Wlodzimierz Kot

Kot, Wlodzimierz

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

OPSEG I ZNAČENJE HRVATSKE DISKUSIJE O NATURALIZMU(Na marginama članka Josipa Tomića Kumičić i Zola) W l o d z i m i e r z  K o t  (Krakov/)V rlo in teresan tn im  iz laganjim a au to ra  želio bih dodati nekoliko napom ena.P rije  svega, polem ika ko ju  je  izazvao Kumičić kao glavni p ro p a ­gato r Zole i n jegove naturalističke stvaralačke m etode im ala je  mnogo širi opseg negoli što to proizlazi iz ra d a  ko ji apostrofiram . J e r  svojom  povezanošću kn jiževnih  problem a s političkom  situacijom  tad ašn je  H r ­vatske (znamo d a  je  trad ic iona lna rom antična književnost nalazila oslonac u N arodno j stranci, kojoj je  ta j tip  kn jiževnih  d je la  služio kao povoljno političko oruđe; realizam  pak i natu ra lizam  bili su podupiran i od pravaša, nezadovoljn ih  hrvatskom  stvarnošću i k ritičn ije  postav lje ­n ih  prem a n jo j)  -  kao i s obzirom n a  dugo trajnost polemike, ta  je  po ­ja v a  postala nešto više od obične kn jiževne diskusije, nešto izuzetno n a  hrvatskom  tlu.U obranu Zole, osim glavnog polemičara Kumičića i Janka Iblera koga spominje autor, ustao je također i Emil Pođolski (najvjerojatnije književni pseudonim nepoznata pisca) opširnim člankom 0  književnom naturalizmu, štampanom u časopisu »Hrvatska« 1886. U toj raspravi Pođolski prekida s rasprostranjenim mišljenjem da naturalizam zahti­jeva određenu tematiku: brutalne scene, delikatne probleme, negativne likove. Njegovu bit vidi prije u piščevoj tehnici koja osigurava objek­tivno prenošenje istine o društvu. »Moral je naturalističkog pisca u tom, što prikazuje istinu. On je ne poljepšuje, niti pogrđuje. Najveći je mo­ral za misaona čovjeka u istini.« Kao što iz toga proizlazi, problem mo­rala drugačije izgleda kod Podolskog nego u očima Kumičića ili drugih kritičara. Moral pisca se, prema njemu, temelji na govorenju istine, a ne na izabiranju iz stvarnosti onoga što u čitaoca može izazvati potres; moralno je ono što je istinito; ta tvrdnja svjedoči o tome da je autor članka bolje shvatio misaone temelje naturalizma nego Kumičić i drugi polemičari.75Pored Josipa Pasarića, _ koji je zastupao krajnje negativan stav prema Zoli i Kumičiću, i osim kritičara naturalizma koje je opisao To- mić, kao što su Milivoj Šrepel, koji je, uostalom, kasnije promijenio mišljenje, osim Dinka Politea ili Čedomila Jakše, bilo je također pole­mičara koji su nastojali da zadrže izvjesnu objektivnost, ili čak onih koji su težili da pomire obje strane. U takve je spadao Gjuro Galac, autor članka 0  romanu (odgovor Jenju Sisolskom) »Hrvatska vila«, 1884, br. 41. Na početku članka Galac podvlači da se radi o važnom pitanju, naime, o obilježavanju pravca kojim treba poći hrvatska knji­ževnost. Galac se prije svega ne slaže sa sudom Amicisa, koji navodi Kumičić — da je Zola bio najmoralniji francuski pisac. Izvevši pronic­ljivu analizu najčuvenijeg piščevog djela, Nane, Galac konstatira da eksperimentalna metoda uopće ne osigurava maksimalnu objektivnost. Zola nije vjerni, objektivni kreator stvarnosti, nego iz nje bira ono što potvrđuje njegov sud o svijetu, dakle, deformira istinu.»Ako g. Zola sviet doista onakovim gleda, kako ga opisuje -  onda ga moramo žaliti i moramo žaliti svakoga njegova čitatelja; jer ono, što on piše, nije puki filozofički pesimizam, nego je upravo neko bolestno du­ševno trzanje, neka hiperbolisana imaginacija.«Primjećujući slabe strane naturalizma, točnije, Zolinih pogleda, Galac priznaje da je francuski autor velik pisac, gotovo genijalan, i konstatira da tim teže biva čitaocu shvatiti otkud u opisu delikatnih scena tako sjajan talenat pokazuje tako malo ukusa, ali zato tako mnogo cinizma i brutalnosti.Nema dakle kod Galca, kao što se iz toga vidi, fanatizma toliko karakterističnog za druge. Iako je u principu bio protivnik naturalizma, znao je priznati Zoli veličinu; šteta samo što svoj sud nije obrazložio. Vidi se tu samo pokušaj razlikovanja između tematike koja mu odlučno ne odgovara i forme piščeva izražavanja koja odlučuje o umjetničkom rangu francuskog naturalista. Ipak i Galac gleda na čitav problem s gledišta pogodnosti naturalističke interpretacije stvarnosti za hrvatsko društvo i dolazi do negativnog zaključka kada na kraju svojih razma­tranja tvrdi:»Ne poričemo dakle Zoli talenta, ali ga ne možemo nikome, a naj­manje hrvatskome piscu preporučiti kao neki uzor. On je talenat i genij u estetici ružnoga. A mi, u skromnim našim literarnim prilikama, bili bi sasvim sretni, da nam se porodi još koji Šenoa.«Nije se samo Galac trudio da bude nepristrasan, učinila je to tako­đer redakcija pravaške »Hrvatske vile«, objavljujući na svojim stra­nicama članak prije kritičan nego laskav za Zolu priznatog za vodećeg pisca. Treba dodati da je »Hrvatsku vilu« tada uređivao Kumičić.Polemiku osamdesetih godina pravaši su smatrali svojom pobjedom. Interesantno, koliko god je Zola izazvao interes za svoje poglede, toliko su drugi pisci koji su naginjali naturalizmu, kao što su braća Goncourt ili Maupassant, ostali hrvatskom društvu gotovo strani. To svjedoči o76pojednostavljenju problema naturalizma, svođenju njegovu na pitanje samo jednog prezimena i to prezimena-lozinke oko koga su se već stvo­rili stanoviti mitovi i pojmovne stereotipnosti.Polem ika oko natu ra lizm a tra ja la  je  u hrvatskoj kritic i oko pet go­d ina (1881-1886). K oncentrira la  se ona gotovo isključivo n a  rom ane. N ije  uv ijek  im ala čisto teoretski karak ter, često je  p red s tav lja la  kom en­ta r  bilo nekim  slavnim  Zolin im  dje lim a, a posebno njegovoj Nani, bilo Kumičićevoj Olgi i Lini i drugim  njegovim  rom anim a koje je  nasto jao  p isati naturalističkom  metodom . M ožda je  ta  čin jenica b ila  uzrok po jed ­nostav ljen ju  diskusije, je r  su se polem ičari p redavali sugestiji suviše kom entiranih  d je la  i sm atrali n jihove osobine osobinam a naturalizm a, um jesto da proniknu  u filozofske tem elje  te  stru je  i n jezine um jetničke konzekvence. A  ipak  znam o da ni Kumičiću, a  također ni njegovu uči­te lju  Zoli, n ije  uspjelo u svim rom anim a potpuno ostvariti načela n a tu ­ralizm a. T im e se također, v je ro ja tno , ob jašn jav a  pom icanje polem ike s bitnih, k ljučn ih  problem a, na p ita n ja  ponekad m arg inalna, a  ponekad zaista važna ali nem erito rna i čak apsurdna s gledišta teoretskih p re t­postavki naturalizm a.Od dotaknutih problema na čelo su izbili: problem odgojnog dje­lovanja naturalističkih djela na čitaoca (spor oko moralnosti te knji­ževnosti), problem koristi te vrste djela za hrvatsko društvo, tematike, objektivizma (spor oko deformacije istine), napokon problem stvara­lačke tehnike (autentičnost i mašta). Međutim, nije dotaknuto zaista osnovno pitanje: uvjetovanost čovjeka zakonima koji vladaju stvarno­šću, nije pokrenuto pitanje socijalne i biološke determinacije književnih junaka, nije razvijen spor o njihovoj unutrašnjoj slobodi, nije se razmi­šljalo da li društveni i etički pesimizam naturalista ima kakvo filozof­sko obrazloženje. Među zaobiđenim, a bitnim, problemima naturalizma našlo se također pitanje shvaćanja opisa, dokumentacije. Pitanje -  da li se opservacija a za njom i opis moraju ograničiti samo na izvješta­vanje o vanjskom provjerljivom svijetu, ili opis također može biti pro­širen na prenošenje unutrašnjih doživljaja koje je nemoguće neposredno provjeriti -  nije privuklo pažnju diskutanata.Naturalizam se pojavio u Hrvatskoj relativno rano, u periodu Zo- linih istupa koji su šokirali javno mnijenje i koji su se kao eho odbili i u drugim zemljama. Dakle, diskutantima je nedostajala ona vremenska distanca koja bi osim senzacionalnosti tematike i formalne konvencije novonastalih djela omogućila također sagledavanje biti novog pravca. Osim toga, on je ovdje odmah pretvoren u oruđe političke borbe, to jest nametnuta mu je praktična funkcija. Naturalizam je ovamo prodro u trenutku kada realizam još nije ojačao, pa se stopio s njim i djelomično preuzeo njegovu ulogu. Pristalice naturalizma često su upotrebljavali argumentaciju tipičnu prije za realiste nego za sljedbenike Spencerove filozofije.77To je sve uzrokovalo nešto drugačiji karakter hrvatskog natura- lizma u kome su se našle izvjesne lokalne primjese. Na to je još davno svratio pažnju Vladimir Lunaček u članku Dva književna pokreta, »Sa- vremenik« 1907. Zagrebački kritičar je osobito naglašavao tendencioz- nost hrvatske varijante naturalizma, njezin odgojni a ne umjetnički ka­rakter. Jer oslanjajući se na uvjerenje da ljudskim životom vlada kom­pleks krutih, nepromjenljivih zakona, francuski su se naturalisti ograni­čili samo na opservaciju pojava, društvenih procesa, pretpostavljajući da je bilo kakva intervencija u njihov tok unaprijed osuđena na neuspjeh. Hrvatskim je naturalistima, međutim, bilo strano to uvjerenje, oni su, prije svega Kumičić, opisivali negativne pojave sa snažnim uvjerenjem da one mogu i moraju biti izmijenjene.Polemika, na početku veoma burna, postepeno je postajala blaža, stišavala se. U prvoj fazi su sljedbenici naturalizma zastupali više ek­stremne, šokantnije i provokativnije poglede, što je moralo izazvati oštar otpor protivnika. Tokom vremena Kumičić i ostali sljedbenici Zole znatno su evoluirali u pravcu tradicionalne književnosti; s druge su se strane i književna publika i kritičari opozicije privikli na mnoge osobine naturalizma koje su ih ranije smetale. Sve je to utjecalo na po­stepeno stišavanje tona izjašnjavanja polemičara.Diskusija oko naturalizma osamdesetih se godina rasplamsala i uga­sila, ali nije postala poticaj za stvaranje istaknutih naturalističkih djela u hrvatskoj prozi.I pored toga, ne može se potcijeniti njezino značenje. Ipak je to na hrvatskom tlu bila prva ozbiljna književna polemika. Toga je bilo izme­đu klasika i romantičara; također je prijelaz od romantizma k realizmu imao spokojan, evolutivan karakter, čemu je nesumnjivo pridonijela diktatorska Šenoina vlast. Tek je naturalizmom došlo do gibanja, pri čemu su književni sporovi imali dublju društveno-političku podlogu.78

Opseg i značenje hrvatske diskusije o naturalizmu

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia