međutim, Puigdemont bi ga svaki put odbio. Zapo-slenici javnih škola su davali instrukcije roditeljima kako da “pruže mirni otpor” u slučaju da dođe policija. Alfred Bosch iz ERC-a je naglašavao da su važne prve fo-tografije s birališta. Ako te prve fotogra-fije, u deset ujutro, pokažu da ljudi mogu mirno pristupiti biralištima, pobjeda će biti zagarantirana. Ključni zadatak katalonske vlade će prema Boschu biti da dokaže kon-trolu vlasti nad teritorijem Katalonije.U zaključnom odlomku svoje knjige Morel se osvrće na događaje nakon refe-renduma. Izražava žaljenje zbog događaja 1. listopada 2017. kada se španjolska poli-cija koristila gumenim loptama kao projek-tilima kako bi potjerala glasače s birališta i oduzela glasačke kutije. S druge strane, ona uviđa da katalonski referendum nije imao potrebne uvjete za izvođenje i da se s obzirom na tu činjenicu može okarakteri-zirati kao “masovna civilna neposlušnost”. Da Rajoy nije poslao policiju, Španjolska bi izgubila legitimitet, pokazala bi da ne može vladati teritorijem svoje države i da ne može osigurati poštivanje španjolskih zakona. Katalonski nacionalisti su smatrali da u slučaju intervencije policije Španjol-ska zasigurno mora biti okarakterizirana kao represivna, nasilna i antidemokratska. U oba slučaja bi katalonski secesionisti dobili bitku. Autorica primjećuje kako je katalonska vlada pozvala neke europarla-mentarce u Barcelonu na dan referenduma kako bi izrazili potporu njihovom pravu na samoodređenje. Katalonci su bili uvjereni da će Europska unija reagirati i prisiliti Ra-joya na dijalog i daljnje pregovaranje o ne-zavisnosti Katalonije. Do toga nije došlo. Vođa katalonskih nacionalista Carles Puig-demont je 28. listopada 2017. tajno pobje-gao u Belgiju kako ne bi doživio sudbinu devetorice svojih kolega koji su završili u pritvoru. Ukupno šestero dužnosnika, Politička misao, god. 55, br. 3, 2018, str. 186-190190uključujući i Puigdemonta, odlučilo je po-ći u egzil. S obzirom na neutralni pristup objašnjavanja događaja koji su prethodili katalonskom pokušaju odcjepljenja, ova knjiga je vrijedan prilog razumijevanju ka-talonskog fenomena i posebice događanja u Kataloniji uoči referenduma održanog 1. listopada 2017.Ana LasicaFakultet političkih znanosti, Sveučilište u ZagrebuPrikaz Davor Boban i Tihomir CipekPolitički sustav RusijePlejada i University Press, Zagreb i Sarajevo, 2017, 430 str.Znameniti ruski pjesnik iz 19. stoljeća Fjo-dor Ivanovič Tjutčev izrekao je glasoviti aforizam: “Rusija se umom ne može spo-znati”. Već pet stotina godina Rusija je enigma za zapadni svijet. Budući da za-uzima šestinu Zemljine površine i prostire se na dva kontinenta, kolektivna se svijest ruskog društva nalazi u procjepu između zapada i istoka. Upravo je u tom geograf-skom čimbeniku preklapanja europskog i azijskog utjecaja nedokučiva politička posebnost Rusije, koja se ogleda u trajnoj proturječnosti moderne i tradicije; ideje slobodnog društva i azijatske despocije. Kroz modernu povijest Rusija je istovre-meno prisutna i neprisutna u Europi. Zbog svojih zaoštrenih odnosa sa Zapadom po-sljednjih nekoliko godina (uzrokovanih aneksijom Krima, vojnom intervencijom u Siriji, kibernetskim napadima na pojedine vlade itd.) Rusija ponovno, kao i u vrijeme Hladnog rata, budi opći javni, politički i akademski interes. Koautorska studija Da-vora Bobana i Tihomira Cipeka Politički sustav Rusije velik je doprinos razumije-vanju te problematike. Vrijednost knjige proizlazi iz njezine sveobuhvatnosti, od-nosno teorijskog i analitičkog seciranja političkog sustava, političke kulture i vanj-ske politike suvremene Rusije. Povrh toga knjiga se nameće kao nezaobilazno štivo zbog činjenice da hrvatska politološka za-jednica raspolaže s malo domaćih naslova o ruskoj politici (primjerice, Putinova Ru-sija: novi uspon stare vojne sile Marinka Ogoreca, koju je 2008. objavio zagrebač-ki Golden Marketing). Također, na hrvat-skom su jeziku u većini slučajeva dostupni prijevodi knjiga stranih autora s upitnom objektivnošću i očitim nedostatkom znan-stvene discipline nasuprot analitičkom pri-stupu koji krasi Bobanov i Cipekov rad.U središtu razmatranja studije jest post-sovjetski politički sustav, koji se dijeli u dvije faze: Prvu republiku (1991-1993) i Drugu republiku (nakon 1993). Knjiga je podijeljena u šest poglavlja. Boban je pri-marni autor prva četiri: “Sustav vlasti”, “Izbori i izborni sustav”, “Političke stran-ke i stranački sustav” te “Federalna struk-tura”, a Cipek zadnja dva poglavlja: “Poli-tička kultura” i “Vanjska politika”. Iako je predmet knjige politički sustav suvremene Rusije, istraživanje zapravo pokušava dati odgovor na pitanje koje zaokuplja svakog promatrača ruskih prilika posljednjih tri-deset godina: kako su ruske političke in-stitucije nakon iskustva sovjetskog totali-tarizma i s prihvaćanjem slobodnog tržišta Prikazi knjiga

Sandrine Morel - En el huracán catalán (U katalonskom uraganu)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia