Valentin Putanec

Croatian

Putanec, Valentin

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Valentin PutanecPRILOG DISKUSIJI O PRVENSTVU U METODI LINGVISTIČKE GEOGRAFIJESinopsis: u vezi s pojavom Gillieronova Lingvistič­kog atlasa Francuske (1903-—1909) pojavljuje se i pitanje prvenstva u metodi lingvističke geografije općenito. Autor upozorava da prvi prilog tog tipa ra­da na lingvistici predstavlja Vocabularium Cathari- nae iz 1787— 1789. 11. Kada se danas piše o lingvističkoj geografiji, odmah u po­četku treba istaći da ona pripada u onu vrstu rada u lingvistici koja je  upravo lingvistička statistika kao što je  to i svaki leksi­kografski rad, tj. radi se o posezanju u određeni segment jezič­ne obavijesti i dijeljenju toga segmenta na zvučno-semantičke jedinice, lekseme, te njihovu vađenju iz tog segmenta te sređi­vanju u neki statistički diktirani red (abeceda, značenjske gru­pe po strukama i si). Lingvistička geografija uz to leksem pro-V. PuTANEC 132. Croatica 19/1983učava odnosno uzima statistički na geografskoj razini i u sin- kronosti, tj. punktirajući teren statistički bilježi replike i ob­like dotičnog lebsema za svaki pojedini punkt. Obrada tog sta­tističkog lingvističkog materijala može biti kartografirana pa nastaju lingvistički atlasi, a može se zamisliti i leksikografska obrada u obliku dijalektalneg lingvističkog rječnika u kojem u natuknici (lemi) nižemo numerirane replike za pojedine punk­tove koje smo obradili. Prema tome vidimo da u lingvističkoj geografiji nije bitno kartografiranje materijala, nego kartogra- firanje materijala može biti jedna od metoda obrade materi­jala, kao što je  jedna od metoda obrade toga materijala i abe- ceđno-natukničko nizanje punktova u nekom rječniku.2. Ako sada definiramo lingvističku leksikografiju kao statis­tičko bilježenje sinkronih replika lingvističkog fakta (može biti posrijedi leksem, izoglosa, izoleksa, izofonem, izosemantem, i si.), onda možemo pokušati da damo prilog za historijat ove lingvističke metode, tj. odgovoriti na pitanje kada se ona prvi put javlja i u kojim  uvjetima.3. Kada se 1903— 1910. pojavio Atlas linguistique de la France Juilesa Gilliérona i  njegova pomogača Eugènea Edmonda, svi su lingvisti bili složni u ocjeni epohalnosti toga poduhvata. Lin­gvistička djela koja su slijedila na osnovi toga atlasa opravda­la su metodu i njezin prinos općoj lingvistici i posebno roman­skoj. Mladogramatičarski fonetski zakon dobio je  odgovor na ona pitanja na koja se dotad nije mogao dobiti. Vidjelo se da uz zakonitosti u jeziku djeluju i neke druge zakonitosti, koje dotada nisu bile uočene. Uz to se odmah postavilo i pitanje o prvenstvu metode. Odmah se doduše priznalo da je  pravi osni­vač te metode Jules Gilliéron. Ernst Gamillscheg doslovno pi­še: »Begründer dieser neuen Forschungsrichtung . . .  ist in drei­facher Hinsicht Jules Gilliéron. Er hat durch die Veröffentli­chung des Atlas linguistique de la France . . .  der Forschung das verfeinerte Material gegeben, das die Voraussetzung für die Verfeinerung der Forschungsrichtung war; er hat als Er­ster die Tragweite der neuen geographischen Betrachtungweise geacht und hat die neue Fofcscbungsmethode zur höchsten Vol­lendung gefühlt. Er hat endlich persönlich auf den romanisti­schen Nachwuchs, namentlich in seinen Übungen an der École des Hautes Études in Paris, nachhaltiger eingewirkt als irgend ein anderer Forscher unserer Tage« (cf. E. Gamillscheg, Die Sprachgeographie und ihre Ergebnisse fü r die allgemeine Sprachwissenschaft, 1928, str. 1— 2). Ipak se mislilo i  na Gillié- ronove preteče. Isti Gamillscheg navodi dalje (str. 2): »Die Idee, sprachliche Erscheinungen in Kartenform darzustellen, ist nicht Gilliérons geistiges Eigentum. Er hat die Anregung vonV. PuTANEC 133 Croatica 19/1983seinem Lehrer Gaston Paris übernommen, dem selbst als Vor­bild der Plan eines deutschen Sprachatlas vorschwebte . . . « .  I  tako Gamillscheg navodi kao preteču Gillierona rad Georga Wenkera, koji je  od 1876. spremao materijal za njemački lin­gvistički atlas. Wenkerov je  atlas sadržavao 40 rečenica kao upitnik na koji su odgovarali njemački pučki učitelji (44000 punktova). Uz Wenkera spominje Gamillscheg i rumunjski lin­gvistički atlas Gustava Weiganda iz 1898— 1909. koji je  objav­ljen na 67 karata. Gamillscheg ipak pripominje da se u materi­jalu spomenutih preteča radi o statistici fonetskih pojava a ne0 leksemjskoj statistici kao u Gillierona.4. Prije nego odgovorimo na pitanje što mi mislimo o tome tko je  pravi preteča metode lingvističke geografije, potrebno je  da dodamo, kada govorimo o Gillieronovu Atlasu i njegovoj me­todi, da se ta metoda od prvotnog leksemskog i fonetskog pri­kazivanja pojava na kartama monoglotskog tipa sada razvila1 u poliglotsku lingvističku geografiju. Godine 1937 (cf. »Archi-vum romanicum« 21, 1937, 369— 383) Mirko Deanović je  pred­ložio da se izradi lingvistički atlas Mediterana, koji se iza 1945. počeo izrađivati, a sada su počele izlaziti i prve karte. Ovaj je  atlas poliglotski, tj. radi se o statistici replika sa punktova koji ne pripadaju jednom jeziku nego jezicima genetski udaljenim ili potpuno različnim. Sada se sprema, na prijedlog također Mirka Deanovića, i lingvistički atlas Balkana, a pokreće se i opći lingvistički atlas Evrope. U JAZU u Zagrebu spremaju se dijalektalni lingvistički rječnici čakavskoga i kajkavskoga dija­lekta, koji će biti rađeni na osnovi punktova, a materijal će biti sređivan (tako se sada planira) u obliku abecednog rječnika s navodom punktova koji su obrađeni za tu natuknicu. Ovdje se vidi dabogatstvo oblika koji se mogu javiti kao obrada unu­tar same metode lingvističke geografije može varirati od rječ­nika do atlasa, od kartografiiranja fonetike do kartograf iranj a leksema. 5. A sada da odgovorimo na pitanje, što mi mislimo o to­me tko je  prvi pokretač metode lingvističke geografije kraj sadašnjeg našeg znanja o toj metodi. Godine 1713. je  Gottfried Wilhelm Leibnitz u jednom pismu upućenom Petru Velikom predložio da car dade popisati tsve jezike svoga ogromnog car­stva te da se za sve te jezike sastave rječnici (cf. Jagić, Is torija  slavjanskoj filologii, 1910, pp. 61— 63, 71—72; Enciclopedia italiana, Treccani, X X I, p. 209). Posao je  realiziran istom za carice Katarine Velike. Ona je  1784. godine sama napisala za taj rječnik natuknice (273 riječi, s 12 imena mjeseci) i taj upit­nik s 273 riječi-natuknica razaslala po svom carstvu a i svojim poslanicima u inozemstvu, s time da jo j se što brže »prevedu«sve te riječi na sve te jezike. Posao je  redigiranja Katarina Velika povjerila Petru Simanu Pallasu (1741— 1811), koji se tada nalazio u Petrogradu. On je  podatke, dobivene sa svih strana svijeta, sredio i tako 1787. izdao prvi dio svoga rječni­ka u dva volumena. Godine 1789. izdao je  i drugi dio rječnika u jednom volumenu (o Pallasu i njegovu rječniku v. Jagić, o. c., 71, 72, 111, 113; Enciklopedičeskij slovar X X II, a, 1897, 641—  — 642; V. Putanec, Francuska leksikografija, Zagreb 1952, 42—  —44). U prvom dijelu toga djela imamo 285 natuknica prevede­nih na 51 evropski jezik i 140 azijska jezika, a u trećem svesku (drugi dio) te su iste riječi prevedene na mnoštvo afričkih i amerindijskih jezika. Natuknice i semantičke jednadžbe u tom su rječniku pisane ćirilicom i fonetskim pravopisom. Natuknice nisu poredane abecednim redom nego se daju analitioko-siste- matski, u pojmovnim grupama (bog, nebo, sunce, zemlja, etc., etc.). Potpun naslov djela glasi Linguarum totius orbis voca- bularia comparativa, a u znanosti se skraćeno zove i Vocabula­rium  Catharinae. Djelo je  izašlo u drugom izdanju 1789— 1791, prošireno sa 79 jezika, u redakciji Teodora Jankovića de Mir- jevo, pod naslovom Sravnitelnij slovar vseh jazykov i narččij (I— IV ). Natuknice u Jankovićevoj redakciji dolaze u abeced­nom redu. Od slavenskih jezika tu su i slavjanski ( =  slaveno- Sipski), šlavjanovengerski ( =  kajkavski, slovenski), »ilirs k i« i serbski. Za francuski daje i starofrancuski. Vuk Stefanović Karadžić je  1822. u djelu Dodatak k sanktpetersbugskim rječ­nicim a  korigirao djelo na taj način što je  predložio da se vodi račun i o bugarskom jeziku kojeg u Vocabularium Catharinae nema. Hrvatski dolazi dakako pod »ilirski« i drugdje. Prim jer obrade: A. 1. b o g ,2. bug’, 3. boog’, 4. bog’, 5. deu, deks’, died’, d ior’, 6. die; B. 1. končina, 2. smert', 3. smart’, 4. smerta (!), 5. m uert’, 6. m or’; C. 1. pes', 2. pes’, 3. pas’, 4. pes’, pas’, pseto, ker’, 5. kan’, žin’, 6. sieng-, D. 1. ,grom', 2. grom ’, garmliavica,3. germ l’enie, 4. garmliavina, 5. tonnjar’, tunjar’, 6. tonnerr' (prim jeri su dani samo za južnoslavenske jezike i  francuski, prema mojem tekstu u Francuskoj leksikografiji, o. c., 43).6. Kada sada pogledamo metodu u Vocabularium Catharinae, vidimo da su svi elementi lingvističke geografije prisutni: a. sastavljanje upitnika, b. određivanje punktova, c. sinkrono snimanje leksema na predloženim punktovima, a na osnovi upitnika. Obrada materijala je  obrađena na leksikografski na­čin i n ije kartografirana, što u samoj metodi nije bitno, nego je, kao što smo gore kazali, sekundarno. U slučaju Vocabula­rium  Catharinae punktovi su odabirani, odnosno određeni, na polijglotskoj osnovi, pa taj rječnik ide u rang onih radova u lin­V. Putanec 134 Croatica 19/1983V. PUTANEC 135 Croatica 19/1983gvističkoj geografiji koje je  u novije doba uveo u lingvističku geografiju Mirko Deanović, a stoji u osnovi i balkanskog i sve- evropskog lingvističkog atlasa koji su »in  statu nascendi«.7. Da zaključimo: početke metode lingvističke geografije i sa­mo ostvarenje prvog djela iz područja lingvističke geografije treba tražiti u vijeku prosvjetiteljstva. Ideju predlaže Leibnitz a ostvaruje se prvi put u Vocabularium Catharinae.

Prilog diskusiji o prvenstvu u metodi lingvističke geografije

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia