This research is a first step towards outlining the profile and motives of Croatian producers concerning their PDO/PGI food production practices. This paper is aimed at the producers’ perception of the success of protected products production as well as of marketing activities used to enhance the success of such products. The primary research method employed for the study was in-depth interviews with 17 producers of PDO olive oil and 6 PGI Dalmatian prosciuttos. Research results showed that protected product producers find that their biggest problem is an insufficient education of Croatian producers on PDO/PGI labels and high costs needed for the product protection and control process. Bureaucracy and costs of implementation, together with a lack of consumer knowledge, are likely to prevent rapid future adoption in the Croatia. However, producers of both types of products consider that greater success requires greater investments into marketing activities during a longer period of time. The paper concludes with several observations drawn from the data as well as implications for managers and researchers.Ovo istraživanje predstavlja prvi korak prema opisu profila i motiva hrvatskih proizvođača i njihovih načina proizvodnje hrane sa zaštićenim oznakama izvornosti i zemljopisnog podrijetla (ZOI I ZOZP). Rad je usmjeren na ispitivanje percepcije proizvođača o uspješnosti proizvodnje zaštićenih proizvoda, kao i marketinških aktivnosti kojima se povećava uspjeh takvih proizvoda. Primarna metoda istraživanja je metoda dubinska intervjua sa 17 proizvođača maslinovog ulja (ZOI) i 6 proizvođača dalmatinskog pršuta (ZOZP). Rezultati istraživanja pokazali su da proizvođači zaštićenih proizvoda smatraju da je najveći problem nedovoljna edukacija hrvatskih proizvođača o oznakama ZOI/ ZOZP te visoki troškovi potrebni za zaštitu i kontrolu proizvoda. Birokracija i troškovi provedbe, zajedno s nedostatkom znanja potrošača, spriječavaju brzo usvajanje ovakvih proizvoda u Hrvatskoj. Međutim, proizvođači obje vrste proizvoda smatraju da veći uspjeh zahtijeva veća ulaganja u marketinške aktivnosti tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Rad završava zaključkom te implikacijama za menadžere i istraživače
