Prikaz knjige / Book review, The Handbook of Sociolinguistics: priručnik sociolingvistike, ur. Florian Coulma

Hrvoja Heffer

Croatian

Heffer, Hrvoja

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 253–304265je iznenađenje. Primjerice, očekuje se da se natuknica digerati nalazi između natu-knica digitizer i direct connection, što nije slučaj. Međutim, tajna biva razriješena pogledamo li uputnicu na natuknicu digi-terati, odnosno napomenu a.k.a. digitera-ti, koja se nalazi odmah u prvome retku.Bez obzira na sve sitne zamjerke, Ne-tLingo The Internet Dictionary veoma je korisno i vrijedno štivo za sve korisnike interneta i računalnih tehnologija, od po-četnika do naprednih korisnika, uključu-jući, naravno, i jezikoslovce koji se bave računalnim nazivljem, njegovim prevođe-njem i uvođenjem u sustav hrvatskoga je-zika. Web izdanje rječnika, znatno okr-njeno u odnosu na papirno izdanje, nala-zi se na adresi: http://www.netlingo.com/inframes.cfm. Dostupno je i izdanje u obliku pdf dokumenta, koje je uz određe-nu naknadu moguće otisnuti, a u pripremi je i elektroničko izdanje rječnika.Antun HalonjaMikro i makro u sociolingvisticiThe Handbook of Sociolinguistics (Priručnik sociolingvistike), uredio Flo-rian Coulmas, Blackwell Publishers, Ox-ford, 1997., str. 532Nekada među prvijencima tzv. hyphe-nated sciences (znanstvene discipline po-vezane zajedničkim interesnim sferama, a pravopisno složene spojnicom), četrdeset-petogodišnja sociolingvistika zbog svoje-ga je predmeta istraživanja i danas aktual-na i moderna. Unatoč spornomu datumu rođenja, kao pobliže se odrednice spomi-nju godine 1939., kada je u “Sociolingui-stics in India” C. Hodson prvi put spomi-nje kao disciplinu, te 1949. i 1952., kada je Haver C. Currie objavio “Projection of sociolinguistics: the relationship of speech to social status” i izravno povezao jezik i društvo. No nije samo datum njezina ro-đenja dvojben nego i njezin status kao znanosti: neki sociolingvistiku smatraju poddisciplinom lingvistike, hibridnom di-sciplinom, a neki misle da lingvistika per se ne može proučavati jezik bez društva te je tako posebna disciplina koja bi se time bavila imenom sociolingvistika, zapravo, zališna. Bilo kako bilo, okupivši pod za-jedničkim nazivom lingviste i ostale druš-tvenjake koji proučavaju interakciju i in-terpolaciju jezika i društva, odnosno upo-rabu jezika kao društvenu pojavu, socio-lingvistika i dalje privlači pozornost znan-stvene javnosti i znanstvenika. To se kon-kretno može vidjeti na broju sociolingvi-sta koji progresivno raste, što pokazuju i sociolingvistički skupovi koji se nepre-stano održavaju još od ranih 1960-ih. Sve brojniji sociolingvistički radovi sakuplje-ni su i u enciklopedijskome vidu te tako postoje dva enciklopedijska toma koja su uredili Dittmar (1976) i Ammon, Dittmar i Mattheier (1987, 1988). Godine 1953. Martinet daje pobliže sociolingvističke odrednice rekavši: “A linguistic community is never homogen-ous and hardly ever self-contained… Lingu-istic diversity begins next door, nay, at home, and within one and the same man” Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 253–304266(“Jezična zajednica nikada nije homoge-na i rijetko kada je samodostatna… Jezi-čna raznovrsnost počinje u susjedstvu, ma ne, doma i u jednome te istome čovjeku”). Time je prognozirao tematsku raznovr-snost i opseg te nove znanosti za koju kaže da jezik proučava kao “agregat milijuna mikrokozmosa”. Mnogi joj zamjeraju pre-obilnu deskriptivnost i nedostatak teorij-ske podloge, no ta je znanost utoliko spe-cifična što nije utemeljena na nekoj sveo-buhvatnoj teoriji nego je prije riječ o više njih, teorijskome pluralizmu kao odrazu obilja i naravi pojava koje ona proučava. U ovome se slučaju to uistinu može i vi-djeti na primjeru samoga priručnika koji i brojnošću suradnika i podjelom i temat-skim odabirima tomu ide u prilog. S obzirom na predmet istraživanja, o sociolingvistici se može govoriti u užem smislu, tj. mikrosociolingvistici, i širem smislu, tj. makrosociolingvistici ili socio-logiji jezika (iako ih je gotovo nemoguće razdvojiti jer se međusobno prepleću na zajedničkome interesnom području). Ista se dioba odražava i u podjeli ove knjige, koju je uredio Florian Coulmas. Naime, podijeljena je u četiri dijela mikro-ma-krosociolingvističkom okosnicom prema sljedećim tematskim odrednicama:§  prvi dio pokriva dvije sociolingvisti-čke temeljnice: povijesnu evoluci-ju sociolingvističke misli (Le Page) i osnove jezične demografije (Ver-doodt)§  drugi dio obaseže društvene dimenzije jezika ili mikroprobleme kao što su je-zične inačice, jezična promjena i druš-tveni čimbenici koji je uzrokuju, socio-fonologija, dijalektologija, spol i dob kao sociolingvističke varijable, govor-ni i pisani jezik§  treći se dio bavi jezičnim dimenzija-ma društva ili makroproblemima, toč-nije jezicima u kontaktu, višejezičjem, jezičnim bontonom, jezičnim odumi-ranjem i izumiranjem, jezikom i iden-titetom§  četvrti dio pokazuje koje su primje-ne sociolingvističkih istraživanja po-glavito u obrazovanju, dvojezičnome obrazovanju, jezičnome planiranju i jezičnoj reformi.Osvrnimo se na jedan konkretan mi-kroproblem sadržan u priručniku: riječ je o prilogu Ruth Wodak i Gertraud Benke s bečkoga Sveučilišta koje se bave rodom kao sociolingvističkom varijablom. Kra-tko se posvetivši historijatu rodnih istra-živanja, autorice navode njihove osnovne probleme i manjkavosti. (U dekadama bi to izgledalo ovako: započela 1960-ih s Wil-liamom Labovom koji je u svojim pozna-tim sociofonološkim njujorškim i mar-tasvinjardskim studijama prvi započeo istraživati spolno uvjetovane jezične ina-čice; 1970-ih Peter Trudgill, drugo pozna-to sociolingvističko ime, nadovezuje se na Labovljeva istraživanja, i u svojim norvi-čkim studijama istražuje standardne i ne-standardne jezične oblike u govoru žena i muškaraca, naglašavajući sociološke ra-zloge za spolno uvjetovane jezične ina-čice te, među ostalim, smatra sljedeće: “Društveni je položaj žena nesigurniji od muškaraca… Može biti… da je ženama potrebnije osigurati i signalizirati njihov društveni status putem jezika.” (1972:91); a James i Leslie Milroy, tzv. Milroyevi (1980, 1981, 1987) svojim mrežnim studi-jama (network studies) započinju kvalita-tivno nov pristup jezičnoj varijaciji: bave se nutarnjom varijacijom unutar određene grupe, a ne jezičnom zajednicom u cjeli-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 253–304267ni. U početku su rodno obilježena soci-olingvistička istraživanja bila usmjerena na dvije domene jezičnoga ponašanja: go-vorno ponašanje žena i muškaraca na fo-nološkoj razini i njihovo interakcijsko po-našanje tijekom diskursa, tj. njihove kon-verzacijske stilove. U metodološko-feno-menološkome i tematskome pogledu, je-zična istraživanja spolnih razlika vrlo če-sto mogu biti, a i jesu, proturječna. Obilje sociolingvističkih radova posvećenih toj temi nalaže kritičniji pristup i postavljanje u širi kontekst razvoja istraživanja spolnih razlika u društvenim znanostima.Tako autorice, imajući u vidu dosa-dašnju praksu jezičnih istraživanja spol-nih razlika, drže da su ona često zasniva-na na biološkome spolu ispitanika, bez ši-rega konteksta jezičnoga ponašanja. Time su ujedno iznjedrile osnovni kamen spoti-canja rodnih istraživanja: razliku između spola kao biološke kategorije i roda kao društvene kategorije (ostavljajući po stra-ni sve abnormalne pojave, za potrebu de-finicije autorice navode britanskoga soci-ologa Anthonyja Giddensa koji definira “spol” kao “biološke ili anatomske razlike između muškaraca i žena” a “rod” u odno-su na “psihološke, društvene i kulturne ra-zlike između muškaraca i žena” (1989:158)). Rod, kao društvena kategorija, pre-ma svojoj definiciji ne može se proučava-ti bez širega konteksta. U tome smislu, au-torice propituju u kakvoj su međusobnoj vezi rod i spol, kako se rod empirijski pro-učava, postoji li uopće pojam roda, kako se analizira kontekst jezičnoga ponaša-nja i koje su druge varijable važne, koje se metodologije rabe, kakvi se uzorci saku-pljaju i analiziraju, kakve su postojeće te-orijske pretpostavke, i tomu slično. Nakon navedenih postavki, autorice se ponovno osvrću na postojeće definicije roda i spola i njihove manjkavosti. Posebice kritizira-ju unitarne definicijske modele prema ko-jima se žene definiraju prema točno odre-đenim obilježjima, a muškarci, pak, pre-ma drugima, kao dvije polarne grupacije, a ne kao odvojene dimenzije. Pri tome ne zaboravljaju i proces socijalizacije, koji u svojoj definiciji spominje Lewontin (1982:142), kao i različite generacijske, rasne, etničke, vjerske i ine čimbenike; je-dnom riječju: kontekstno definirano istra-živanje. Zbog složenosti konteksta i vari-jabli kojima on može biti uvjetovan, au-torice zaključuju da rod nije jednostavno definirljiva, nego kontekstno-definirabil-na (složena i promjenjiva) kategorija.Kao makroproblemski primjer nave-dimo samo pitanje jezičnoga bontona ili jezične uljudnosti koje obrađuje Gabrie-le Kasper s havajskoga Sveučilišta. Riječ je o praksi organiziranja jezičnoga djelo-vanja unutar govorne zajednice na takav način da ono odgovara trenutačnome ko-munikacijskom događaju. Privezaviši pri-djev jezični bontonu i uljudnosti, autorica osporava prikladnost naziva bonton i ulju-dnost jer se u ovome slučaju podmnijeva-ju pojave koje nadilaze uobičajenu lek-sikografsku definiciju bontona, odnosno “formalna pravila pravilnoga ponašanja”, kao i konotacije “poslušnosti” i “rafinira-noga ponašanja” koje prate uljudnost. Ga-briele Kasper pomno izlaže nesuglasice i razmirjâ oko teorijskoga statusa i raspona jezičnoga bontona, proturječja oko odno-sa uljudnosti i Griceova načela suradnje, teoretske razmirice unutar osnovnih poče-la jezičnoga bontona te značaj kontekstu-alnih čimbenika, odnosno varijabli s koji-ma počinje svako sociolingvističko istra-živanje, pa tako i ono jezičnoga bonto-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 253–304268na ili uljudnosti. Ona daje detaljne navo-de različitih diskursnih okružja u kojima se provode istraživanja jezičnoga bontona i uljudnosti poput sudnice, psihoterapije, propovijedi, obiteljskih večera, telefon-skih razgovora, poslovne korespondenci-je i mnoga druga. Time nas ponovno vra-ća na nepobitnost društvenoga konteksta u sociolingvističkim istraživanjima koje-ga god naziva i oblika.Ovaj je priručnik izvorište najsuvre-menijih ključnih sociolingvističkih intere-snih sfera kojima se bave vodeći svjetski sociolingvisti, proučavajući jezik u njego-vome društvenom okružju. Njegove su sa-držajnice odgovor na misao vodilju koja se proteže cijelom knjigom, i koju je ure-dnik Coulmas imao na pameti okupivši suradnike diljem svijeta da svojim prilozi-ma zorno prikažu svijet sociolingvistike; istu tu misao u svojem istraživanju i ra-dovima slijede i poznati sociolingvisti po-put Labova, DeCampa, Trudgilla, Milro-yjevih i Romaine, a ona je: “Kako bi tre-bao izgledati jezični sustav ako bismo že-ljeli potpuno opisati i obrazložiti sve kon-tekstualne čimbenike zbog kojih taj sustav nešto znači svojim korisnicima?”.Hrvoja HefferPrva monografija o štokavskome narječju na hrvatskome jezikuJosip Lisac: Hrvatska dijalektologija 1., Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narje-čja, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2003., 168 str.Gotovo stoljeće nakon Rešetarove stu-dije Der štokavische Dialekt (Wien, 1907) i gotovo pola stoljeća nakon Ivićeve mo-nografije Die serbokroatischen Dialekte, I. Allgemeines und die štokavische Dia-lektgrupe (Hague, 1958) napokon je obja-vljena prva sintetska monografija o što-kavskome narječju na hrvatskome jeziku Hrvatska dijalektologija 1., Hrvatski dija-lekti i govori štokavskog narječja i hrvat-ski govori torlačkog narječja, autora Josi-pa Lisca, redovnoga profesora na studiju kroatistike Sveučilišta u Zadru. Josip Lisac jedan je od vodećih i naj-plodnijih hrvatskih dijalektologa, autor više od stotinu članaka i nekoliko knjiga o hrvatskim dijalektima, jezičnoj povijesti, hrvatskim filolozima i piscima. Najnovije je Liščevo djelo, kako sam kaže, prvi dio trilogije o hrvatskim narje-čjima nakon koje slijede knjige o čakav-skom i kajkavskom narječju. Knjiga je “namijenjena studentima kroatistike, ali i svima drugima koji se zanimaju za dijalek-tološka pitanja”.Prema Liscu, sedam je dijalekata što-kavskoga narječja, a svima njima u većoj ili manjoj mjeri govore Hrvati: slavonski, zapadni, istočnobosanski, istočnoherce-govačko-krajiški, zetsko-južnosandžački, 

Mikro i makro u sociolingvistici

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia