U razdoblju između 1998. i 2007. godine u nastavcima je objavljen latinički prijepis rukopisa osmanskog putopisca Evlije Čelebija za koji se smatra da je autograf, odnosno izvorni rukopis njegova djela Seyahatnâme (Putopis). Bosanskohercegovački orijentalist Hazim Šabanović objavio je 1954. i 1957. godine prijevod dijelova Putopisa o jugoslavenskim zemljama i time je zadužio domaću znanstvenu i širu javnost. Međutim, Šabanovićev prijevod temeljio se na manjkavom
osmanskom izdanju ranije poznatog rukopisa Putopisa, objavljenom u nastavcima između 1896. i 1938. godine. U radu, drugom od dvije predviđene studije, usporedbom autografa i Šabanovićeva prijevoda obrađuje se Evlijino putovanje kroz Hercegovački sandžak 1664. godine od Klobuka do Konjica. Usporedbom dvije verzije primjećuju se brojne nepodudarnosti u podacima, različita tumačenja broja stambenih i vjerskih objekata, razlike u toponomiji i općenito značajna količina novih spoznaja o naseljima i stanovništvu Hercegovačkog sandžaka u drugoj polovici 17. stoljeća. Novootkriveni podaci iz autografa bacaju i novo
svjetlo na pouzdanost Evlijina Putopisa kao povijesnog izvora
