Suicide and other Violent Death Cases in Norwegian Peacekeeping Forces

Abstract

U populaciji bivših norveških jedinica u sklopu UN-a koje su služile u UNIFIL-u (United Nations Interim Forces in Lebanon = Privremene snage UN-a u Libanonu) u razdoblju 1978.-1991. utvrđen je 43 postotni porast smrtnosti zbog samoubojstva i 28 postotni porast smrtnosti zbog drugih načina nasilne smrti. Ovi su nalazi pridonijeli razvoju strategija za sprečavanje samoubojstva u norveškim jedinicama pri UN-u. Strategije sprečavanja samoubojstva u norveškim jedinicama pri UN-u prije misije usmjerene su na samopomoć, pomoć drugovima i odgovornost vođa. Na ratištu u središtu su pažnje krizne intervencije. Po završetku misije, identificirane su grupe visokog rizika u svrhu postupaka sustavnog praćenja. Sadašnji planovi za poboljšanje postojeće strategije sprečavanja samoubojstva usmjereni su na razvoj postupaka individualnog snimanja prilagođenijih muškoj simptomatologiji, a sadašnje istraživanje usmjereno je na ispitivanje počinjenih samoubojstava i drugih načina nasilne smrti norveških veterana UN-a.In a population of former Norwegian UN personnel serving in UNIFIL (United Nations Interim Forces in Lebanon) in the period 1978-1991, was found a 43% increased mortality of suicide and a 28% increase in the mortality of other violent death. These findings have contributed to the development of suicide prevention strategies targeting Norwegian UN personnel. Suicide prevention strategies in the Norwegian UN forces before the mission focus on self-help, buddy aid and leader responsibilities. In theatre focus is put on crisis interventions. After completing the mission, high risk groups are identified for systematic follow-up procedures. Current plans for improvement of the existing suicide prevention strategy focus on development of individual screening procedures better adapted to male symptomatology, and current research targets investigations of committed suicides and other violent deaths amongst Norwegian UN veterans