1. Prošireno oduzimanje imovinske koristi
2. Dopuštenost izvanrednog preispitivanja pravomoćne presude kojom je izrečena uvjetna osud

Petar Novoselec

Croatian

Zabrana dvostrukog vrednovanja okolnosti važnih za odmjeravanje kazn

Novoselec, Petar

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

607P. Novoselec: Sudska praksaHrvatski ljetopis za kaznene znanosti i praksu (Zagreb), vol. 25, broj 2/2018, str. 607-610.* Dr. sc. Petar Novoselec, redoviti profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u miroviniSUDSKA PRAKSADr. sc. Petar Novoselec* Zabrana dvostrukog vrednovanja okolnosti važnih za odmjeravanje kazneIako ranije zlostavljanje supruge kao bliske osobe predstavlja kvaliﬁ -katorno obilježje ubojstva (čl. 111. toč. 3. KZ-a), uporno zlostavljanje u trajanju od najmanje dvadeset godina jest otegotna okolnost. VSRH, I Kž-11/15 od 26. lipnja 2015. i III Kž-2/17 od 31. svibnja 2017.(Županijski sud u Karlovcu K-31/15)  Činjenično stanje Optuženik je usmrtio suprugu tako da joj je višestrukim udarcima nanio brojne i opsežne tjelesne ozljede, od kojih su tri bile teške, a dvije i osobito teške. Prije toga ju je u razdoblju dužem od dvadeset godina ﬁ zički i psihički zlostavljao, zbog čega je bježala s djecom i sklanjala se kod susjeda, a kada su djeca odrasla (sin i dvije kćeri), i kod njih. Osuđen je za teško ubojstvo iz čl. 111. toč. 3. na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 24 godine. Optuženiko-ve žalbe VSRH odbio je presudama u drugom i trećem stupnju. Iz obrazloženja drugostupanjske presudeU dijelu odluke o kazni prvostupanjski je sud ispravno utvrdio sve odlučne činje-nice važne za proces individualizacije kazne i zatim ih, i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda drugog stupnja, ispravno vrednovao. Pri tome op-ravdano prvostupanjski sud izdvaja kao otegotnu okolnost brojnost zadanih povreda oštećenici, koje u značajnoj mjeri nadilaze ionako teške okolnosti počinjenog kazne-nog djela. Također, iako okolnost ranijeg zlostavljanja supruge kao bliske osobe pred-stavlja kvaliﬁ katorno obilježje kaznenog djela, vrijeme kroz koje se to zlostavljanje događalo te okolnosti koje su nastupile kao posljedica tog zlostavljanja (uz ﬁ zičku zlostavu, koja je rezultirala i jednim pobačajem, potreba bijega od kuće s djecom i skrivanje kod susjeda u vremenu duljem od dvadeset godina) u značajnoj mjeri na-dilaze kvaliﬁ katorno obilježje tog kaznenog djela i mogu biti tretirani kao posebna otegotna okolnost. 608P. Novoselec: Sudska praksaHrvatski ljetopis za kaznene znanosti i praksu (Zagreb), vol. 25, broj 2/2018, str. 607-610.Iz obrazloženja trećestupanjske presudePravilno je prvostupanjski sud … otegotnim cijenio težinu počinjenog djela koja proizlazi iz činjenice da je optuženik svoju suprugu ubio u njenom domu, gdje se ona trebala osjećati sigurnom i zaštićenom, koristeći isključivo svoju ﬁ zičku snagu i nadmoć nad žrtvom, koja mu je bila ﬁ zički znatno inferiorna, a pri tome i invalid, brojnost i težinu ozljeda koje joj je zadao, koje upućuju na njegovu bešćutnost i brutal-nost, činjenicu ranijeg dugotrajnog i raznovrsnog zlostavljanja supruge te nepostojanje empatije prema žrtvi. NapomenaIz citiranog obrazloženja u drugostupanjskoj presudi proizlazi da se obi-lježje „ranije zlostavljanje bliske osobe“, koje je kvaliﬁ katorna okolnost teškog ubojstva iz čl. 111. toč. 3. KZ-a, može još jednom vrednovati prilikom odmje-ravanja kazne kao otegotna okolnost. Time je zauzeto stajalište o dvostrukom vrednovanju okolnosti važnih za odmjeravanje kazne, koje je u načelu zabra-njeno, ali se dopuštaju i odstupanja. U njemačkom je Kaznenom zakoniku u § 46. st. 3. izričito propisano da se „okolnosti koje su već obilježja zakonskog bića kaznenog djela ne mogu uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne“, ali su u njemačkoj teoriji i praksi granice te zabrane predmet živih rasprava. U našoj je literaturi na zabranu dvostrukog vrednovanja okolnosti važnih za odmje-ravanje kazne pozornost skrenuo još Zlatarić (Krivični zakonik u praktičnoj primjeni, I. svezak, Zagreb, 1956, str. 134), ali se nakon njega teoretičari tom suptilnom problematikom nisu bavili, iako se s njome sudovi susreću u broj-nim slučajevima. Dvostruko vrednovanje okolnosti važnih za odmjeravanje kazne nedvojbe-no je zabranjeno kada se okolnost koja je obilježje kaznenog djela uzima još jednom kao otegotna ili olakotna okolnost tako da se samo ponavlja ono što je već sadržano u obilježju kaznenog djela. S pravom je Vrhovni sud istaknuo da je prvostupanjski sud pogriješio kada je počinitelju kaznenog djela ubojstva na mah (čl. 92. KZ/97, sada usmrćenje iz čl. 112. st. 1. KZ/11) uzeo kao olakotnu okolnost “veliki doprinos oštećenika” jer je oštećenikovo prethodno ponašanje privilegirajuća okolnost za optuženika, koju je zakon već uzeo u obzir utvrđu-jući kazneni okvir za ubojstvo na mah (VSRH, I Kž-639/91, Pregled sudske prakse 52, 134). Sudska praksa ipak ne ide uvijek tim putem; nerijetko se okol-nost koja je obilježje kaznenog djela kao takva ponavlja kao otegotna okolnost, što je očito kršenje zabrane dvostrukog vrednovanja, kao npr. kada VSRH, I Kž-950/09, počinitelju ubojstva uzima kao otegotnu okolnost što je „svojim djelovanjem načinio nepopravljivu štetu u vidu smrti oštećenika“, gubeći iz vida da je već zakonodavac o društvenom zlu ubojstva vodio računa time što 609P. Novoselec: Sudska praksaHrvatski ljetopis za kaznene znanosti i praksu (Zagreb), vol. 25, broj 2/2018, str. 607-610.je za to kazneno djelo propisao odgovarajući kazneni okvir. Jednako se tako pogrešno kod odmjeravanja kazne kao otegotna okolnost uzima “društvena opasnost kaznenog djela” (VSRH, I Kž-362/01) ili „činjenica opće društvene opasnosti ovakvih kaznenih djela“ (VSRH, I Kž 457/15) jer je zakonodavac takvu opasnost već uzeo u obzir prilikom propisivanja kaznenog okvira.Međutim, nema mjesta zabrani dvostrukog vrednovanja kada se okolnost kao obilježje kaznenog djela može stupnjevati; tada od intenziteta obilježja zavisi i visina kazne. Iako je imovinska šteta znatna kada prelazi 60.000 kuna (čl. 87. st. 29. KZ-a), nije svejedno je li počinitelj zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju (čl. 246. st. 2. KZ-a) prouzročio štetu koja neznat-no nadmašuje navedeni iznos ili je prouzročio višemilijunsku štetu (prema VSRH, I Kž-62/17, već i šteta u iznosu od 742.272 kune predstavlja otegot-nu okolnost). Također mjera kazne za izazivanje prometne nesreće iz čl. 227. KZ-a zavisi od toga je li počinitelj prouzročio tešku tjelesnu ozljedu ili smrt jedne osobe ili više osoba, pa je npr. otegotna okolnost što su tri osobe izgubile život, a treća je teško ozlijeđena (Žup. sud u Zadru, Kž-26/02).Složenija je situacija kada stupnjevanje nije tako lako provedivo. Vrhovni sud ipak dopušta dvostruko vrednovanje i kada su posrijedi okolnosti koje nad-mašuju prosječan ili uobičajeni način počinjenja kaznenog djela. To se može vidjeti na sljedećim slučajevima. Počinitelju teškog ubojstva izvršenog na osobito okrutan način (tada čl. 34. st. 2. toč. 1. KZRH) koji je usmrtio oštećenika s 42 udarca nožem u glavu, pr-sni koš i noge, a za vrijeme ubadanja uzimao je predah i pio konjak, te nije pre-stajao ni kada su ga žrtva i svjedok molili da to ne čini, uzeto je to kao otegotna okolnost jer nadilazi prosječnu okrutnost (VSRH, I Kž-342/94). Optuženiku koji je slijedio bivšu suprugu i njezina ljubavnika, a onda ih sa sedam hitaca iz pištolja usmrtio pri spolnom aktu u automobilu i na taj način počinio dva teška ubojstva iz osobito niskih pobuda (tada čl. 34. st. 2. toč. 1. KZRH), pri čemu je takav način izvršenja ocijenio i kao otegotnu okolnost s obrazloženjem da su opisane okolnosti takve da “nadmašuju prosječne okolnosti koje čine niske pobude” (VSRH, I Kž-352/94; obrazloženje je prihvatio i Ustavni sud RH, U-III-2374/2009, NN 119/2010). Okolnost da je počinitelj više puta osobnim automobilom udarao i gazio nogama žrtvu VSRH, I Kž-1184/08, uzeo je kao otegotnu pri odmjeravanju kazne za teško ubojstvo na okrutan način (tu je presudu USRH, U-III-2374/2009, NN 119/2010, ukinuo u dijelu koji se odnosi na kaznu s obrazloženjem da VSRH nije naveo zašto smatra da je postupanje počinitelja nadmašilo prosječne okolnosti koje čine teško ubojstvo na okrutan način, nakon čega je VSRH, I Kž-67/11, opširnije opisao zašto je kvaliﬁ kator-nu okolnost još jednom uzeo i kao otegotnu okolnost). Navedena praksa Vrhovnog suda ima uporište i u odredbi čl. 47. st. 1. KZ-a, prema kojoj odmjeravanje kazne zavisi od stupnja krivnje. Krivnja nije samo 610P. Novoselec: Sudska praksaHrvatski ljetopis za kaznene znanosti i praksu (Zagreb), vol. 25, broj 2/2018, str. 607-610.temelj kazne (bez koje nema kaznenog djela) nego je i mjera kazne; u tom smi-slu ona je šira od krivnje kao temelja kazne. Krivnja kao mjera kazne obuhvaća stupanj prijekora, a o stupnju krivnje treba voditi računa i pri ocjeni o tome je li opravdano prihvatiti ili isključiti dvostruko vrednovanje. U sva tri gornja predmeta taj je prijekor osobito visok, što opravdava dvostruko vrednovanje. Iz navedenog proizlazi da je dvostruko vrednovanje dopušteno samo pod navedenim uvjetima. Predaleko je išao sud kada je prilikom odmjeravanja ka-zne graduirao svojstvo službene osobe, pa je počiniteljici zlouporabe položaja i ovlasti (tada čl. 337. st. 4. KZ/97) uzeo kao otegotnu okolnost što je kazneno djelo počinila kao sutkinja jer “suci moraju biti neprikosnovena moralna oko-mica demokratskog i civiliziranog društva”, pa “djelatnost počiniteljice dovodi do degradacije sudačke profesije i do nepovjerenja građana u suce i sudstvo”, a to je prošireno i na njezina pomagača odvjetnika, jer i odvjetnici “moraju biti moralna okomica društva ... te moraju uživati ugled časnih i čestitih čuvara pravde i jačati povjerenje građana u pravni sustav” (obrazloženja iz prvostu-panjske presude Žup. suda u Zagrebu, K-170/04, koje je prihvatio i VSRH, I Kž-904/05). Suci i odvjetnici imaju iste dužnosti kao i druge službene osobe, pa njihovo svojstvo, pored obilježja kaznenog djela, ne može biti i otegotna okolnost.Ovdje opisanu prevladavajuću praksu Vrhovnog suda (ne računajući gore navedenu divergentnu presudu I Kž-904/05) valja prihvatiti i u slučaju koji je predmet ovog komentara. Dok prvostupanjski sud nije eksplicitno odgovorio na pitanje je li dopušteno kvaliﬁ katornu okolnost „ranije zlostavljanje“ još jed-nom uzeti u obzir kao otegotnu okolnost, VSRH u drugostupanjskoj presudi daje jasan odgovor: to je moguće jer je optuženik svoju suprugu zlostavljao u trajanju dužem od dvadeset godina, što je imalo za posljedice njezin bijeg, u početku braka i zajedno s djecom. Takvo zlostavljanje zbog dužine i okrutnosti nadmašuje prosječan i uobičajeni način zlostavljanja i s pravom je još jednom uzeto kao otegotna okolnost. Međutim, VSRH u trećestupanjskoj presudi ne opravdava takvo dvostruko vrednovanje, nego upućuje na okrutnost u izvrše-nju ubojstva, što je posebna kvaliﬁ katorna okolnost ubojstva (čl. 111. toč. 1. KZ-a); zapravo, radilo se zaista o stjecaju dviju kvaliﬁ katornih okolnosti, koji nije bio obuhvaćen optužnicom. 

Sudska praksa

1. Prošireno oduzimanje imovinske koristi

2. Dopuštenost izvanrednog preispitivanja pravomoćne presude kojom je izrečena uvjetna osud

129P. Novoselec: Sudska praksaHrvatski ljetopis za kaznene znanosti i praksu (Zagreb), vol. 25, broj 1/2018, str. 129-132.* Dr. sc. Petar Novoselec, redoviti profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u miroviniSUDSKA PRAKSADr. sc. Petar Novoselec* 1. Prošireno oduzimanje imovinske koristiPolicijskom službeniku osuđenom zbog primanja mita oduzima se 400 kuna, koliko je iznosilo mito (čl. 77. st. 1. KZ-a), ali i novac koji je nađen u njegovu garderobnom ormariću, jer je to imovina koja je nerazmjerna njegovim zakonitim prihodima, a on nije učinio vjerojatnim da je njezino podrijetlo zakonito (čl. 78. st. 1. KZ-a).  VSRH, I Kž-Us-96/14 od 24. rujna 2014.(Županijski sud u Rijeci, K-Us-4/14)Činjenično stanjePolicijski je službenik počinio kazneno djelo primanja mita (čl. 293. st. 1. KZ-a) tako da je zahtijevao i primio 400 kuna od vozača osobnog automobila da protiv njega ne podnese optužni prijedlog za prekršaj (vožnje bez vozačke dozvole). Nakon počinjenog djela u optuženikovu garderobnom ormariću u postaji prometne policije nađen je gotov novac, i to 15.500 kuna i 1.190 eura. Optuženik je iskazao pred sudom da je taj novac potjecao od prodaje njegova auta i naknade za štetu pretrpljenu u prometnoj nezgodi te da je i radio sa zi-darima “na bauštelu”. Tu obranu prvostupanjski sud nije prihvatio s obrazlože-njem da je nađeni novac nerazmjeran optuženikovim prihodima (po odbicima od plaće zbog dugova primao je na ruke mjesečno svega 726 do 1.357 kuna). Sud je optuženiku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godi-ne (pored kazne zbog primanja mita ta je kazna obuhvaćala i kaznu za kazneno djelo zlouporabe položaja ili ovlasti iz čl. 291. st. 1. KZ-a, što nije obuhvaćalo imovinsku korist) te je optuženiku oduzeo četiri novčanice u apoenima od 100 kuna i imovinsku korist u iznosu od 15.500 kuna i 1.190 eura. VSRH je optu-ženikovu žalbu odbio kao neosnovanu.130P. Novoselec: Sudska praksaHrvatski ljetopis za kaznene znanosti i praksu (Zagreb), vol. 25, broj 1/2018, str. 129-132.Iz obrazloženjaKako to proizlazi iz zapisnika o otvaranju garderobnog ormarića optuženika te službene bilješke koja je sastavni dio tog zapisnika, u ormariću je pored novca od naplaćenih novčanih kazni pronađeno još 15.500,00 kuna i 1.190 eura, za koji novac optuženik nije učinio vjerojatnim da je njegovo podrijetlo zakonito, pa je stoga osno-vano oduzet kao imovinska korist na temelju čl. 78. st. 1. i 2. KZ/11. Radi se o tzv. proširenom oduzimanju imovinske koristi počinitelja kaznenog djela iz nadležnosti USKOK-a za koju je prvostupanjski sud utvrdio da je nerazmjerna optuženikovim zakonitim prihodima. Optuženik je u razdoblju od siječnja do studenoga 2013. godine, zbog obustava koje traju od 2010. godine, kako je to naveo u obrani, dobivao na ime plaće iznose od 726,34 kuna, pa do najvećeg iznosa od 1.357,99 kuna, što je bilo nedovoljno za život, s obzirom na to da je samo za stan u kojem je živio s nezaposlenom izvanbračnom suprugom i njezinim djetetom plaćao 2.000,00 kuna, a bio je obvezan uzdržavati i svoje dvoje maloljetne djece.Kako je to utvrdio prvostupanjski sud, optuženik je bio u iznimno teškoj fi nancijskoj situaciji i “brojio je dane do plaće” govoreći da će nekako izdržati.Osnovano prvostupanjski sud zaključuje da netko tko je u takvoj životnoj situaciji, da doslovno nema za kruh, ne bi držao netaknut novac u garderobnom ormariću u policijskoj postaji, za koji tvrdi da je iznos od 2.000,00 kuna dobio 2012. godine od prodaje osobnog automobila, a 7.289,00 kuna na ime štete. Osim toga optuženik te na-vode obrane nije ničim potkrijepio, pa ih osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio, pogotovo kada se ima u vidu da su euri nađeni u apoenima 2 x 100, 15 x 50, 11 x 20, 2 x 10, što samo za sebe govori o neuvjerljivosti veće gotovinske isplate. NapomenaIako je prošireno oduzimanje imovinske koristi uvedeno još novelom KZ/97 iz 2006. te je bilo i tema brojnih radova, nisu poznati slučajevi koji bi bili obrađeni u literaturi. Ovaj slučaj predstavlja dobru primjenu te zakonodav-ne novosti (sada čl. 78. KZ-a) pa se može smatrati “školskim” primjerom. Oba su suda s pravom utvrdila postojanje svih pretpostavki za primjenu te odredbe.  Prošireno oduzimanje imovinske koristi primijenjeno je na počinitelja ka-znenog djela primanja mita iz čl. 293. st. 1. KZ-a, za koje je nadležan USKOK, čime je ispunjen uvjet iz čl. 78. st. 1. KZ-a. Također je obrazloženo postojanje uvjeta iz čl. 78. st. 2. KZ-a, tj. da novac nađen u garderobnom ormariću pred-stavlja imovinsku korist od (neutvrđenog) kaznenog djela. Po tome se prošire-no oduzimanje koristi razlikuje od “običnog” (čl. 77. KZ-a), koje se sastoji u oduzimanju koristi (neposredne i posredne) ostvarene kaznenim djelom zbog kojeg je počinitelj osuđen. Ispunjene su i pretpostavke iz čl. 78. st. 2. KZ-a, prema kojima sud mora utvrditi da je ostvarena korist nerazmjerna optuženi-kovim zakonitim prihodima i da počinitelj nije učinio vjerojatnim da je po-131P. Novoselec: Sudska praksaHrvatski ljetopis za kaznene znanosti i praksu (Zagreb), vol. 25, broj 1/2018, str. 129-132.drijetlo nađenog novca zakonito. Ispravno su primijenjene i različite pravne osnove za oduzimanje četiriju novčanica od 100 kuna i za oduzimanje ostalih 15.500 kuna i 1.190 eura, ali se oduzimanje četiriju novčanica od 100 kuna pogrešno temelji na odredbi o oduzimanju predmeta iz čl. 79. KZ-a, umjesto na odredbi o oduzimanju imovinske koristi iz čl. 77. st. 1. KZ-a (čl. 79. KZ-a obuhvaća samo oduzimanje predmeta koji je neposredno nastao izvršenjem kaznenog djela, npr. oduzimanje novca nastalog krivotvorenjem, dok su četiri novčanice od 100 kuna nastale prije počinjenog kaznenog djela, v. Bačić/Pa-vlović, Komentar Kaznenog zakona, Zagreb, 2004, str. 388).   2. Dopuštenost izvanrednog preispitivanja pravomoćne presude kojom je izrečena uvjetna osudaAko je pravomoćnom presudom izrečena uvjetna osuda, izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije dopušteno.           VSRH, III Kr-51/2017 od 18. svibnja 2017. Činjenično stanjeOsuđenik je pravomoćnom presudom osuđen zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci te mu je temeljem čl. 67. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazne-no djelo. Osuđenikov zahtjev da se presuda preispita na temelju čl. 515. st. 1. ZKP-a Vrhovni je sud odbacio kao nedopušten. Iz obrazloženja Prema čl. 515. st. 1. ZKP/08, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti protiv pravomoćne presude kojom je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora, odnosno kada mu je određen prisilni smje-štaj prema čl. 554. st. 1. tog Zakona. Budući da osuđenik nije osuđen na kaznu zatvora, već mu je pravomoćno izrečena uvjetna osuda, to se po sili zakona takva pravomoćna presuda ne može preispitivati u okviru ovdje podnesenog izvanrednog pravnog lijeka, pa je, ne ulazeći u osnovanost razloga navedenih u zahtjevu, isti trebalo odbaciti u smislu čl. 518. st. 3. ZKP/08.132P. Novoselec: Sudska praksaHrvatski ljetopis za kaznene znanosti i praksu (Zagreb), vol. 25, broj 1/2018, str. 129-132.NapomenaPravno shvaćanje zauzeto u ovom rješenju potječe iz vremena kada je na snazi bio KZ/97. Ono je tada imalo uporište u pravnoj prirodi uvjetne osude, koja se nije smatrala kaznom, nego mjerom upozorenja kao posebnom kazne-nopravnom sankcijom; počinitelj kojem se tada izricala uvjetna osuda nije se kažnjavao, nego se prema njemu uvjetna osuda “primjenjivala” (čl. 67. st. 3. KZ/97). Vođena takvom pravnom prirodom uvjetne osude, tadašnja je praksa smatrala nedopuštenim izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kojom je bila izrečena uvjetna osuda koja se smatrala “parapenalnom sankcijom” (tako npr. VSRH, III Kr-13/12). Međutim, KZ/11 je ukinuo mjere upozorenja, pa je i uvjetna osuda postala kazna (prestala je biti “parapenalna sankcija”); sada je odredba o uvjetnoj osudi smještena u glavu IV. čiji je naslov “kazne”, a uvjetna se osuda više ne “primjenjuje”, nego postaje kazna na koju se počinitelj osuđuje (čl. 56. st. 1. KZ/11). Unatoč tome, nakon stupanja na snagu KZ/11 praksa se ne mijenja, mijenja se samo obrazloženje. Primjerice, tvrdi se da se čl. 515. st. 1. ZKP-a ne može primijeniti na “vrstu sankcije kojom se ne lišava slobode” (tako npr. VSRH, III Kr-72/15, III Kr-65/15 itd., pri čemu se gubi iz vida da se uvjetna osuda može opozvati, pa će osuđenik ipak biti “lišen slo-bode”) ili se tvrdi, kao da se ništa nije promijenilo, “da osuđenik nije osuđen na kaznu zatvora, već mu je pravomoćno izrečena uvjetna osuda”, kao u ovdje razmatranoj odluci. Na taj se način nastavlja praksa nastala za vrijeme važenja KZ/97, a da se ne uočava da ona više nije u skladu s KZ/11. Sada je ustaljena restriktivna interpretacija čl. 515. st. 1. ZKP-a contra legem.         

Sudska praksa

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia