Pišući o osnivanju i radu Muzeja Đakovštine, autorica se usredotočuje
na prostorni problem koji konstantno muči ovu ustanovu od 1951. godine
do danas, Muzej je promijenio tri destinacije i sada je pred četvrtom.
Ovo bi trebalo biti stogodišnje rješenje. Kako se sve to odrazilo na samu
muzejsku građu, stručnjake koji rade u ovoj ustanovi i ljude, pogotovo
djecu, kao konzumente koji žive u Đakovu s Muzejem, a bez Muzeja, te
sam odnos između Muzeja i Grada, pokazat će buduće vrijeme
