Sustavan pregled načina na koje je leksikografska praksa pristupala osnovnim jedinicama frazeološkoga jezičnog sustava donosi Ivana Filipović Petrović pišući o statusu frazema u rječniku kao mjestu susreta leksikografije i frazeologije. Metodologija slijedi načelo od pojedinačnoga prema zajedničkomu, a sadržaj, uz Predgovor i Uvod čine sljedeća poglavlja: Leksikografija: između znanosti i zanata, Frazeologija: stazama lingvističke discipline, Kada se sretnu leksikografija i frazeologija,
Zaključak, Izvori i rječnici, Bibliografija, Popis slika, grafikona i tablica te Indeks frazema

Željka Macan

Sustavan pregled načina na koje je leksikografska praksa pristupala osnovnim jedinicama frazeološkoga jezičnog sustava donosi Ivana Filipović Petrović pišući o statusu frazema u rječniku kao mjestu susreta leksikografije i frazeologije. Metodologija slijedi načelo od pojedinačnoga prema zajedničkomu, a sadržaj, uz Predgovor i Uvod čine sljedeća poglavlja: Leksikografija: između znanosti i zanata, Frazeologija: stazama lingvističke discipline, Kada se sretnu leksikografija i frazeologija,

Zaključak, Izvori i rječnici, Bibliografija, Popis slika, grafikona i tablica te Indeks frazema

Macan, Željka

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

PRIKAZIFLUMINENSIA, god. 30 (2018), br. 2, str. 325-359 347This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.Ovaj rad dostupan je za upotrebu pod međunarodnom licencom Creative Commons Attribution 4.0.LEKSIKOGRAFIJA, FRAZEOLOGIJA I RJEČNIK KAO MJESTO NJIHOVA SUSRETAIvana Filipović Petrović KADA SE SRETNU LEKSIKOGRAFIJA I FRAZEOLOGIJA. O STATUSU FRAZEMA U RJEČNIKU Zagreb: Srednja Europa, 2018.Predmetom je bavljenja leksiko-grafije teorija i praksa sastavljanja rječnika. Može se reći da ona pred-stavlja primjenu leksikologije u praksi. Te se dvije jezikoslovne dis-cipline međusobno prožimaju i na-dopunjuju te imaju isti predmet proučavanja. Iako leksikografija ima dugu samostalnu tradiciju, ona ovi-si o leksikologiji. Frazeologija se kao samostalna jezikoslovna disciplina iz leksikologije izdvaja tek sredinom 20. stoljeća. Jezikoslovci su se i ra-nije bavili frazemima, ali je ta dje-latnost uglavnom ostala na njihovu prikupljanju i inventariziranju, i to uglavnom u okviru leksikografskih radova. Sustavan pregled načina na koje je leksikografska praksa pristu-pala osnovnim jedinicama frazeo-loškoga jezičnog sustava donosi Ivana Filipović Petrović pišući o sta-tusu frazema u rječniku kao mjestu susreta leksikografije i frazeologije. Metodologija slijedi načelo od poje-dinačnoga prema zajedničkomu, a sadržaj, uz Predgovor i Uvod čine sljedeća poglavlja: Leksikografija: iz-među znanosti i zanata, Frazeologija: stazama lingvističke discipline, Kada se sretnu leksikografija i frazeologija, Zaključak, Izvori i rječnici, Bibliografi-ja, Popis slika, grafikona i tablica te Indeks frazema. Uvodno autorica donosi pregled promišljanja o rječnicima i frazeolo-giji kao jezikoslovnoj disciplini te kratak osvrt na sadržaj pojedinih poglavlja. U duhovitoj poanti uvod-nih riječi izražava nadu da će svojim radom pružiti smjernice za buduća leksikografska istraživanja te da će Scaligerovo proročanstvo otpustiti svoje višestoljetne okove (str. 4). Drugo je poglavlje posvećeno leksikografiji te podijeljeno u tri potpoglavlja – Od najstarijih lista ri-ječi do e-leksikografije, Postoji li teori-ja leksikografije te Leksikografija i lingvistika. Prvo je od njih posveće-no razvoju leksikografije – od leksi-kografskih početaka u svijetu i u 348PRIKAZIFLUMINENSIA, god. 30 (2018), br. 2, str. 325-359Hrvatskoj preko razvoja moderne leksikografije i rječničke tipografije do suvremenih računalnih korpusa i e-leksikografije. Za svako se od na-vedenih razdoblja navode obilježja leksikografskoga rada te najvažnija ostvarenja na tom području, sustav-no, pregledno, sažeto, a izrazito in-formativno i sadržajno. Drugo je potpoglavlje posvećeno statusu lek-sikografije kao znanstvene discipli-ne, namjeni rječnika kao jedne od triju glavnih sastavnica leksikograf-skoga trokuta, važnosti poznavanja teorijske leksikografije u leksiko-grafskomu radu te usmjerenosti na korisnika i njegove potrebe. S tim ciljem se ističe i potreba navođenja primjera upotrebe u odgovarajućem kontekstu, a dobri bi primjeri upo-trebe trebali biti „tipični, informa-tivni i shvatljivi” (str. 33, prema At-kins i Rundell, 2008: 458). Treće je potpoglavlje posvećeno odnosu iz-među leksikografije i lingvistike, njihovoj povezanosti i prinosu koji sve grane lingvistike mogu dati lek-sikografiji. Ističe se zahtjevnost i važnost oblikovanja objašnjenja značenja u rječničke definicije, po-sebno kod višeznačnih riječi. Treće je poglavlje naslovljeno Frazeologija: stazama lingvističke dis-cipline i sastoji se od triju potpo-glavlja. U prvomu se daje odgovor na pitanje Kamo je dosad stigla, i to u obliku pregleda dosadašnjih bavlje-nja frazeologijom kao jezikoslov-nom disciplinom, pri čemu se izdva-jaju dvije frazeološke škole – „...tradicionalne, proizašle iz formal-nih pristupa jeziku, i kognitivne, proizašle iz funkcionalnih pristupa jeziku” (str. 43). Razlog supostoja-nju različitih naziva za osnovnu je-dinicu frazeološkoga jezičnog susta-va autorica vidi u razlikama u shvaćanju što je frazem i koja su njegova osnovna obilježja, a koristi u hrvatskoj frazeologiji uvriježeni termin frazem te po potrebi i „višer-ječnica (engl. multi-word lexical units) koja će služiti kao svojevrsni hipero-nim frazemu, prema prijedlogu Branke Tafre” (str. 46, prema Tafra (2005: 282)). Donosi se pregled bavljenja frazemima, frazeološkom terminologijom i problematikom, posebno klasifikacijom frazema, i to u okviru ruske frazeološke škole, američke frazeologije i zagrebačke frazeološke škole. Zaključno se navode obilježja frazema prema tra-dicionalnoj frazeološkoj školi: poli-leksičnost, nepromjenjivost (okame-njenost), reproduciranje u gotovu obliku, desemantiziranost te ustalje-nost, konvencionalnost (str. 55–57). U trećemu se potpoglavlju promi-šljanja o frazemima i istraživanja na tomu području stavljaju u kontekst kognitivnolingvističke teorije koja se „temelji na filozofiji iskustvenog realizma koja podrazumijeva huma-nistički pogled na jezik u kojem značenje ovisi o čovjekovu tijelu, PRIKAZIFLUMINENSIA, god. 30 (2018), br. 2, str. 325-359 349znanju o svijetu i pojedinoj situaciji, nasuprot filozofiji objaktivizma koja izuzima čovjeka iz stvaranja značenja i metafora naglašavajući postojanje doslovnog značenja riječi i devijantnosti metaforičkih izraza” (str. 58). Sustavno se uz iscrpno po-zivanje na relevantnu literaturu na-vode kriteriji za opis frazema u ko-gnitivnoj frazeološkoj školi, od njegove semantičke raščlanjivosti, kojoj potvrdu pruža model dekom-pozicije frazema u psiholingvistič-komu pristupu, konstrukcije kao rješenja za prikaz frazema, promi-šljanja o procesima razumijevanja frazema te njihovoj motivaciji i se-mantičkim proširenjima u pozadini frazema (metafora i metonimija te kulturni modeli i konceptualna in-tegracija). Aspekti se transparen-tnosti frazema donose prema Lan-glotzu (2006: 126–127), u sažetom obliku uz autoričin odabir primjera frazema iz Benešićeva „Rječnika” (str. 72; slika 9 na str. 74). Ističe se važ-nost utvrđivanja kanonskoga oblika frazema kao polazišta za definiranje i istraživanje frazemske varijantno-sti i modifikacija. Odgovor na naše razumijevanje frazeoloških modifi-kacija, namjernih preoblika frazema s određenom komunikacijskom svr-hom, autorica vidi u teoriji koncep-tualne integracije, ponajprije stoga što objašnjava jezične procese u stvar-nome vremenu (str. 77). Donosi se i pregled istraživanja koja frazeologi-ju vide kao jezik kulture, te se ona stoga treba povezati sa svjetonazo-rom i mentalitetom određene jezič-ne zajednice. Zaključno se navode i obilježja frazema prema kognitivnoj frazeološkoj školi: polileksičnost, promjenjivost, semantička transpa-rentnost te konvencionalnost i repro-duciranje u cjelovitom obliku (str. 79–81). U četvrtomu se poglavlju daje odgovor na pitanje što se događa kada se sretnu lekikografija i fraze-ologija te što svaka od tih dviju dis-ciplina želi u tomu teorijskom spo-ju. Na opseg i odabir frazema u leksikografskoj obradi utječu teorij-ske postavke koje slijedi sastavljač rječnika. Pri izboru rječničkih natu-knica i njihova oblika ističe se važ-nost računalnih korpusa koji daju i podatak o frekvenciji frazema te pružaju brojne primjere njegove uporabe. Pristup leksikografskoj obradi frazema potrebno je navesti u predgovoru pojedinoga rječnika „odnosno tekstu koji se različito na-ziva: vodič za korištenje rječnikom, vodič za rječničke natuknice, osnovni podaci o rječniku i slično” (str. 83). Pri toj je obradi od posebne važno-sti određivanje nadnatuknice i na-tukničkoga lika frazema. Potonji je, navodi se, najčešće isti kao i kanon-ski oblik frazema, trebao bi odgova-rati sinkronijskoj uporabi frazema (str. 86), a pri njegovu su određiva-nju ključna tri kriterija: „korpusni 350PRIKAZIFLUMINENSIA, god. 30 (2018), br. 2, str. 325-359podaci, gramatička struktura fraze-ma i njegova konceptualna motiva-cija (isto, prema Parizoska 2009: 96). Računalni korpusi donose velik broj primjera frazema u uporabi, što je važno pri utvrđivanju njihovih varijanti i modifikacija. Autorica navodi da su frazemske inačice su-stavno zabilježene u frazeološkim rječnicima hrvatskoga jezika, no frazemske modifikacije u njima uglavnom nisu zastupljene. Istraži-vanja provedena u okviru kognitiv-ne lingvistike, ističe autorica, poka-zala su da je to potrebno, a kao primjer zanimljiva rješenja pri nji-hovoj leksikografskoj obradi navodi engleski frazeološki rječnik Lon-gman Idioms Dictionary (1998). Ta-kođer ističe da „treba imati na umu da su varijante i modifikacije fraze-ma fenomen jezika u upotrebi, što znači da ih se sustavno i statistički može utvrditi jedino na velikome broju primjera stvarne upotrebe [...]. Stoga rječnik koji sadrži modi-fikacije može jedino biti vođen kor-pusom.” (str. 88-89). Navedeno se potkrepljuje primjerima na podlozi rezultata pretrage provedene u kor-pusu hrWaC (v. str. 89). Naglašava se i važnost primjera upotrebe fra-zema u rječniku kojima se, prema autoričinu mišljenju, u suvremenoj hrvatskoj leksikografiji daje prema-lo važnosti (str. 91). Pri odabiru primjera upotrebe važnu ulogu ima-ju računalni korpusi, ali i sam leksi-kograf. Uz frazem bi u rječniku tre-bala biti  zabil ježena i  njegova upotreba u određenomu registru. Za navedeno autorica kao primjer zanimljiva rješenja u hrvatskoj fra-zeografskoj praksi navodi Rječnik animalističkih frazema (2017). Tema je drugoga potpoglavlja status fra-zema u rječniku, i to u izvorima koji pripadaju hrvatskoj frazeografiji: prvim frazeografskim pristupima u hrvatskim rječnicima, potom prvim većim frazeografskim prinosima u Rječniku hrvatskoga književnoga jezi-ka od preporoda do I. G. Kovačića Juli-ja Benešića, dosadašnjim hrvatskim frazeološkim rječnicima te u nacrtu za mrežni frazeološki rječnik hrvat-skoga jezika. Središnje mjesto u ovomu potpoglavlju pripada Bene-šićevu Rječniku, i to stoga što je istraživanje i analiza u njemu sadr-žane frazeološke građe bila prove-dena u okviru autoričine doktorske disertacije, te iz razloga što se taj rječnik može „smatrati pretečom razvoja frazeološke misli” (str. 95). Opis leksikografskih metoda kori-štenih pri obradi frazeološke građe donosi se na primjeru dvaju hrvat-skih frazeoloških rječnika – Frazeo-loškoga rječnika hrvatskoga ili srpskog jezika Josipa Matešića (1982) i Hr-vatsk o g a  fra z eolo šk o g  r ječ nik a (2014). Slijedi dio posvećen temelji-ma i planu izrade Mrežnoga frazeo-loškog rječnika hrvatskoga jezika, odabiru korpusa, abecedno-koncep-PRIKAZIFLUMINENSIA, god. 30 (2018), br. 2, str. 325-359 351tualnoj organizaciji frazema, meto-dologiji njihova prikupljanja i istra-živanja te pr imjer ima njihove leksikografske obrade. Prilog ovo-mu potpoglavlju predstavlja tablični prikaz „statusa skupine frazema u četirima hrvatskim rječnicima: Be-nešićevu Rječniku hrvatskoga knji-ževnoga jezika od preporoda do I. G. Kovačića, sv. 1–12, koji je sastavljen 1951. – 1957., a tiskan nepromije-njen 1986. – 1990., Matešićevu Fra-zeološkome rječniku hrvatskoga ili srpskog jezika (1982), Hrvatskome frazeološkom rječniku (2014) Antice Menac, Željke Fink Arsovski i Rado-vana Venturina te Anićevu Velikome rječniku hrvatskoga jezika (2003)” (str. 149–150). U Zaključku se navodi kako se ovom knjigom želi dati doprinos stvaranju teorijskoga okvira za izra-du Mrežnoga frazeološkog rječnika hrvatskoga jezika, a slijede poglavlja Izvori i rječnici, Bibliografija i Indeks frazema. Knjiga Ivane Filipović Petrović Kada se sretnu leksikografija i frazeo-logija predstavlja vrijedan doprinos objema disciplinama koje se nalaze u njezinu naslovu. Kroz pregled bavljenja frazeologijom i leksikogra-fijom, sustavnim objašnjavanjem načina i metoda rječničke obrade osnovnih jedinica frazeološkoga je-zičnog sustava, uzimajući pritom u obzir i tradicionalne i suvremene teorije pristupa njiho voj analizi, autorica daje smjernice za nastanak Mrežnoga frazeološkog rječnika hrvat-skoga jezika utemeljenoga na postav-kama korpusne lingvistike i e-leksi-kografije. S nestrpljenjem ga oče- kujemo. Željka Macan LiteraturaAtkins, Sue i Michael Rundell (2008) The Oxford guide to practical lexico-graphy. Oxford University Press, New York.Langlotz, Andreas (2006) Idiomatic creativity: a cognitive-linguistic model of idiom-representation and idiom-variation in English, John Benjamins, Amsterdam – Phila-delphia.Parizoska, Jelena (2009) Idiom variability in Croatian: the case of the CONTAINER schema, Études Cognitives, 9, 171–180. Tafra, Branka (2005) Od riječi do rječ nika, Školska knjiga, Zagreb.

LEKSIKOGRAFIJA, FRAZEOLOGIJA I RJEČNIK KAO MJESTO NJIHOVA SUSRETA Prikaz knjige Kada se sretnu leksikografija i frazeologija. O statusu frazema u rječniku Ivane Filipović Petrović (Zagreb: Srednja Europa, 2018.)

LEKSIKOGRAFIJA, FRAZEOLOGIJA I RJEČNIK KAO MJESTO NJIHOVA SUSRETA Prikaz knjige Kada se sretnu leksikografija i frazeologija. O statusu frazema u rječniku Ivane Filipović Petrović (Zagreb: Srednja Europa, 2018.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia