The paper studies effects of two heavy thinnings on the increment and slenderness of various categories of trees and stability of the stand as a whole. The research was conducted on a permanent experimental plot in an Norway spruce (Picea abies /L./ Karst.) monoculture in Serbia. This monoculture was established with 5,000 seedlings per hectare on the site of mountain beech forest and the effects of heavy thinnings were investigated in the 33-40 and 41-50 age periods.To determine the thinning effects we compared current diameter increments (idt) and current height increments (iht) of dominant trees (D100 and D400) obtained by a detailed analysis of trees and of mean stand dominant trees (D100 and D400). At the stand level, we compared the current diameter (id), basal area (IG) and volume (IV) increments of all trees and of the same collective of aspirants in two periods after the thinnings, between the ages of 33 and 40, and between the ages of 41 and 50.The first thinning was carried out at the age of 32 when the dominant trees were 15 m tall and the next at the age of 40 when the dominant trees were above 20 m in height. They were both low (qd <0.85) and heavy selective thinnings (34-36% of the volume). A more significant increase in the diameter increment was recorded after the second thinning between the ages of 41 and 50. It amounted to 29.1% in aspirants and 36-42% in dominant trees (D100 and D400) compared to the period after the first thinning, i.e., between the ages of 33 and 40. The thinnings further contributed to the establishment of more favorable relations in diameter and height increments of the trees in the studied culture and thus improved their stability.Istraživanja su obavljena u kulturi smreke (Picea abies /L./ Karst.), koja je osnovana sa 5.000 sadnica po hektaru na staništu planinske šume bukve na nadmorskoj visini 870 m. Na osnovi usporedbe elemenata rasta istraživane kulture s elementima rasta u drugim mladim do srednjedobnim kulturama smreke, istraživana kultura je u kategoriji visokoproizvodnih kultura u Srbiji i šire u Europi.Na trajnoj pokusnoj plohi, u dobro sklopljenom dijelu istraživane smrekove kulture u starosti 32 godine, izmjereno je 3.911 stabala po hektaru, s volumenom od 384,17 m3·ha-1, a ukupno evidentiran prirast drvne zalihe sastojine do 40. godine iznosio je 561,85 m3·ha-1, a do 50. godine 819,1 m3·ha-1. Na osnovi dvije prorjede, u 32. i 40. godini i naknadno posječenih tanjih stabala u razdoblju od 33. do 40. god., na pokusnoj plohi ukupno je posječeno 2.844 stabla po hektaru (72,7%) volumena 279,4 m3·ha-1 (tablica 1). Numerički pokazatelji strukture stabala na pokusnoj plohi u 32., 40. i 50. godini prikazani su u tablici 2, a debljinska struktura na grafikonima 2, 3 i 4.Za definiranje utjecaja prorjeda na prirast stabala uspoređen je tečajni debljinski (idt) i visinski (iht) prirast u razdoblju od 25. do 32. godine i 33.-40. godine kod detaljno analiziranih dominantnih stabala (D100 i D400), a na sastojinskoj razini uspoređen je tečajni debljinski (idt) i visinski (iht) prirast u razdoblju od 33. do 40. godine i 41.do 50. godine kod dominantnih stabala (D100 i D400). Testiranje razlika između tečajnih prirasta u različitim razdobljima obavljeno je uz pomoć t-testa. Na razini sastojine uspoređen je i tečajni prirast promjera, temeljnice i volumena svih stabala i stabala budućnosti (311 kom.∙ha-1) u razdoblju od 33.-40. godine i u razdoblju od 41.-50. godine. Neparametrijski Kolmogorov-Smirnov test korišten je za međusobnu usporedbu struktura stupnja vitkosti (odnos h/d1,3). Istraživanja su omogućila da se definira utjecaj prorjeda na prirast i stupanj vitkosti različitih kategorija stabla i sastojine u dva starosna razdoblja sastojine, 33.-40. i 41.-50. godine. Prva prorjeda u 32. godini, pri visini dominantnih stabala 15 m, imala je karakter selektivne prorjede, bila je niska (qd<0,85) i jaka (jačina prorjede je 36% volumena). Prorjeda je obavljena u starosti sastojine koja značajnije ne odstupa od razdoblja kada se izvode prve „komercijalne“ prorjede u Europi. Međutim, tokovi tečajnog debljinskog prirasta detaljno analiziranih dominantnih stabala (D100 i D400) pokazali su da je prekasno izvršiti prorjedu u 32. godini, a model rasta (prirasta) visina је pokazao kulminaciju u 25. godini (kada su dominantna stabla postigla visinu 11 m), pa bi se 25. godina mogla označiti i kao godina u kojoj je najkasnije trebalo izvršiti prvu komercijalnu prorjedu (grafikon 7). Zatečeni velik broj stabala, s velikom drvnom zalihom po hektaru, u 32. godini i jaka prorjeda uvjetovali su visoki iznos prorjednog etata, od 115,13 m3∙ha-1, što je u kategoriji najviših iznosa volumena koji se okvirno preporučuju u literaturi za sličnu starost smrekovih kultura. U razdoblju od 33.-40 godine debljinski prirast je iznosio kod preostalih stabala 0,31 cm∙god-1, a kod stabala budućnosti 0,54 cm∙god.-1 (tablica 7). Dominantna stabla, posebno 400 najdebljih stabala po hektaru, nalazila su se u fazi velikog visinskog prirasta u vrijeme i poslije prorjede u 32. godini (tablica 5 i 6), što je za posljedicu imalo povećanje stupnja vitkosti stabala, odnosno povećanje nestabilnosti sastojine (grafikon 8). Druga prorjeda u 40. godini, pri visini dominantnih stabala preko 20 m, imala je karakter selektivne prorjede, bila je niska (qd<0,85) i jaka (jačina prorjede je 34% volumena). Jaka prorjeda u 40. godini, s prorjednim etatom 142,28 m3∙ha-1, uvjetovala je veći debljinski prirast, odnosno bolju reakciju debljinskog prirasta na preostalim stablima, u odnosu na prorjedu u 32. godini. Stabla budućnosti imali su za 29%, a dominantna stabala (D100 i D400) za 36-42%, veći debljinski prirast u starosnom razdoblju od 41.-50. godine, u odnosu na starosno razdoblje 33.-40. godine, što je uz opadajući trend visinskog prirasta uvjetovalo i manji stupanj vitkosti, odnosno veću stabilnost stabala i sastojine (grafikon 8).Na osnovi navedenog, proizlazi da su provedene jake prorjede doprinijele uspostavljanju povoljnih odnosa u debljinskom i visinskom rastu stabala u istraživanoj kulturi i time poboljšale njihovu stabilnost
