Pitanje uporabe Biblije u moralnoj teologiji ima dugu povijest. Ono se ponajprije svodi na problem metodologije. Iako su u tom smislu mišljenja različita, jasno je da je za uporabu Biblije u moralnoj teologiji važno služiti se znanstvenom hermeneutikom. Ona nam pomaže u odgovoru na pitanje pruža li nam Biblija neke moralne sadržaje ili nam služi samo kao orijentir u moralnom djelovanju. Očito je da Biblija ne donosi nekakav specifičan etos na planu sadržaja, nego na planu antropoloških pretpostavki. Između teleološkog i deontološkog pristupa u uporabi Biblije valja posegnuti za trećim modelom koji naglasak stavlja na odgovornost. U svakom slučaju valja imati na umu granice uporabe Biblije u moralnoj teologiji, kako se ova uporaba ne bi pretvorila u biblicizam.The question of using the Bible in moral theology has a long history. It is first of all reduced to the problem of methodology. Though in this respect the opinions are different, it is clear that using the Bible in moral theology scientific hermeneutics should be used. It helps us to answer the question whether the Bible offers some moral contents or it serves just as an orientation in moral conduct. Obviously, the Bible brings no specific ethos on the plan of content, but does on the plan of anthropologic suppositions. Between theological and deontological approach when using the Bible, the third model should be used; the one that puts emphasis on responsibility. Nevertheless the boundaries of using the Bible in moral theology should be kept in mind in order that this usage should not turn into Biblicism
