Neprihvatljivost silaznih naglasaka na nepočetnim slogovima u riječi opće je naglasno pravilo u standardnome hrvatskom govoru. To je staro pitanje oko kojeg polemike ni danas ne jenjavaju. Neka istraživanja (Škarić i sur., 1987; Škarić, 1999a, 1999b, 2002; VarošanecŠkarić, 2001, 2003; Škarić i Varošanec-Škarić, 2002) pokazuju kako u općem hrvatskom postoji otvorena mogućnost silaznih naglasaka na nepočetnim slogovima u posuđenicama. Pri prihvatu posuđenica otvaraju se barem dvije naglasne mogućnosti: očuvanje izvornog mjesta silaznog naglaska ili prebacivanje naglaska na prethodni slog. U ovom se radu uspoređuje odnos klasične i uporabne naglasne norme, odnosno ispituje se pojavnost silaznih naglasaka na nepočetnim slogovima aloglotskih onima. Na uzorku od 60 ispitanika, studenata hrvatskog jezika i književnosti Filozofskog fakulteta u Splitu, ispitivana je govorna produkcija 35 aloglotskih onima te poželjnost pojedinih naglasnih oblika u 58 aloglotskih onima, poput Andaluzija, Lombardija, Palagruža, Kaledonija, Sicilija, Milano i sl. U većini ispitivanih riječi uočena je prevaga u korist prve naglasne mogućnosti – očuvanja izvornog mjesta silaznog naglaska. Izgovarano je tako Andaluzija, Lomba rdija, Palagru ža, Kaledo nija, Milano, ali primjerice Sìcīlija
